Vječno zadarsko desno krilo više nego zadovoljno mladim snagama

Sjajan početak sezone je iza rukometaša Zadra 1954. Iako se radi o klupskom sportu, gdje kolektiv pobjeđuje, jedan od glavnih protagonista pozitivnog impulsa »bijelo-plavih« je Tiziano Merhar, »vječno« zadarsko desno krilo. Ovaj 28-godišnjak »utrpao« je 15 golova u tri utakmice, čime je drugi najefikasniji Zadranin (Ivan Čirjak je zabio 25), a posebno se istaknuo u posljednjoj utakmici protiv Rovinja kada je zabio čak devet pogodaka. Unatoč trima pobjedama u tri utakmice, Merhar tvrdi da Zadar (još) nije dostigao maksimum.

– Svakako da je početak za poželjeti, ali imamo još puno za napredovati. U sva tri susreta prvo poluvrijeme smo igrali jako loše, a u drugom smo proradili. Baš sam u posljednjoj utakmici pomislio jesmo li možda kao »dizelaši«, da nam treba zagrijati se, pa da budemo kako treba. S druge strane, ne možemo biti dizelaši, kad je riječ o mladoj, poletnoj momčadi. Bespotrebno kompliciramo sebi »život« lošim prvim poluvremenom. Fokusiramo se na taj problem, ali moramo biti »na zemlji«, svjesni da je došlo puno mladih igrača, kao i novi trener – rekao je Merhar te pohvalio suigrače iz prošlosezonske generacije do 17 godina koji su pridruženi seniorskoj momčadi.

Popunjavanje praznine

– Radišni su, marljivi su, vole trenirati, žele se dokazati, to su četiri okosnice. Činjenica je da je svaki od njih morao obuti »dva broja veće cipele«, ali stoje im jako dobro za sada. Naravno, ima još mjesta za napredak, pojedinačni i u uigravanju s nama starijima. Isto tako i nas nekolicina iskusniji hse uigravamo s njima, jer oni se jako dobro poznaju međusobno. Moram posebno istaknuti Andriju Prtenjaču, kolegu sa suprotnog krila. Čudo je. Prvi susret je krenuo u grču, no u zadnje dvije, osobito protiv Rovinja je bio sjajan. Skidam mu kapu za devet golova na toj utakmici.

FOTO: Mate Komina

U ljetnom prijelaznom roku iz Zadra otišli Niko Martinović i Loris Hromin, a početkom sezone oprostio se i Domagoj Surać, no jedan dolazak posebno je značio Merharu i momčadi.

– Veliki je plus što se vratio Josip Maršan. Cijela prošla sezona bila nam je usmjerena na Martinovića. Sve je ovisilo o njegovoj raspoloženosti i kreativnosti te našem odigravanju za njega. Njegovim odlasku u Španjolsku, stvorila se velika rupa, no došao je Maršan što nam je puno pomoglo. Maršan je potpuno drugačiji tip igrača u odnosu na Martinovića, tako da se i oko toga još moramo malo posložiti i dogovoriti. Drago mi je vidjeti da i ti »klinci« iskorištavaju maksimalno minute. Opet ću se vratiti na Andriju. Obojica smo krila, a kada su krilni igrači raspoloženi, protivnici imaju velikih problema, što s branjenjem kontri, što s igrom »viška na krilo«. Tako »jednostavni« golovi jako puno pomažu samopouzdanju momčadi.

Merharova rukometna priča krenula je gledajući kako se starija braća, Natko i Matija, bave rukometom te je unatoč ozljedama ostao u ovom »svijetu«.

– Sa 16 godina »otišli« su mi prednji križni ligamenti desne, dakle odskočne noge. U pravilu oporavak traje od šest do 12 mjeseci, ja sam već nakon pet mjeseci počeo trenirati. Takav sam, ne mogu biti na miru, konstantno me nešto »goni«. Kasnije sam otišao u Split na fakultet, međutim dobio sam dijete, pukla mi je i ključna kost, ali u desnom ramenu, što je sreća jer sam ljevak i još danas imam vijeke i pločice u ramenu. Naravno da mi je žao što nikada nisam uspio doći do neke veće, ozbiljnije razine u rukometu, no imam dijete tako da mi i nije toliko jako žao. Imao sam te dvije teške ozljede i tko nije prošao kroz tako nešto, teško može znati o čemu pričam. Za vratiti se u bilo kakav sport nakon takvog nečeg, mora se u mentalno biti strašno jak – rekao je Merhar i posebno zahvalio svojoj supruzi što ga trpi takvog te što mu je ogromna podrška.

Klupski snovi

Iako je početak sezone mnogi rukometni »znalci« vide Zadar u Premijer ligi sljedeće sezone, a Merhar na takve stvari jasno odgovara:

– Bilo bi lijepo, ali ima se puno do kraja. Dogovor u svlačionici je ići utakmicu po utakmicu. Premijer liga je nešto čemu težimo, normalno je da želimo probati nešto više i bolje, hoće li to biti sada ili za nekoliko godina, ne znam. Želimo pokazati da rukomet u Dalmaciji nije samo Metković, Trogir i Kaštela. Igram iz gušta, poanta je da se nakon svake utakmice međusobno možemo pogledati u oči, reći da je bilo super ili da su protivnici bili bolji i ići dalje. Fokus nam je da mladima pružimo što više da se razviju, da igraju na višoj razini od ove naše i da mogu živjeti od rukometa i uživati. Klub se maksimalno trudi financijski sve posložiti, došao nam je Nino Jerak, došli su nam trener golmana, kondicijski trener, fizioterapeut. Svi su 300 posto u tome i jako je lijepo biti član takvog kolektiva – zaključio je Merhar.

FOTO: Arhiv ZL

Četvorica braće rukometaša

Tiziano je drugi najmlađi među četvoricom braće. Mlađi od njega je Tonči, a stariji su Matija i Natko.

– Tonči nije igrao neko vrijeme i sada je otišao u Ardiaei. Njegova djevojka u Župi dubrovačkoj igra odbojku, pa je i on počeo tamo rukomet. Za mjesec i pol, dolazi s klubom u Mocire, tako da ćemo igrati jedan protiv drugog. Natko je trenutačno izvan rukometa, ali stalno govori da će se vratiti. Matija je trener u Zadru 2013 i ima apsolutnu podršku svih nas, kako on tako i klub. Njemu je to velika prilika za napredak u poslu kojeg jako voli. Iako smo u različitim klubovima, nema konkurencije među nama. Konačno, ovo je samo posao. Na svakom se poslu mora dati svoj maksimum, pa i na uštrb nekog drugog.