Petak, 22. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

2 C°

Dali joj nagradu za najbolji roman, a onda je išli ‘guglati’

08.02.2017. 23:00
Dali joj nagradu za najbolji roman, a onda je išli ‘guglati’


Najbolji roman u 2016. godini po izboru V.B.Z.-a i Tisak medije, “Specijalna potreba”, napokon je predstavljen i u Zadru – tamo gdje je nastao. Roman autorice Zadranke Lade Vukić o desetogodišnjem dječaku s posebnim potrebama oduševio je žiri koji ga je izabrao između stotinjak anonimnih rukopisa, a potom i kritičare i publiku. Sinoć su roman, uz autoricu, u Studentskom klubu Božo Lerotić, predstavili urednik romana iz V.B.Z.-a, Drago Glamuzina i Želimir Periš, predsjednik Udruge pisaca ZaPis u kojoj je i sama Lada Vukić “brusila zanat”.
Kako je rekao Glamuzina, ova nagrada je najveća u Hrvatskoj i ima bogati nagradni fond, ali od njezinih brojnih specifičnosti, najviše se izdvaja upravo to što se dodjeljuje anonimno.
– Ideja je da svi budu ravnopravni i u istoj startnoj poziciji, a činjenica što smo Ladi dali nagradu za njezin debitantski roman govori o tome da je nagrada ispunila svoju svrhu. Zadnjeg dana smo sastančili cijeli dan. Žiri je bio podijeljen i nismo se nikako mogli odlučiti. Na kraju smo odlučili za dva romana. Ispalo je da su to poznati novinar i pisac Ivica Ivanišević i Lada Vukić. Išli smo je ‘guglati’, a onda sam je nazvao, rekao je Glamuzina.
– I ja sam onda pala u nesvijest, rekla je Vukić.
Ispričala je kako je roman poslala zadnji dan, nakon što ga je intenzivno “čistila” posljednjih 15 dana prije isteka roka prijave na natječaj.
– To je zapravo jedini natječaj na koji sam mogla poslati rukopis. Znala sam da će biti jaka konkurencija i puno profesionalnih pisaca, ali nadala sam se da ću ući u uži krug i da ću onda moći to reći onom sljedećem kojem ću ga slati, da će time dobiti na vrijednosti. Nagradi se nikako nisam nadala, kazala je Vukić.
Roman je pisan iz perspektive desetogodišnjeg dječaka koji teško hoda, nosi specijalne cipele i ima problem u komunikaciji – selektivni mutizam.
– Teško je ući u psihu djeteta i pisati iz njegove perspektive. Teško je naći pravu mjeru, a Lada je uspjela njegov glas učiniti autentičnim. U romanu se vide aktualni problemi koje muče svih nas – nedostatak empatije, nerazumijevanje. Ni ostali likovi nisu niti malo plošni, ni crno-bijeli. Primjerice, diler koji iskorištava dječaka da mu nosi drogu, a s druge strane, razumije ga i poštuje više nego mnogi drugi. I dosta je autentično prikazan njegov slang, rekao je Glamuzina.