Komedija koja će vas do suza nasmijati

Iako se po najavama vremenskih prognostičara ovoga petka očekivala strašna kataklizma, to nije spriječilo Zadrane da do posljednjeg mjesta ispune improviziranu kino dvoranu u “Arsenalu”, gdje se održala prva, za širu javnost otvorena, projekcija filma “Od Bleke do konja” autora Lea Dovranića. To je film napravljen po zamislima već etabliranog zadarskog konceptualnog umjetnika Enija Meštrovića i njegovih suradnika iz Kulturno-umjetničke udruge “Bleke i konji”. Nositelj glavne (i vrlo zahtjevne) uloge pastira je, kao što se moglo očekivati, Meštrović kojega u stopu, u ulozi stilista, prati Edi Nadarević. Dovranić (inače filmski profesionalac) je obavio sve produkcijsko-tehničke poslove i tako dao Meštroviću i Nadareviću prostor za korektno predstavljanje svojih ideja i zamisli. Glazbena podloga je uzeta od zadarske grupe “Postolar Tripper” i to njihove dvije poznate pjesme -“Tužna priča o selu” i “Vuci, vile i balave sopile”. Ostale uloge frizera, pedikera, trgovaca i dr. su mahom epizodne i korektno odrađene.
Kao što se i očekivalo, sadržaj je vrlo jednostavan. Primitivni pastir Ričard (pazite to ime – Ričard) iz zadarskog zaleđa dobija kompletni makeover za čiju je provedbu zadužen mladi stilist. On ga odvaja od njegovih dragih ovaca i vjernog mu psa čuvara i odvodi u grad gdje koristeći sve dostupne medicinsko – estetske procedure od njega treba napraviti nešto što nalikuje čovjeku. Pri tome oni obilaze dućane, frizere, pedikere, liječnike sve dok konačno ne preobraze pastira u elegantnog gospodina koji poslije svega postane stranac u svom prirodnom okružju. I to je zapravo cijela radnja, koja bi bila relativno dosadna i monotona da nije fantastične Meštrovićeve sposobnosti uživljavanja u ovakav lik. Netko će možda primijetiti da je cijeli koncept zasnovan na nemilosrdnom ismijavanju tzv. “vlaškog” govora i recimo tako, “ponašanja”, ali kada bi gledali kroz takvu prizmu, zamjerke bi se mogle postavljati svakoj drugoj svjetski poznatoj komediji.
Sudeći po reakcijama vrlo šarolike publike u kojoj su se našli i poznati zadarski umjetnici, kulturni djelatnici, političari pa i gradonačelnik, film je naišao na vrlo topli prijem i iako ima očekivanih produkcijskih nedostataka (što ne treba ni čuditi jer je snimljen za samo tri dana), u najmanju ruku može biti poticaj svakom entuzijastu pa tako i samim autorima, za daljnji rad. Više o ovom zanimljivom projektu, kao i razgovore s autorima i glumcima moći ćete pročitati u Zadarskom listu već u četvrtak, u redovitom izdanju “Magazina”.

O troškovima snimanja

Kao nimalo nebitan podatak moramo napomenuti da za stvaranje ovoga filma nije potrošena ni jedna lipa iz gradskog proračuna, već su svi sudionici projekta radili besplatno i drage volje. Također, nije stradala ni jedna životinja, iako je za potrebe snimanja korišteno cijelo stado ovaca i jedan pas (najvjerojatnije mješanac).
– Čekaj… Pojeli smo dva kila mesa… tri dana po 6 litara vina… to je 18 litara… Sve skupa negdje od 100 do 120 kuna. I dobili smo puno razumijevanja od strane režisera, rekao nam je Enio Meštrović na pitanje o troškovima snimanja.