Vizionar koji je ljepotama Jadrana pridružio vrhunski turizam

Foto: Presnimka: Tea Cimas / Cropix privatna arhiva

Veljko Barbieri, kako kaže njegovo porodično stablo, dio je obitelji koja je prije više stoljeća iz Italije doselila u Hrvatsku. Od najranije se mladosti razvijao u ozračju obitelji koja je posebno cijenila građanske vrijednosti. K tome, bio je okružen uspješnim ljudima na mnogim područjima. Dakako odlično je govorio jezik svojih predaka, a kad je kasnije, na prijelazu sedamdesetih u osamdesete godine prošlog stojeća, a kad je kasnije, na prijelazu sedamdesetih u osamdesete, počeo intenzivnije surađivati sa svojim prijateljem iz djetinjstva, sebi sličnim vizionarom Antom Markovićem, velike su se stvari krenule događati.

Lanac marina

Sve je počelo s Končarom, tvrtkom kojoj je Marković bio na čelu i od koje je napravio vrhunskog izvoznika, pa do priče koja je sasvim sigurno postala krunom čitave karijere karizmatičnog Barbierija: lanca ACY marina. Ne, istina, u punom broju od planiranih 25, ali da njih više od dvadeset koje su napravile nevjerojatan preokret u promišljanju hrvatskog turizma, otvorile sasvim nove stranice i vidike, stvorile temelje na kojima se u nemaloj mjeri zasniva i današnji, moderni hrvatski turizam.

Ante Marković, posljednji predsjednik SIV-a, Savezno izvrsno vijeće Jugoslavije, danas je gospodarstvenik u BiH, vlasnik tvrtke ‘Tehel’ iz Sarajeva. Ante Marković ispred stambeno-poslovnog objekta u izgradnji. Photo: Zoran Grizelj/Vecernji list

Barbieri je također bio zaposlenik Končara, no Marković mu je namijenio rad u inozemstvu, konkretno u Italiji gdje povezuje hrvatsko poduzeće sa Zanussijem, etabliranom talijanskom tvrtkom specijaliziranom za proizvodnju »bijele tehnike«. Kao strasni zaljubljenik u more i plovidbu, Barbieri se u Italiji susreće s nekim od najznačajnijih proizvođača luksuznih jedrilica i jahti tako da se paralelno s time prirodno javlja i ideja o – marinama u Jadranu.

Atraktivne lokacije

Unatoč zaprekama kao i recesiji koja je obilježila početak osamdesetih godina prošlog stoljeća, ACY je ipak krenuo, i to točno 1. srpnja 1983. godine kao poduzeće za nautički turizam Adriatic Club Yugoslavia Brijuni. Velikom je brzinom, kako bi se i u tom segmentu pokazalo koliko je izgradnja marina kompleksan i po mnoge djelatnosti blagotvoran, nadasve koristan proces, u svega tri godine sagrađeno je i pušteno u rad 16 marina – Pula, Rovinj, Umag, Pomer, Supetarska Draga, Milna, Žut, Rab, Jezera, Piškera, Vodice, Skradin, Trogir, Vrboska i Palmižana.

Neke i na mjestima gdje je gradnja bila istinski teška, ali je atraktivnost pozicije, što se vrlo brzo pokazalo ispravnim, nadilazila sve graditeljske muke. Kasnije dolaze marine i na Liburniji te kao kruna svega »Opatija« u Ičićima 1990. godine.

ACY postao ACI

U vrijeme osamostaljivanja Hrvatske, poduzeće krajem 1991. godine mijenja ime u Adriatic Yacht Club Opatija, a skraćeno ime i dalje ostaje ACY. Temeljem pretvorbe, poduzeće je u lipnju 1994. godine registrirano kao dioničko društvo i drugi je put promijenilo ime, ovaj put u Adriatic Croatia International Club tako da se u nazivu Y pretvorio u I.

Sam je Veljko Barbieri na direktorskoj poziciji ACY-ja proveo devet godina. Nažalost, Barbieri umire 21. lipnja 2013. godine, u 85. godini, u sam osvit 30. rođendana ACI-ja i perioda u kojem marine dobivaju novi, iznimno važni značaj te postaju nezaobilaznim dijelom aktualnog hrvatskog turizma, a Hrvatska danas ima stotinjak lijepih marina. Iza hrabrih, iza strasnih vizionara poput Veljka Barbierija ostaju rezultati i zalog koji generacijama budućnost čini ljepšom.

Marina »Veljko Barbieri«

Prije sedam godina, točno na blagdan Vele Gospe 2016. godine, otvorena je ACI Marina Slano. Bio je to čin u slavu osnivača ACI-ja Veljka Barbierija, tako da u svom nazivu ACI Slano ima i njegovo ime. Osim po činjenici da je Slano vrlo blizu Dubrovnika te tako pogoduje uistinu golemom broju nautičara, riječ je i o činjenici da je ta marina prva nakon čak 26 godina pauze, a niz od 21 marine dobio je i 22. nastavak. Površina joj je 67 tisuća četvornih metara, a može primiti 200 plovila duljine između osam i 20 metara, dok joj je vrijednost tada bila 60 milijuna kuna.

Zaljubljen u Opatiju

Podrijetlom Talijan, rođenjem Dalmatinac iz Makarske, Veljko Barbieri je za svoj kasniji život odabrao – Opatiju. Iako je prije svega bila riječ o strasnom zaljubljeniku u more i pomorstvo, Barbieri se nakon karijere unutar izgradnje marina posvetio – hotelijerstvu. Ideja mu je bilo uređenje zapuštenog hotela u središtu Opatije i njegovo pretvaranje u – Mozzart, čime je potaknuo izgradnju manjih, luksuznih hotela. Mjesta gdje je i naglašenija privatnost uvijek bila zajamčena. Nakon, dakle, nautičkog, luksuznog i dohodovnog turizma, koji je Barbieri pokrenuo s marinama, slično je, makar inicijalno, učinio i u hotelskom segmentu hrvatskog turizma. Veljko Barbieri je u Opatiji prvog dana ljeta 2013. godine i preminuo.

Veljko Barbieri, Foto: Sandro Rubnić

Ante Marković

Na spomen Ante Markovića ljudi koju su aktivan gospodarski, kao i onaj obični život živjeli osamdesetih godina prošlog stoljeća sjetit će ga se kao velikog reformatora ekonomske slike Jugoslavije. Za ovu priču puno je važnije da je 1961. godine postao direktor zagrebačke tvrtke Končar. S 2.500 radnika nije bila baš ni mala, ali bila je beskrajno neambiciozna. Za razliku od Markovića, koji je bio potpuna suprotnost. Njemu je, naime, bio cilj napraviti jako uspješnu tvrtku koja će većinu proizvodnje izvoziti u najkonkurentnije i najbogatije države zapada. Zbog tog cilja oko sebe je počeo okupljati najbolje inženjere i menadžere. Jedan od njih bio je i – Veljko Barbieri. Vrlo su se brzo prepoznali i krenuli u kreiranje ACY-ja, koji je pak trebao pokazati koje je more najljepše na Mediteranu. Ante Marković je na čelu Končara ostao 24 godine, a broj radnika je pod njegovim vodstvom narastao na 25 tisuća. Nakon formiranja ACY-ja Barbieri je postao njegov direktor, Marković je pak krenuo u najvišu republičku i saveznu politiku.