Subota u Centru za kreativne industrije rezervirana za riječku rock skupinu One Possible Option

Urbofon Live program nastavlja i dalje obogaćivati zadarsku nezavisnu kulturnu scenu pa tako 21. listopada u Centar za kreativne industrije stiže riječka rock skupina One Possible Option. Članovi benda djeluju od 2011. godine, a postav čine vokal Deni Kasapović, Zdravko Kasapović – Piggy na gitari, Dejan Adamović – Deva na bubnjevima i Boris Brailo na basu. Vokalist Deni nam je otkrio svoje dojmove povodom nadolazećeg koncerta.

Idući vikend nastupate na Urbofon Live-u. Kako je došlo do suradnje? Je li vam to prvi nastup u Zadru?

Da, prvi je nastup u Zadru, što može zvučati čudno jer sviramo već dulje od dvanaest godina, ali eto, sada se još više veselimo napokon kao bend posjetiti Zadar i zasvirati. Što se tiče Urbofon Live-a, Maja Milin, urednica i voditeljica emisije Urbofon već godinama prati naš rad u svojoj emisiji i njena inicijativa da dovede urbane izvođače u Zadar i tako poveže zadarsku publiku s nekakvim novim ili drugačijim imenima je hvale vrijedna i nama je bilo drago odazvati se na njen poziv.

Stara latinska poslovica kaže Nomen est omen ili u prijevodu Ime je znamen. Što se krije iza vašeg imena?

Ono što smo mi željeli jest prvenstveno, ako se netko zadrži malo dulje na imenu i zamisli, jednostavno potaknuti na razmišljanje u kontekstu tekstova i ostalih poruka u našoj glazbi, spotovima, grafikama na omotu i slično, koji su generalno socijalno osviještene prirode ili se bave mentalnim zdravljem, etičkim pitanjima i empatijom ili nedostatkom nje u svakodnevnom životu današnjeg brzog i nemilosrdnog svijeta. Svaka situacija ima naizgled more opcija, no uvijek je ona jedna ispravna. Ona vođena srcem, pa tako, eto, da ne budemo sladunjavi na prvu imenom, postavili smo mali paradox ”jedne opcije” u ime benda, da kažemo da nas treba voditi suosjećanje.

Zanimljivo je to što, pored ostalih članova, s vama u bendu svira i tvoj otac, Zdravko Kasapović – Piggy. Kako je došlo do toga i koje su prednosti takve suradnje?

Naš odnos je prednost, inače to ne bi funkcioniralo… Tu moram reći da je moj otac svojim pristupom odgoju, svojim karakterom, zaslužan za to zato što jednostavno zna kako biti i autoritet u životu. Uz to, zna kako pustiti nekoga da bude svoja osoba, poštovati, podupirati, kako podučiti i kako biti prijatelj i kolega u bendu. Cijeli život smo bliski i kada se odlično slažeš, nemaš potrebu bježati od starog, pogotovo kad je stari veći panker i roker od tebe, pa se imaš u koga ugledati.

Važa glazba se žanrovski može svrstati u alternativni rock s primjesom industrial ili electro rocka. Na koji način stvarate glazbu? Što vas najviše inspirira? Imate li neke glazbene uzore koji biste mogli izdvojiti?

S obzirom na to da nas u bendu zaista ima različitih generacija, volimo cijelu lepezu rock glazbe… Ali smo jednako tako svjesni da iskrena umjetnost ne proizlazi od imitiranja idola. Da bi čovjek stvorio nešto iskreno, potrebno je jasno upoznati vlastiti senzibilitet i upregnuti ga bez zadrške, ne čak niti nužno raditi ono što bi želio raditi, nego slušati što prirodno proizlazi iz njega. Jako puno je umjetnika koji upravo to odlično kanaliziraju i u tome su odličan primjer, ali upravo zbog toga, ne zvučimo nimalo slično… Volimo od Pink Floyda i Lennona, pa sve do Rage Against the Machine te mnoštva puno novijih i raznolikih izvođača koji se izražavaju sa svrhom i potrebom da ovaj svijet učine tolerantnijim i podnošljivijim za život.

U jednom ranijem intervju si progovorio o svojoj bitci s depresijom i zatvaranjem u sebe. No istaknuo si kako si uspješno prebrodio to razdoblje, uz pomoć obitelji i prijatelja, i u međuvremenu si postao otac što ti je pružilo dodatan izvor snage uz glazbu. Koliko je zapravo teško pričati o tome i primjećuješ li promjene u društvu po tom pitanju? U kojoj mjeri se sve to odrazilo na vašu glazbu i pjesme?

– Pa, zapravo se jako odrazilo na glazbu, glazba je, uz obitelj, moj glavni ventil za neprocesirane emocije, i to me možda jedino, uz tople ljude koji me iznenade na svirkama čvrsto drži da se još održim u tom glazbenom svijetu. Da ne idem u detalje, svi mi u životu u nekom trenutku udarimo u zid koji se zove stvarnost, a ona je drugačija od naših slika, maštanja o tome kako bi život trebao i mogao izgledati, kada se uz to poklopi i poneki težak životni trenutak, poslovno ili zdravljem naših voljenih, to čovjeka na trenutak baci na koljena, ali u konačnici jača, jer je potrebna promjena perspektive, kuta gledanja. Za mene je to bila snaga koja je potrebna da ljudima oko sebe budem oslonac i jednostavno, promjenom ugla gledanja, moje su brige, želje postale sve manji problem, a osmjeh na licu osobe nasuprot sve veća nagrada. Nije teško pričati o tome sada, tada je bilo i svakome bih toplo preporučio da breme ne nosi sam na svojim leđima nego komunicira s ljudima oko sebe, jer tada stvari lakše sagledamo objektivno. Promjene u društvu su takve da svi podižemo sve veće zidove oko sebe, gradeći na društvenim mrežama nekakve idealne slike naših života, koje još više otežavaju da čovjek progovori i podjeli svoju bol.

Foto: Filip Gržinčić

Rekao si kako je rock’n’roll jedan izdržljiv žohar koji ne može tako lako umrijeti. Kako komentiraš nezavisnu scenu u Hrvatskoj? Koliko je zapravo teško biti autentičan u današnjem svijetu i raditi “po svom” i pritom uspjeti? Kakve su reakcije vaše publike?

– Rock s jedne strane nikada neće otići jer je rock stanje uma, rock je opozicija. Dok god postoje stvari u svijetu koje nisu tako lijepe, do tada će postojati određen broj ljudi kojima za soundtrack tog filma ne odgovara glazba u kojoj je sve divno i ružičasto te nema razloga za paniku, brigu ili promjenu. Netko situaciju ne želi sagledati, a nekoga bolna situacija jednostavno boli i potrebno mu je da ga se čuje, da nema osjećaj kao da je sam. Dok je god takvih ljudi, stvarat će se glazba koja progovara energično, direktno i emotivno o stvarima koje su za tog umjetnika i publiku koja se u tome pronađe, aktualne. Što se mene tiče, rock nije gitara ili određen zvuk, rock je prkosan i njemu je mjesto u opoziciji, tu se osjeća zdravo, rock ne voli pobijediti na izborima, ne voli se opustiti.

Što za vas znači sudjelovanje na Urbofon Live-u? Što biste poručili zadarskoj publici koja vas još nije imala priliku upoznati?

– Prvenstveno nadam se da će Urbofon Live dugo nastaviti i rasti. Uz kulturu se svi skupa razvijamo, razmišljamo i odgajamo. Zbog toga je lijepo biti dio početaka bilo kakvog programa koji se trudi da neka vrsta kulturnog sadržaja ne nedostaje u nekom gradu. Što se tiče našeg koncerta, zadarskoj publici mogu reći ovo: ljudi često žale za propuštenim koncertom kada čuju kakva je bila atmosfera, zato radije na vrijeme pustite Netflix, YouTube i društvene mreže na trenutak i dođite u stvaran svijet, u buku, znoj i dobro društvo, a mi ćemo kao i uvijek dati sve od sebe da to bude odlična večer.