Aleksandar Gospić Zadranima o azijskoj pustolovini

Čak 1050 fotografija pripremio je za zadarsku publiku Aleksandar Gospić, zadarski fotograf koji je prije desetak mjeseci ostvario svoj životni pothvat – uspon na Vrhove Himalaje i pogled izbliza prema najvećoj planini svijeta, Everestu.
Predavanje o ovom pothvatu održano je u srijedu navečer u sklopu Društvene srijede u prostoru planinarskog društva Paklenica, dupkom ispunjenom znatiželjnicima.
Od Mt. Blanca do Patagonije
Gospić iza sebe ima susrete s mnogim planinskim krajolicima od Mt. Blanca pa do Patagonije, ipak Everest je nešto o čemu je sanjao cijeli život, kazao je. Odrastao je na knjigama Stipe Božića i Viktora Grošelja, prve jugoslavenske ekspedicije na Everest 1979. godine koja se popela tada neosvojenim zapadnim grebenom. Sve Božićeve knjige Gospić je pročitao, kao i knjige od Darka Berljaka.
Tijekom izlaganja koje je trajalo skoro sat i pol vreemena Gospić je još jednom pokazao svoje bogate goegrafsko znanje, ne ostavljajući publici nimalo prostora za nepoznanicu kada su u pitanju mnogobrojni vrhunci, prijevoji i doline Himalaje. Velik dio vremena, uz geografiju, putopisno je ostavljen i za uvjete putovanja pa je tako Himalaja sa svojim tzv. ‘lođevima’ turistički i organizacijski daleko ispred hrvatskih planinarskih uvjeta, kazao je Gospić. Iako su neki od njih, za razliku od naših, do prvih urbanih mjesta udaljeni i po pet dana hoda.
– Smještaj na Himalaji je izuzetan. Jest, bilo je hladno u sobama, jer su grijani samo prostori u kojima se jede, ali zato se u domu na pet tisuća metara jelovnik proteže na nevjerojatnih šest stranica. Kod nas na Zavižanu imaš cestu do doma i praktički ne možeš jedno jelo naručit. A tamo se sve nosi na leđima do objekata. Tijekom cijelog uspona susrećeš vojsku ljudi koja nosi te terete. U nekim situacijama je izgledalo kao da na mrava staviš šljivu. Tolike terete su nosili i svaka im čast na trudu. Pritom je hrana fantastična, od dhalbata do curryja, opisivao Gospić, dodajući kako za Everest regiju kažu da je to najbogatiji dio Nepala jer u nju dolazi mnoštvo planinara.
155 kilometara pješice
U Namcha Bazaru do kojeg treba proći dva dana hoda od zračne luke u Lukli svaki svjetski proizvođač planinarske opreme ima svoju trgovinu sa originalnom opremom. No, cijene su iste kao i u Europi što je pomalo šokantno i neobično.
– Naputovao sam se na puno strana svijeta, ali ništa prljavije od Katmandua nisam vidio. Tamo je toliko prašine, prometa, rijeka ljudi… Ulice su prepune žica, to sve visi sa stupova… Ne znam bi li se ijedan europski električar u tome uspio snaći, komentirao je Gospić dok je publici prikazivao slike prepune nepreglednih žica i električnih stupova po Katmanduu.
Aleksandar Gospić je u 13 dana svoje himalajske pustolovine prohodao sveukupno 155 kilometara, te više od 11 kilometara uspona i silazaka. Neke ture trajale su i po deset sati trajanja, zbog čega su dvojica članova njegove skupine odustali od finalnog uspona na Kala Pattar, vrha visine 5640 metara s kojeg se pružao pogled na Everestov bazni kamp i tu najvišu svjetsku planinu. To je ujedno bila i najviša točka ovog pothvata.