Kako je to kada banka propada

U dnevniku saznajemo tragičnu vijest da je jedna banka bankotirala. U stvari, ne »bankotirala« nego »bankrotirala«. Ove su dvije riječi jako, jako slične i jako, jako povezane. Kada čuješ riječ banka odmah pomisliš na novac, moć, kredite, kamate, a kada čuješ riječ bankrot onda su ti na pameti krediti koji se ne mogu vraćati i kamate koje se ne mogu više plaćati. Onda banka radi ovrhu i bez imalo sentimentalnosti i empatije preuzima imovinu onoga koji je bio neoprezan i zaduživao se kod te iste banke. Zato mi je čudno kada čujem da je »banka bankrotirala« jer sam mislio da je to nemoguće. Ipak, nije sve tako crno. Ova će poštena banka svojim ulagačima ipak vratiti novce.

Doduše, daje se samo onima koji su imali do sto tisuća eura štednje. Teško mi je zamisliti tko to u današnje vrijeme ima na banci, recimo, 87 000 eura, ali mi je još teže pomisliti da netko može imati, onako, nekih 270 000. Koliko tek drži u čarapi (ili u madracu –ovisi o afinitetu), ako je toliko dao na povjerenje banci?

To hoće reći da bolje prolazi onaj koji je uložio manje, a da će onaj koji je imao još veće povjerenje biti u većim… nevoljama. Manje je ponekad više. Sirota banka i siroti bankari.

REFERENDUM PROTIV GLUPE REKLAME – AFRIČKA ŠLJIVA NE PADA

»Žene znaju« – kaže neka ljepotica podsjećajući tako na onu pjesmu »HDZ zna« i na onog debelog pjevača koji ju je pjevao za izborima. Ali to nije sada bitno. Bitno je da je ovo jedna od najglupljih reklama koje sam vidio, ne samo ove sezone, nego i u životu općenito. Imamo tu nekoga crnca koji uopće nije crnac nego bijelac kojeg su namazali pastom za cipele i kojem zbog konzumiranja nekakve afričke šljive nešto »ne pada« i da sada ne pričam više o tome jer je sve to toliko glupo i odvratno da čovjek zbilja zatraži procesuiranje onoga koji je ovo zamislio, snimio i pustio na televiziju. Crnci su prikazani kao kurati humanoidi koji cijeli dan idu okolo s isukanim kopljima (onim za probadanje neprijatelja, a i onim za nešto drugo) i gledaju gdje će nešto nabosti. Dakle, vrijeđaju inteligenciju gledatelja, drugu rasu, a ponajviše šire nemoral tako da me čudi da udruge koje govore o braku, seksualnom odgoju u školama i da sada ne nabrajam više čemu, nisu već počele skupljati glasove za provođenje referenduma protiv ovakvih idiotskih reklama.

S NJIMA TREBA GRUBO

Jednu od najboljih dokumentarnih emisija u posljednje vrijeme, mogli smo nedavno pogledati. »Ispovijesti ekoterorista« je film o kapetanu Paulu Watsonu inače dostupnog za gledanje na »Animal Planetu«. Taj se čovjek zabavlja tako da se po svijetu bori za očuvanje prirode, životinja i svega što uz to ide.

Plovi on po raznim morima, para ribarima mreže, potapa kitolovce i radi slične lijepe stvari, a sve da bi sačuvao majku nam zemlju, ponekad u okvirima dopuštenog, a ponekad onako… Ova je emisija poučna i inspirativna i podsjeća me na jednog, meni jako bliskog gospodina koji je prije 25-tak godina istupio iz jedne udruge za zaštitu životinja, koja je u svojoj osnovi bila jako pozitivna, ali za dotičnog gospodina nedovoljno militantna.

Naime, bio je jedan kreten na Boriku koji je susjedima trovao kućne ljubimce pa su aktivisti htjeli pokrenuti inicijativu, neke potpise, tužbe i sl. Ovaj naš prijatelj je imao drukčiji pristup. On je smatrao da takve monstrume treba jednostavno isključiti iz društva tj. dehumanizirati ih, jer takvi ne zaslužuju postojanje. Ružno je o ovome uopće pisati, ali to se događa tu pokraj nas.

To su ljudi (ljudi ??) koje svakodnevno susrećemo u prolazu, imaju pravo glasa na izborima, a čak se nedjeljom usude otići i na svetu misu. Zato svaka čast Watsonu i društvu koji nam pokazuju kako se to radi bez obzira na posljedice. U ovakvim slučajevima cilj uistinu opravdava sredstva. Drukčije jednostavno ne ide.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.