Stočar iz Komića demantira medijske napade: "Moje krave ne ugibaju od gladi i žeđi"

Proteklih dana neki su mediji digli pravu hajku na 58-godišnjeg poljoprivrednika Jovana Ugarkovića iz sela Komić nadomak Udbine. Fotografirane su scene životinjskih lešina kao »jamstva« po kojima se Jovo aljkavo odnosi prema svojih gotovo 300 grla krava pasmina salers, angus, simentalki i buše.

Osigurana hrana

Do njegovog imanja vodi dotrajala asfaltna cesta, zanjih 400 metara je makadam. Dočekali su nas Jovo i njegov radnik i prijatelj Asim Huškarić iz Udbine. Oni su gotovo vršnjaci, jedino što Jovo izgleda stariji za najmanje 20-ak godina. Po omiljenoj uzrečici domaćih političara dobivamo »dijametralno suprotnu« priču od ranijih senzacija. Jovo je srdit na medije i na susjede.

– Znam ‘ko mi je spakovao ovu lažnu priču: ljubomorne komšije i novinari željni senzacija. Ja sam protekloga tjedna zbog jake viroze završio u gospićkoj bolnici. Tada su na moje imanje stigli i novinari. Fotografirali su lešine triju krava koje sam ostavio na svojoj zemlji, nadomak imanja. Dvije krave su zaklali vukovi, a treća je uginula. Moje krave mogu ugibati od bilo čega, samo ne od gladi i žeđi, tvrdi Jovo i pokazuje nam mnoštvo ogromnih bala i cisterne s vodom raspoređenih na ukupno 219 hektara pašnjaka podno surovih planina ličkog sredogorja. Jovo nastavlja priču.

– Samo lani sam kupio i spremio 650 velikih rolo-bala sijena. One male, »kockaste« niti ne brojim. Vidjeli ste moje krave kada ste dolazili. Koja je to mršava i umire od gladi, pita nas Jovo.

Nekome smetam

Mediji su ga željeli prikazati kao čudaka, ali Jovina sadašnja materijalna situacija je puno bolja od mnogih lokalnih stočara. Jovo posjeduje dva automobila – jedan za obilazak pašnjaka, a drugi za gradsku vožnju, traktor sa svim priključcima i obnovljenu kuću.

– Nakon izbjeglištva sam se vratio u Komić početkom kolovoza 1998. godine. Ništa nisam zatekao. Kuću sam opet gradio od temelja, nabavio s vremenom sve kućanske aparate, ugradio centralno grijanje, kupio aute i traktor. I stalno sam radio. Živim skromno, ali mi ništa ne fali. Samo da je malo više zdravlja, priželjkuje čovjek nadomak 60-ima koji djeluje kao 80-godišnjak.

– Preko glave sam svašta prevalio. Nakon završene srednje škole upisao sam Pravni fakultet i završio treću godinu. Onda je rat učinio svoje. Nakon smrti majke nisam se oženio, samo sam tamo preko maštao kada ću se vratiti u Komić i opet početi od »nule«. Uz dosta samoodricanja i truda, opet sam materijalno stao na noge. To je nekome više puta zasmetalo pa su na mene huškali medije i inspekcije, uvjerava nas Jovo Ugarković.