Othello se kontroli – poznati Sahkespeareov komad preispitan u Zadru

Unatoč iznimnoj vrućini koja se i nakon ljeta dugo zadržava među debelim zidovima crkve sv. Dominika, unatoč prašini i velikom broju ljudi, dojma sam da je zadarska kazališna publika, odnosno ona koja voli kazalište, uz ovu predstavu napokon prodisala punim plućima.
Othella kakav se premijerno igrao u Zadru, sasvim smo sigurni, nigdje dosad niste vidjeli, ni na filmu, ni u teatru. I to ne samo zbog nekih dijelova. A ne, ova predstava je cijela drukčija, od početka do kraja. I to se da naslutiti već na početku, kada se Zlatko Paković, Hrvojka Begović i Juraj Aras, s kojima se u tom trenu spremamo na jednosatno putovanje, bez riječi došetaju među publiku i naklone se, kao da je kraj predstave.
Izgubljena Desdemona
Počelo se sa malo nesigurnosti, ali to nije imalo utjecaja na ton predstave koji je uslijedio. Ona je transparentna, otvorena, prozračna. Jako malo toga ostavljeno je u sivoj zoni, bolje reći – ništa.
Predstavu je režirao Zlatko Paković, beogradski redatelj sa zavidnom karijerom čije su predstave hvaljene od strane kritike i publike. Ta je reputacija što se tiče zadarske publike dobila potvrdu preksinoć. Mnogi koji su lani u kuli Jankovića ili crkvi sv. Dominika gledali predstavu Ibsenov Neprijatelj naroda kao Brechtov poučni komad, došli su vidjeti kako se Paković snašao u domaćoj produkciji. Opet su se nosile sjedalice kako bi se svi koji su došli mogli smjestiti, polukružno u odnosu na scenu, odnosno prazni dio poda crkve sa kojeg su nam je trojac, uz pomoć glazbenika Ive Ivića, ispričao tragičnu priču o Othellu.
Maurski soldat, konvertit sa islama na kršćanstvo, crnac. Prezren od mnogih, obožavan od Desdemone, prevaren od Jaga. Jednu od najboljih Shakespeareovih tragedija trojac je odmah na početku ogolio, i u svoj njenoj kompliciranosti izveo na linearni čistac događaja.
Troje ljudi na sceni u isto su vrijeme i pripovjedači i glumci, raščlanjuju ponašanje Othella, Desdemone i Jaga koji nema igrača svoje uloge, već je manje ili više bio prisutan u svima.
Othellova ljubomora, za koju Paković tvrdi da ju je sam i svjesno izabrao kako bi pobjegao od istine (a ta je da služi neprijatelju), ipak je najsnažniji pokretač radnje koja likove goni da bezglavo srljaju u propast, a sve pod Othellovim blagoslovom.
Paković je kao pripovjedač u osudi cijelog slučaja najviše ljut na Desdemonu, nježnu, nevinu, naivnu… Samoizabrano se potčinjava suprugu, zove ga gospodarom iako je vrijeđa, tuče, naziva kurvom… Zašto, Desdemono, zašto to radiš? Ljubav ne može biti opravdanje. Ne smije biti. Ne danas. Ne više. Jer se potčinjena ljubav ljubavlju ne bi smjela nazivati.
Paković ističe problematiku ljubavi europske žene i ljubomore koju sasvim pogrešno stavljamo uz bok ljubavi, kao da ljubavi bez nje nema.
Krv, nasilje, tjeskoba…
U trenutku kad spominje Alep, sirijski grad, Othello uništen ljubomorom i istinom skončava u ogradi od žilet žice koju sam na sebe stavlja.
Gledajući ovu predstavu, u nešto više od sat vremena vidimo krv, nasilje, čujemo svađe, krikove, uzdahe, osjećamo tjeskobu, bijes, nemoć…
Hrvojka Begović odlična je u ulozi Desdemone, Juraj Aras na sceni se mijenja, tren je Jago, tren Othello… A Zlatko Paković je meštar od ceremonije, likovima se uvaljuje u monologe, propituje i ispituje, pa i osuđuje.
Puno je toga, osim osjećaja, aktualno i danas, od relacija islam – kršćanstvo, izbjeglica i migranata, nasilja nad ženama… I ono što Shakespeare nije pitao, upitao je Paković. Van didaskalija i, što bismo rekli, kontra regule. Novo čitanje, novi ambijent, novo promišljanje i propitivanje doveli su do predstave koja je pravo osvježenje među zadarskim produkcijama. Predstava će se i mijenjati, kako je najavio redatelj, uz dolazak Vilija Matule i dodavanje novih elemenata. I tome se unaprijed veselimo.