Ovog mjeseca na Sajmu se najviše tražila perad i presadnice cvijeća

Uskrs je najveći obiteljski blagdan te ga treba provesti u krugu obitelji, ali je zato Uskrsni ponedjeljak kao stvoren za izlet ili za druženje. Kuda krenuti na izlet nije se bilo teško odlučiti. Toga dana se održavao Sajam u Benkovcu, a burni sunčani dan bio je kao stvoren za provesti dio dana na otvorenom.

Da treba otići na Sajam u Benkovac nisam samo ja razmišljao, već se na takvo što odlučilo i nekoliko tisuća žitelja ne samo Zadarske, već i susjednih županija, a bilo je automobila s registarskim pločicama iz udaljenih krajeva, kao i onih iz drugih država.

Iz dugogodišnjeg iskustva poznati su mi svi putovi i prečice koje vode do Sajma. Osim toga treba poći ranije da se na Sajam stigne do devet sati, jer će iza toga biti prometna gužva veća nego na Petoj aveniji. Stoga ne treba voziti direktno u smjeru mjesta gdje se održava Sajam, već je zgodnije ići preko Bukovića zaobilazno i onda se tamo stiže bez po muke.

Kolona vozila

Ipak, nije bilo baš tako bez po muke jer se kolona automobila iz smjera Zadra formirala kod vojarne u Benkovcu i tada se vozilo jako sporo do željezničkog kolodvora. Gotovo svi su tada na križanju skrenuli ulijevo, a mi smo se odlučili za obilazni smjer, kao što rekoh, preko Bukovića.

Na ulasku u Sajam vladala je velika gužva. Automobili stižu sa svih strana, ali policija vrhunski obavlja posao i sve uvodi u red da gužva i nervoza budu što manje. Problem parkiranja poduzetni Benkovčani su riješili. Svako dvorište je postalo parkiralište gdje se uz nekoliko eurića može ostaviti automobil.

Na samom ulazu u Sajam započinje gužva. Tu su se parkirali kamioni s kukuruzom, pšenicom i ostalim žitaricama, jer se na skučenom i privremenom prostor Sajma nemaju drugdje parkirati.

Uz put se, dakako, nalaze brojni štandovi gdje se nude presadnice povrća, med, suha slanina i ostale mesne delicije, tekstilna roba svake vrste i tako sve do središta Sajma, a ono je kod kućice veterinarske ambulante i jedinog ugostiteljskog stacioniranog objekta za koji ne znam je li restoran, gostionica ili zalogajnica, ali po svemu izgleda kao birtija.

Kada se uspijete probiti na navedenu lokaciju tada staze kroz borovu šumu vode u nekoliko pravaca. Uz staze su pažljivo smješteni štandovi s raznim robama i proizvodima. Ima tu razne kineske obuće, odjeće i drugih drangulija između kojih su se smjestili domaći proizvođači kovanih proizvoda koji nude peke svih dimenzija, iz Zagorja pristigli košarači čiju košaru ukoliko kupiš budi siguran da nećeš prodati po istoj, a pogotovo po većoj cijeni.

Za Benkovački sajam i lokalni OPG-ovci imaju konja za trku. Nude se domaći luk i kapula, potom razna sočiva među kojima prevladava jari grav i čičvarda. Ima tu i domaćeg sira u formi škripavca te sira iz mišine.

Guslanje podiglo atmosferu

Poneki kovač iz Bukovice dakako, nudi domaće kovane motike, a pristigao je i guslar kako bi raspoloženje na sajmu podigao na radnu temperaturu.

Od nabrojenih proizvoda ništa ne košta manje od dva eura, svi nešto prigovaraju, pokušavaju se cjenkati, ali na Sajmu sve više vlada logika fiksnih cijena. Naravno, na kupljenu količinu odobrava se rabat. Okreću se takuini, prebiru se žute i bile kovanice eura, jer one smeđe nitko ne gleda, a vade se i papirnate iz najdubljih pretinaca.

Doći na Sajam u Benkovac, a ništa ne potrošiti spada u kategoriju smrtnog grijeha, a na Uskrsni ponedjeljak nije primjereno griješiti.

Osim onih koji su na Benkovački sajam došli na izlet, među kojima su Šiša i Joso iz Suhovara, potom kapetan Diskordia, ima i onih koji su došli s razlogom. Eto Drago iz Vrane ili kum Ante iz Suhovara došli su kupiti letariju.

– Kupit ću nekoliko mladih pilenki pa ih hraniti, a tijekom cijelog ljeta i jesen imat ću domaćih jaja. Moram uzeti i nekoliko pulestrića koji će biti najbolji za svetog Antu za lešati, govori kum Ante.

Doći na Benkovački sajam, a ne marendati to je kao doći u Vatikan, a ne vidjeti papu. Na brojnim štandovima i šatorima nudi se prigodna spiza po kojoj je ovaj sajam poznat daleko dalje od svojeg središta. Na prvom mjestu su, dakako, janjetina i prasetina s ražnja.

Poznata je stvar kako nema do pečene janjetine od janjaca iz Ravnih kotara i Bukovice. To je janje žive vage teško do 25 kilograma koje je na cjelogodišnjoj ispaši. Loja ima samo malo oko bubrega jer previše suha janjetina ne valja, kao ni ona premasna. Mora biti taman, kako kaže Zlatko iz Ruplja i njegov kum Dene iz Zadra.

Gužva za pečenje

Fila za spizu proteže se na desetke metara kao što su se u doba Milke Planinc protezali repovi za kavu, ulje i prašak za robu. Ne samo da se čeka na janjetinu i prasetinu, već se čeka i na roštilj gdje dominantno mjesto zauzimaju ćevapi u somunu.

S dolaskom toplih dana počet će uređenje okućnica. Bogat izbor presadnica povrća, a još bolji ljetnog cvijeća mami oči svake kućanice. Presadnice pristigle iz okolice Varaždina uzgojene od naših eminentnih cvjećara bit će ukras na svakom balkonu i vrtu.

Benkovački sajam koji se održava svakog 10. u mjesecu treba doživjeti. Kada se održavanje Sajma poklopi s neradnim danom tada je, dakako, doživljaj potpun. Takav sljedeći bit će 10. rujna, ali mi redoviti posjetitelji doći ćemo već za mjesec dana. Jer svakog mjeseca uz redovitu ponudu na Sajmu se nudi i nešto specifično. Ovog mjeseca to su bili perad i presadnice cvijeća. Sljedećeg mjeseca to će biti janjci i odojci i tako redom.