Crkva sv. Šime bila je posvećena sv. Stjepanu

Svetu misu na blagdan Sv. Stjepana prvomučenika u crkvi Sv. Šime u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić. On je u propovijedi govorio o tajni, veličini i privlačnosti životapoput njegovog. Također je propovijedao o životnom putu svetog Pavla koji se nakon što je progonio Crkvu oduševio za Krista i svjedočio njegovu poruku.
Crkva Sv. Šime ranije je bila posvećena svetom Stjepanu. Ona u sebi danas inkorporira starokršćansku baziliku Sv. Stjepana prvomučenika iz 5. stoljeća. Godine 1632. u svetište je prenesena škrinja s tijelom svetog Šimuna i od tada crkva je njemu posvećena, kao jednom od zadarskih zaštitnika.
– Djela apostolska govore kako je Riječ Božja rasla i množio se broj učenika u Jeruzalemu. Apostoli su propovijedali i posluživali, što je bilo praćeno brojnim čudesima i uz to su zaredili sedam đakona da dijele hranu vjernicima i nose euharistiju bolesnicima. Najugledniji i najenergičniji među tom sedmoricom bio je sveti Stjepan. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. No, navukao je na sebe mržnju Židova. A kad im je predbacio da su progonili proroke i ubili pravednoga, izveli su ga izvan grada i kamenovali, kazao je nadbiskup.
Dodao je da se nakon Isusove smrti moglo slušati po otvorenim trgovima Jeruzalema naviještanje njegovih učenika. Oni su bili svjedoci uskrsnulog Krista.
– Svi su bili mladi, puni energije, smioni i odlučni, a posebice uočljiv je bio đakon Stjepan po svojoj revnosti i po svojoj govorničkoj vještini, rekao je mons. Puljić. Istaknuo je upornost i apostolski žar svetog Stjepana i drugih apostola, čime su hrabro svjedočili za Krista, šireći njegovu nauku, unatoč poteškoća i protivljenja naroda.
 Zadarski nadbiskup je poručio da se veličina svetog Stjepana očituje i u snazi praštanja. Naime, dok je kamenovan, Stjepan je poput Krista, molio za svoje progonitelje te svima opraštao.