Ivan Zak iznova oduševio svoju vjernu publiku

Pjevač Ivan Volarić Zak ponovno je oduševio svoju vjernu publiku hitom ‘Svjetla grada’. Iza Ivana je dugogodišnja karijera i more bezvremenskih pjesama koje će trajati vječno. Ivan za Zadarski list progovara o brojnim temama, a dotaknuo se i svojeg trnovitog puta do zvijezda.

’Svjetla grada’ još jedna je u nizu vaših uspješnica. Publika je ‘kliknula’ s njom, a karakterizira je moderni zvuk. Jeste li iznenađeni uspjehom pjesme?

– Sa snažnim razvojem novih tehnologija svima je sve i u svakom trenutku postalo dostupno. To se dogodilo i s glazbom na našim prostorima. Danas Bugarska, Albanija, Rumunjska i sl. nimalo ne zaostaju za svjetskim trendovima. Štoviše, rekao bih da i prednjače jer su brzi, prilagodljivi i znaju pogoditi ‘ono nešto’, pa su i glazbene suradnje globalno isprepletene u svim pravcima. Prošla su vremena kad si izdao pjesmu pa čekao da vratiš u nju uložen trud, novac itd. Danas de facto nije neobično izdati ni tri pjesme u istom tjednu. Konzumacija je brza, sve vrlo brzo dođe i prođe i u takvim uvjetima treba raditi i opstati. Ja konstantno radim na novom zvuku na način da budem suvremen i u skladu s onim što masa traži, ali s druge strane da ostanem dosljedan sebi i svom izričaju, tj. prepoznatljiv po onome što me i učvrstilo na estradi. ‘Svjetla grada’ su samo početak. Bit će toga još, a završava se već novi materijal, tako da – idemo dalje. I da, zadovoljan sam komentarima i slušanošću/gledanošću koju su pjesma i spot postigli. I moram reći da mi se taj novi beat jako sviđa i dobro me nosi.

Idemo se malo vratiti na Vaše početke. U mladosti ste bili vlasnik nekoliko diskoteka. Koliko Vam je iskustvo koje ste stekli iza pozornice bilo od koristi u stvaranju vlastite karijere?

Neprocjenjivo poduzetničko iskustvo

– Prvo sam bio poduzetnik i menadžer, a onda sam tim zarađenim sredstvima financirao svoju karijeru. Ništa, ali apsolutno ništa mi nije palo s neba. Još u srednjoj školi sam svirao u bendu, a s nekih 20 i nešto sitno godina imao sam klubove i kafiće. Kako se radi o djelatnosti koja je usko vezana uz moj najveći životni interes, glazbu, mogu reći da sam se sav dao u taj biznis. Bio sam danonoćno prisutan u svim porama mojih klubova, pratio sam scenu, gradio kontakte, bavio se marketingom, gradio i smišljao vlastite marketinške poteze i trikove. Stalno sam bio na putu u pregovorima dovodeći već etablirane pjevače ili pak one koje su nastupi u Lampašima lansirali u velike regionalne zvijezde. Kreirao sam programe za koje su ljudi stajali u redovima. Parking i polje nisu bili dovoljni da prime svu tu silu automobila iz svih mogućih krajeva. Intenzivno sam se družio s izvođačima, pratio njihove želje I potrebe, trudio se da se kod mene osjećaju odlično, da sve ‘štima’ prije, za vrijeme i nakon nastupa. A sve to je takvo jedno veliko i neprocjenjivo iskustvo koje se ne može kupiti niti steći ni na jednom fakultetu ni akademiji. Moja rana mladost profilirala me u pjevača kakav sam danas.

Prije vašeg ‘breakthrough’ hita ‘Bolja od najbolje’, publika vas je već bila upoznala s pjesmama ‘Rulet’, ‘Adrenalin’, a posebice je odjeknula suradnja s Nedom Ukraden. Kako je bilo raditi s legendarnom Nedom?

Bio siguran da će pjesma s Nedom biti hit

– Neda je prekaljena pjevačica, performerica koja je svojom dugogodišnjom uspješnom karijerom pokazala i dokazala da je jedna od najboljih. Pristala je otpjevati sa mnom ‘Tetovažu’, što je tada odjeknulo kao ‘bomba’. Bili smo nevjerojatan i neočekivani spoj, provokacija. Ništa se tu nije puno kompliciralo, čim smo se dogovorili, sjeo sam u auto i odjurio na snimanje spota. U hodu su se rješavali detalji snimanja. Bio sam toliko siguran da će to biti megahit, da uopće nisam ni sekunde dvojio trebam li i koliko ću novca uložiti u tu pjesmu i spot. I nisam se prevario. S Nedom mi je bilo odlično surađivati. Neposredna je, direktna i zabavno je s njom raditi.

’Tetovaža’ je nastala 2010., a onda je uslijedila ‘Bolja od najbolje’ koja vas je u potpunosti lansirala na estradno nebo. Možemo li reći da je upravo ona udarila temelj vaše daljnje karijere?

– Mogu reći da me ‘Tetovaža’ lansirala, a ‘Bolja od najbolje’ zapečatila. ‘Bolja od najbolje’ nastala je u hipu, brzo i jednostavno. Odsvirao sam je na gitari jedno popodne, a sve dalje je povijest. Jesam li bio iznenađen? Gledajte, kad ste autor i vjerujete u ono što radite, prirodno je i logično da u svakoj svojoj pjesmi gledate hit koja će se još godinama vrtjeti u medijima i koja će se jednoglasno pjevati na koncertima. Svatko od nas želi evergreen. Bio sam mlad i pun adrenalina. Želja za stvaranjem, pisanjem, nastupanjem bila je ogromna, mogao bih reći da sam intenzivno ulagao cijelog sebe u svaku svoju novu pjesmu. Dogodio se i taj magični klik s publikom, voljeli smo se međusobno na prvi pogled. Da, nadao sam se uspjehu, a uspjeh me doista tada i preplavio.

Poznato je uglavnom pišete svoje pjesme koje kasnije dopru do širokih masa. Odakle vučete inspiraciju za stvaranje?

– Uglavnom je riječ o nekim momentima, situacijama, događajima iz mog života, života mojih prijatelja… Osoba sam koja dosta vremena provodi sama, razmišljajući, čitajući, ispijajući ‘svoje prve jutarnje kave u dva popodne’. No puno je tu i druženja s prijateljima i kolegama. Iz takvih svakodnevnih rituala i situacija često ostane ‘zvoniti’ u uhu neka riječ ili fraza. Onda kad se u kasnijim noćnim satima zatvorim u studio ili u sobu s gitarom i diktafonom ‘jedan na jedan’, onda to krene. Diktafon je uvijek uz mene, u kafiću, u autu, na putu… S inspiracijom se nikad ne zna, zato sam uvijek spreman.

Nedavno ste u jednom intervjuu kazali da je za pjesmu ‘Sama’ bilo ponuda od strane drugih izvođača koji su je htjeli otkupiti. Je li čest slučaj da Vam dolaze ponude za svaku pjesmu koju napišete, a koju kasnije pretvorite u finalni proizvod?

Drugi su htjeli pjevati pjesmu »Sama«

– Pjesme pišem već godinama i moj ‘lager’ je ogroman. Ponekad se dogodi da nešto stoji u ladici dugo, a onda se dogodi neki moment, inspiracija, koja me podsjeti na nešto što sam spremio pa izvučem taj materijal. Napravim od njega ovovremensko, dovršim ga i naposljetku izdam. Ili pak u ‘šusu’ stvaram I izdajem novo. Tako za neke materijale od početka znam da su samo moji i da ću ih ja u konačnici otpjevati sam ili s nekim u duetu. A isto tako često se dogodi da stvarajući neki materijal imam već potencijalnog izvođača u glavi kojem bi taj materijal po mom mišljenju idealno ‘legao’. Vrlo često izvođači dolaze sami pa traže da napravim nešto za njih i proces je tad zapravo isti. U razgovoru s njima rodi mi se ideja što bih mogao za njih napraviti, bilo da je riječ o nečemu što već imam započeto ili radim skroz ispočetka. U tim prilikama nerijetko im pustim materijale koje pripremam za sebe i vrlo često se dogodi da izvođač želi baš to. To je bio slučaj s pjesmom ‘Sama’, no za tu pjesmu sam oduvijek bio siguran da je samo moja i da je sigurno neću prodati, bez obzira na novac koji bi mi se nudio.

Koliko ste zadovoljni dosadašnjom karijerom? Smatrate li da ste maksimalizirali svoj talent ili postoji nešto za čime žalite?

– Ne žalim ni za čim. Kod mene vrijedi ona ‘što na umu to na drumu’. Kad nešto jako želim i kad u nešto jako vjerujem, idem za tim bez obzira kakve bile reperkusije. Davno sam obećao sam sebi da ono što intuitivno osjetim moram sprovesti u djelo, jer ako to ne učinim sigurno će mi prije ili kasnije biti žao. A to si ne želim nikako u životu. Sve se događa s razlogom i mi smo tu, akteri života. Velikim dijelom je na nama hoćemo li tu ulogu prihvatiti aktivno ili pasivno. Moja je filozofija, uvijek i isključivo aktivno. Pa imao četrdeset ili osamdeset godina, neću to nikada promijeniti.