Muke studenata sa smještajem: Juraj Šantorić izveo performans ispred zgrade bivšeg Socijalnog

Foto: FACEBOOK JURAJ ŠANTORIĆ

Inicijativa niza uglednih Zadrana da se bivša zgrada »Socijalnog«, čiji su vlasnici HZMO, HZZO i Zadarska županija, natječaj za čiju prodaju je u tijeku, prenamijeni u studentski dom, dobila je javnu podršku jednog dosadašnjeg studenta Sveučilišta u Zadru, Jurja Šantorića. On je u ponedjeljak uspješno obranio završni rad na preddiplomskom studiju filozofije i antropologije, da bi odmah potom ispred bivše zgrade »Socijalnog« izveo performans pod nazivom »Pravo na studentski smještaj« kao, kako je naveo, gestu promišljanja boljeg studentskog standarda.

U akciji mu se pridružila kolegica Žaklina Rados, kojoj i ovim putem zahvaljuje na pokrenutoj peticiji i angažmanu.

Šantorić u svojoj objavi na Facebooku navodi kako je obranio završni rad u kojem je, među ostalim, promišljao obvezatni karakter znanja i obrazovanja, te važnost angažmana u kreiranju egalitarnog društva.

Prerano izbacivanje iz stanova

– U teorijskom radu ovu tezu sam branio na primjeru performansa Vlaste Delimar »Pravo na orgazam iznad 60-te«, no samoj obrani rada na fakultetu nisam se usudio pristupiti kao performansu jer mi je to prelazilo razinu komfora, već je čin akcije ipak realiziran nakon obrane izvan fakulteta, napisao je Šantorić koji nam je kazao kako bi bilo pogubno da nema na osnovu te teorije ništa pametno artikulirati.

S njim smo razgovarali o problemu studentskog smještaja izvanzadarskih studenata ovog Sveučilišta.

– Ne postoji student koji dolazi studirati u Zadar koji nema problema sa smještajem, od preskupih cijena, do toga da svake godine gubi svoj smještaj 30. lipnja, iako ispitni rokovi traju do 15. srpnja, do toga da smještaj u rujnu uopće ne postoji na toj mapi, premda u tom mjesecu studenti rješavaju sve zaostatke u ispitima, a često ih imaju. I meni je smještaj bio problematičan kroz moje godine studiranja u Zadru. Evo i zbog obrane završnog rada sam sada došao na nekoliko dana do Zadra u kojem sam smještaj za to kratko razdoblje pronašao vrlo teško, govori Juraj dodajući kako je za vrijeme studija stanovao u privatnom smještaju.

– Uglavnom nas je bilo troje, a nikad nismo uspjeli sljedeću akademsku godinu ostati u istom apartmanu te se potraga za smještajem znala produljiti do 1. listopada ili čak 15. listopada. Mi studenti zbog ovakvog odnosa stanodavaca prema nama ove smještaje zovemo apartmani, što najbolje govori o tome koliko se osjećamo dobrodošli po pitanju smještaja. Cijene smještaja su bile različite, uglavnom su iznosile 1.000-1.500 kuna (133 – 200 eura) po osobi plus režije, što je ovisilo nalazi li se stan bliže centru ili je udaljeniji u smjeru, primjerice Puntamike ili Dikla, nalazi li se u stambenoj zgradi ili na etaži obiteljske kuće. U većini stanova imali smo grijanje na struju koja je preskupi energent pa bi ukupni mjesečni računi za struju rijetko kada bili manji od 600 kuna (80 eura), a režije su još uključivale trošak interneta, vode itd. Nerijetko smo plaćali i trošak pričuve, što bi isključivo trebala biti obveza vlasnika, priča ovaj student dodajući kako čuje da su se u međuvremenu cijene studentskog smještaja dodatno povećale, tako da za njih dolazi još teže vrijeme.

Foto: FACEBOOK JURAJ ŠANTORIĆ

Traumatična potraga

– Mi izvanzadarski studenti se svake godine suočavamo s time da dok traju ispitni rokovi u lipnju i početkom srpnja još ne znamo hoćemo li moći i ujesen ostati u unajmljenom stanu, jer to ni stanodavci tada ne znaju. Tek u drugoj polovici ljeta stanodavci znaju precizno dokad su im turisti bukirali i onda dadu oglas za iznajmljivanje stana. Stoga je svaka potraga za slobodnim stanom traumatična, ponekad studenti unajmljuju stanove na neviđeno, budući da vidimo oglas za stan, a u tom trenutku smo u Dubrovniku, Osijeku i slično i dolazak na razgledavanje stana je praktično nemoguć. I onda se dogodi da se unajmi stan katastrofalne kvalitete koji ne odgovara onome što stoji u oglasu, puni gljivica, s lošim grijanjem, bez tople vode u kuhinji… Zbog toga su neki od nas u studenom ponovno tražili smještaj, kaže Juraj koji je istaknuo kako su vrlo rijetke priče s ugodnim stanodavcima koji ne iznajmljuju turistima. Dodao je kako takvim stanodavcima treba zahvaliti.

Govoreći o najavi Sveučilišta u Splitu koje, kako bi pomoglo svojim studentima u rješavanju problema s prisilnim izlaskom iz unajmljenih stanova u vrijeme ispitnih rokova, razmišlja o drugačijoj organizaciji akademske godine, Šantorić kaže kako nije upoznat s planovima tog Sveučilišta, ali im daje podršku.

– Ipak, moram reći kako smatram problematičnim skraćivanje akademske godine u korist turizma, što doživljavam na način da znanost degradiramo zbog turista koji imaju više novca od studenata. Sveučilište kao znanstvena zajednica i institucionalna jedinicu nema moć države i da ne može riješiti komunalne probleme, ali da može biti kritički nastrojeno i predlagati rješenja. Sveučilište koje ne može argumentirano braniti obrazovne vrijednosti odašilje poruku da je znanje na koje se poziva beskorisno, a to je svako problematično. Sveučilišna zajednica koja ne reagira na problem potkopa svoj temelj umjesto da brani humanističku misao, zaključuje Juraj.