[VIDEO] Posedarci uskrsne blagdane obilježavaju starohrvatskim crkvenim glagoljaškim pjevanjem

Bolje da nestane sela nego običaja, izreka je koje se drže u Posedarju, mjestu na sjevernoj obali Novigradskog mora gdje se već stoljećima od zaborava brižno čuva i na svetim misama izvodi bogato starohrvatsko crkveno glagoljaško pjevanje, koje se odlikuje osobitom kvalitetom, snažnim i skladnim troglasjem.

Pretpostavlja se kako se glagoljaško pjevanje pojavilo na kraju IX. i početku X. stoljeća u bizantskoj Dalmaciji (primorskoj Hrvatskoj), te da se od početka posebno njegovalo u benediktinskim glagoljaškim samostanima.

Posedarci rade na tome da se čuje pjesma njihove baštine, da je sačuvaju i nastave tradiciju te je prenesu na mlađe generacije kako se ne bi zaboravila. Jedan od pučkih pivača je i Šime Klanac (83), koji u devetom desetljeću života pun radosti odlazi nedjeljom i blagdanom na svetu misu te svojim glasom doprinosi slavlju.

Šime prvi započne pjevanje

– U crkvu idem cijelog života, a pjevam zadnjih 60 godina. Kad svi skupa zapjevamo u glas, srce mi je puno, sjećanjima se vratim desetljećima unatrag, govori nam Klanac, napominjući kako imaju samo zapisane tekstove pjesama, bez notnih zapisa, a melodija pjevanja se prenosi s koljena na koljeno.

– Imam tri razreda osnovne škole i nikakvo glazbeno obrazovanje, ali pjevanje je jednostavno u meni. Praktično sam se rodio u crkvi i u duhu vjere sam odgojen, dodaje Klanac, koji prvi započinje pjevanje, a onda ga glasovima podrži cijela crkva. Strah ga je, kaže, da će smjenom generacija doći do gubljenja tradicije i nestanka glagoljaškog pjevanja.

– U srce su mi se urezale riječi blagopokojnog nadbiskupa Marijana Oblaka koji je jednom prilikom rekao s našeg oltara »Dragi moji Posedarci nikad ne puštajte svoje pjevanje, to je vaše bogatstvo i nemojte dopustiti niti jednom svećeniku da ukida vaše svetinje«, naglašava naš sugovornik.

Pivači su nedavno izašli iz okvira liturgijskog pjevanja te su sudjelovali na humanitarnom koncertu »Častimo te križu sveti« održanom u crkvi svetog Donata u Zadru. Inicijatorica tog okupljanja bila je Marija Zubčić, neumorna čuvarica posedarske baštine i običaja.

Nastupili na koncertu u Zadru

– Malo koje mjesto u našoj županiji se može podičiti s pučkim pivanjem koje je kod nas prisutno već stoljećima. Od svoje pete godine ulazim u crkvu Gospe od Ružarija i pučko pivanje je tu oduvijek, dio je našeg identiteta. Početkom korizme mi je stigao poziv od našeg prijatelja Ivice Dundovića iz KUD-a Radovin da se pridružimo na koncertu u crkvi svetog Donata te javnosti predstavimo našu tradiciju.

Skupila sam dvadesetak ljudi, imali smo praktično tri probe, prepričava nam Zubčić, koja je i jedna od suradnica folklorne skupine koja djeluje kao izvannastavna aktivnost mjesne osnovne škole. Njeguju i jedinstveni napjev pjesme »Puče moj«, koja se tradicionalno izvodi tijekom klanjanja križu na Veliki petak. Uz pjevanje, Vazmeno trodnevlje obilježavalo se i brojnim običajima, od kojih se dio izgubio.

– Za Veliki četvrtak nisu postojali neki posebni običaji, već se išlo na večernju misu, a nakon toga se, kao i danas, Sveto otajstvo prenosi u Božji grob. Na Veliki Petak se ništa nije radilo, održavao se post, zvona su bila vezana, djeca su čegrtaljkama pozivala ljude na službu, ističe Biserka Bušljeta, napominjući kako su ljudi tijekom cijelog dana obilazili Božji grob.

– Još čuvamo običaj večernje veličanstvene procesije našim mjestom. Tog dana se također od crkvene klupe, banke tuklo s jednim štapom koji se zvao baraban, u spomen na muku Isusovu. Na Veliku subotu se također još obilazi Božji grob, do večernjeg slavlja, kad zvona opet počinju zvoniti navješćujući Kristovo uskrsnuće. Uskrs se obilježavao uz bogatu trpezu u krugu obitelji.