Bili smo na okupljanju maturanata Ekonomske škole generacije '71./'72.

“Od kolijevke pa do groba najljepše đačko doba”, zaključeno je i na okupljanju maturanata Ekonomske škole iz generacije ’71./’72., koji su se vratili u školske dane prije pola stoljeća čim su iz daljine ugledali poznata lica svojih razrednih prijatelja. Uspomene su im odmah navrle i počeli su se prisjećati školskih dana. U taj 4.a razred u školskoj je godini ’68./’69. upisana 31 učenica i tri momka. Kazuju nam kako tih dana među učenicima nikada nije bilo svađa oko klasnih, etničkih ili religijskih razlika kao danas. Svi su bili složni, kako su učenju, tako i u bježanju s nastave.

Druga generacija turističkog usmjerenja

Okupljanju se pridružio i umirovljeni profesor Boris Pisanski i njegova supruga Maja, također profesorica. Rijetko se može vidjeti da su razrednici spremni i pet desetljeća nakon mature družiti se sa svojim učenicima, koji ih i dalje oslovljavaju s “profesore” i pokazuju jednako poštovanje kao i u školskim danima. Jedan od trojice učenika, koji su školu pohađali s 31 kolegicom bio je i Vjekoslav Valčić, koji nam je kazao kako je on spadao u skupinu “munjenih” mušketira.

– Bio sam štreber i zbog toga su me kolegice često zafrkavale. Tada nije bilo rijetko da su učenici ponavljali razrede i da su često izbjegavali nastavu. Točno se znalo u kojem kafiću sjede oni koji ne vole nastavu i kojima je navika bila prvo popiti kavu, a potom poći na nastavu, prisjetio se Valčić i dodao kako je veći dio razreda maturirao ’72. godine.

– Neke su se cure udavale i rađale djecu pa bi se potom vratile u školu i maturirale. Oko 60 posto nas bili smo gradska dica, a ostatak je dolazio iz otoka i zaleđa. U cijeloj je školi tada u četiri razreda bilo maksimalno 20-ak momaka. Mi smo bili zadnja generacija učenika koji su Ekonomsku školu pohađali u Parku Vladimira Nazora, prije nego što je izgrađena nova zgrada i škola dobila naziv Školski centar za robni promet i turizam, kazao je Valčić i istaknuo kako su bili druga generacija turističkog usmjerenja u školi.

Kave i bježanja s nastave

– S profesorom se ponekad nađem i na kavi, dodao je Valčić, dok nam je profesor Boris Pisanski kazao kako je od mature prošla 51 godina, no korona ih je spriječila da ju službeno obilježe, tako da su proslavu prebacili za ovu godinu.

– Drago mi je da su me pozvali na okupljanje i uključili u organizaciju, jer ja svakih pet godina organiziram druženje za svoju generaciju učenika, dodao je profesor Pisanski.

Jadranka Peroš nam je, pak, kazala kako su njezine školske dane obilježile kave i bježanje s nastave.

– Vikendom smo odlazili na “Partizan”, tj. današnje “Ravnice” ili u Tehničku školu, gdje bi se zajedno družili i zabavljali, a preko tjedna bi dane kratili šetanjem po Kalelargi, prisjetila se Peroš.