U Ogranku matice hrvatske održan prikaz zbirka pjesama Ratka Radulića

U Ogranku matice hrvatske u Zadru održan je prikaz zbirka pjesama zadarskog pjesnika Ratka Radulića. Na predstavljanju su sudjelovali izv. prof. dr. sc. Marko Vučetić, profesorica Ivana Milutin, književnik Nikola Šimić Tonin te autor Radulić. Pjesnik Radulić je rođen u Rivnju na istoimenom otoku 1945. godine, a završio je Pomorski fakultet u Rijeci, dok je Prosvjetno-pedagošku skupinu predmeta završio na Filozofskom fakultetu u Zadru. Jedan dio radnog vijeka proveo je kao pomorac na brodovima trgovačke mornarice od čega u svojstvu zapovjednika četiri godine. Nakon plovidbe radio je kao profesor nautičke skupine predmeta u zadarskoj Pomorskoj školi. U svom dugogodišnjem prosvjetnom radu napisao je više udžbenika iz pomorsko-nautičke struke, a svoju prvu zbirku poezije »Mirno more i nemirno kopno« objavio je tek 2020. godine.

– Kultura uvijek i za svagda ujedinjuje, ruši barijere i gradi mostove. A najvrjedniji doprinos očuvanju kulture jednog naroda su svakako pisane riječi, dakle knjige. Pred vama se nalaze tri knjige, »Fali more drž’ se kraja«, »Stvarnost, snovi i lopovi« i »Mirno more i nemirno kopno«, vrijedan doprinos autor Ratka Radulića, započela je profesorica Milutin te pozdravila sve prisutne u večeri u kojoj se govorilo o književnosti, umjetnosti, moru i brodovima.

– Večeras će o knjizi govoriti Marko Vučetić, bivši predstavnik Hrvatskog sabora, izvanredni profesor na Sveučilištu u Zadru te doktor humanističkih znanosti koji će akcentuirati društvenu problematiku i dotaknuti se političkog aspekta zbirki. Svakako će pronaći dodirne točke s autorom u njegovim stihova iz knjige »Stvarnost, snovi i lopovi«: » Nemam iluzija o tome da je masu ili narod moguće odgojiti. Narod je kronično neodgojiv. Njemu treba neistina o bitnosti o tome da je poseban, odabran, hrabar i vjeran«, izdvojila je Milutin, nakon čega se nadovezao autor Radulić koji je rekao nešto više o sebi.

– S pjesništvom se susrećem cijeli život, ali mi nije bilo ni na kraj pameti da ću jednog dana zapravo pisati. Tijekom tridesetogodišnjeg rada u školi pisao sam samo stručnu literaturu, ali ne i poeziju. Jednom je moja unuka imala za domaći rad napisati pjesmu, pa su se ona i moja žena toliko mučile, a nisu znale da imaju pjesnika u kući, našalio se Radulić te istaknuo kako je on dijete otoka i mora što je zasigurno duboko utkano u njegovu bit, ali i nešto što je ostavilo neumitan trag na njegovu poeziju s kojom se počeo baviti tek u umirovljeničkim danima.

– Kasno sam počeo pisati, moja prva zbirka je izašla prvi put 2020. godine, kazao je Radulić te istaknuo svim prisutnim kako slobodno mogu uzeti besplatan primjerak njegovih zbirki koje su tiskane u njegovom vlastitom izdavaštvu.

– Ratka sam upoznao i stekao uvid u njegov rad kroz Hrvatskog književnog društva Zadar. Ostao sam iznenađen s pjesnikom koji je sam došao predstaviti svoje pjesme. U prvi mah me najviše zatekla širina, odnosno poetska raznolikost i taj jedan život sažet u knjizi. Iako on često zna reći kako je kasno počeo pisati. Rekao bih da nikada nije kasno, niti rano za pisanje. Postoje pjesnici koji napišu pedeset knjiga i izuzevši uže znanstvene zajednice, malo tko zna za njih. S druge strane, postoje pjesnici koji napišu jedva jednu knjigu, pa ostanu upamćeni. I najveći književnici na ovim prostorima su počeli kasno pisati, primjerice Meša Selimović je svoj prvi rad objavio s 42 godine, a prije toga ga nigdje nije bilo. To je nešto što književnici dugo nose u sebi i skupljaju, nakon čega jednog dana sve to bukne i pojavi se poetska potreba. Zapravo pjesme jednostavno pronađu same put do pjesnika da budu izrečene, pa tako i kod našeg Ratka, zaključio je Nikola Šimić Tonin​.