Zadar i Zadarska županija suočavaju se s kompleksnim problemom

Zadar i Zadarska županija, kao i ostatak Hrvatske, suočavaju se s ozbiljnim demografskim izazovima koji utječu na stabilnost i budućnost regije. Trend smanjenja broja živorođene djece, koji je prisutan već dugi niz godina, sada se sve jasnije manifestira i na ovom području, ostavljajući dubok trag na demografskoj karti Zadra i Zadarske županije.

Žene rađaju oko 30 godine

Kako se demografski trend smanjenja broja živorođene djece manifestira u Zadru i Zadarskoj županiji, koji su glavni razlozi za smanjenje broja djece, kakve su posljedice ovog problema, te što se može učiniti kako bi ga se riješilo objasnila nam je Vera Graovac Matassi, profesorica s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru.

– Zadar i Zadarska županija posljednjih desetljeća bilježe trend pada broja živorođene djece. Navedeni pad broja živorođenih uz trend porasta broja umrlih rezultira negativnom prirodnom promjenom koja se pak negativno odražava na kretanje ukupnog broja stanovnika, odnosno dolazi do prirodne depopulacije. Ako je uz to i migracijski saldo negativan, dolazi do ukupne depopulacije. Zadarska županija je neposredno nakon ulaska Republike Hrvatske u EU imala negativan migracijski saldo, međutim, posljednjih godina saldo je pozitivan, ali ipak nedovoljno visok da nadoknadi manjak nastao zbog negativne prirodne promjene. Izuzetak je 2022. godina kada je županija imala dosta visok migracijski saldo, ali to je, kao i na državnoj razini, najvećim dijelom rezultat doseljavanja radne snage (velikim dijelom muške) iz inozemstva. Dugotrajno smanjenje broja živorođene djece, osim trenutnog učinka, također ima odgođeni negativni učinak na dobni sastav stanovništva u budućnosti, pri čemu dolazi do smanjenja broja stanovnika u reproduktivnoj i radno sposobnoj dobi, objašnjava Graovac Matassi te dodaje kako i posljednja dva popisa stanovništva pokazuju da i županija i grad bilježe pad broja stanovnika, a zato postoje brojni razlozi.

– Razlozi su brojni, ali najvažniji čimbenici koji su utjecali na smanjenje broja živorođene djece su demografski, modernizacijski i društveno-gospodarski. Zbog dugotrajnog smanjenja broja rođene djece i intenzivnog iseljavanja dobni sastav stanovništva je sve nepovoljniji te u reproduktivnu dob ulaze sve malobrojnije generacije. Također, znatno se povećala dob rađanja prvog djeteta, primjerice, sredinom 1980-ih žene su u prosjeku prvo dijete rađale oko 23 godine života, a danas je ta dob oko 30 godina. Osim toga, gledano na godišnjoj razini, najveći broj djece u Hrvatskoj rode žene u dobi 30–34 godine, što ukazuje da se težište rađanja pomaknulo s ranih 20-ih na rane 30-e godine života. Za usporedbu, žene su nekoć u prosjeku rađale prvo dijete u kasnim tinejdžerskim ili ranim dvadesetim godinama i do kraja fertilnog razdoblja u prosjeku su rađale veći broj djece, a danas počinju rađati znatno kasnije, čime je reproduktivno razdoblje znatno suženo, kaže Graovac Matassi dodajući da je trend smanjenja stope ukupnog fertiliteta u Hrvatskoj započeo sredinom 20. stoljeća.

Dugoročne posljedice

– Trend smanjenja stope ukupnog fertiliteta (pojednostavljeno, prosječan broj djece po ženi) u Hrvatskoj je započeo još sredinom 20. stoljeća, a rezultat je duljeg obrazovanja i više stope zapošljavanja žena, individualizma, sekularizacije, korištenja kontracepcije i planiranja obitelji, potrebe za dvostrukim dohotkom u obitelji, viših troškova uzdržavanja djece, i tako dalje. Na smanjenje broja djece svakako značajnu ulogu ima i nepovoljan položaj žena na tržištu rada, primjerice, otkaz ili neproduljenje ugovora o radu u slučaju trudnoće ili bolovanja, zatim nemogućnost usklađivanja poslovnih i obiteljskih obveza, nemogućnost organiziranja čuvanja djece nakon završetka rodiljnog/roditeljskog dopusta zbog manjka mjesta u jaslicama i dječjim vrtićima, zbog čega su žene u nekim slučajevima prisiljene dati otkaz i ostati kući s djecom i slično. Treba istaknuti i još jedan gorući problem s kojim se obitelji s djecom susreću, a to je rješavanje stambenog pitanja. Cijene nekretnina su izrazito porasle i stjecanje vlastite nekretnine je, unatoč dvostrukom dohotku, gotovo nemoguće. S druge strane, cijene najma su također visoke, a vrlo često najmodavci ne žele primiti obitelji s djecom ili je najam moguć samo do početka turističke sezone, izjavila je Graovac Matassi.

Smanjenje broja rođene djece ima ozbiljan utjecaj na demografsku strukturu stanovništva i gospodarski razvoj. Regija se suočava s manjkom radne snage, a dugoročno gledano, smanjuje se reproduktivni potencijal stanovništva.

– Posljedice su brojne, od smanjenja ukupnog broja stanovnika, starenja stanovništva, smanjenja fertilnog kontingenta i posljedično smanjenog rađanja u budućnosti do manjka radne snage i negativnih utjecaja na društveno-gospodarski razvoj. Situacija je posebice nezavidna u ruralnim područjima u zaobalju i na otocima, gdje pojedina naselja polako izumiru. Stanovništvo, pogotovo ono s povoljnim dobno-spolnim sastavom, temelj je razvoja svakog prostora, kazala je Graovac Matassi.

Sustavno djelovanje

Rješavanje depopulacije i smanjenja broja rođene djece zahtijeva dugoročno i sustavno djelovanje na svim razinama vlasti. Primjerice, financijska sigurnost obitelji, osiguranje stambenih mogućnosti i dostupnost jaslica i vrtića igraju ključnu ulogu u odluci obitelji o rađanju više djece.

– Na problem depopulacije, smanjenja broja rođenih, starenja stanovništva i svih negativnih posljedica ovih trendova demografi upozoravaju već desetljećima. Ovo je problem koji je trebalo početi rješavati puno ranije i spriječiti ili makar značajno ublažiti situaciju koju imamo danas. Upravo zato, ne može se očekivati da će se problem koji je rastao godinama riješiti u kratkom vremenu i jednostavnim mjerama. Treba ga rješavati na svim razinama, od državne do lokalne, ali sustavnim i dobro osmišljenim mjerama, naglašava Graovac Matassi te dodaje kako treba uzeti u obzir iskustva europskih zemlja koje su se s ovim problemom susrele puno ranije nego Hrvatska, ali su dobro osmišljenim populacijskim i socijalnim politikama uspjele usporiti, pa čak i obrnuti ovaj trend.

– Rješavanje stambenog pitanja, financijska sigurnost, osiguran smještaj djece u jaslicama i dječjim vrtićima, bezbrižan povratak majki na posao i eventualna mogućnost rada na pola radnog vremena do određene dobi djeteta, odnosno mogućnost usklađivanja poslovnih i obiteljskih obveza, svakako su na vrhu liste mjera koje mogu imati pozitivan učinak na odluku obitelji o imanju više od jednog ili dva djeteta. Bilo kakvi oblici jednokratne pomoći nisu rješenje, već tek dobrodošao dodatak. Dakle, tek u stabilnim financijskim, stambenim, društvenim i obiteljskim prilikama možemo očekivati pozitivne trendove, zaključila je Graovac Matassi.