Život između prašnjavih potleušica i blještavih hotela

Kad se ovdje jednom dođe, zaista se ima što vidjeti, ali nema dovoljno komunalne i turističke infrastrukture, većina natpisa je na arapskom, a malobrojni žitelji govore strane jezike – uglavnom mlađi stanovnici i radna snaga iz siromašnijih zemalja

Irački Kurdistan? Nije baš turistički razvikano odredište, ali iz imena je jasno – iračka pokrajina u kojoj žive Kurdi. U ovoj zemlji, poznatoj po plodnom području Mezopotamije između rijeka Eufrata i Tigrisa, do prije deset godina na vlasti je bio režim Sadama Huseina. Kurdi nisu bili baš na cijeni. Danas Irački Kurdistan ima visok stupanj neovisnosti od vlade u Bagdadu.
Malo tko od običnih turista, osim biznismena i stranih tvrtki koje tamo rade i grade, zbog predrasuda ima hrabrosti otići u Irački Kurdistan gdje su se, ne tako davno, odvijali krvavi ratovi sa Sadamovim režimom u kojem je živote izgubilo na desetke tisuća Kurda. Bio sam jedan od tek nekoliko novinara iz Europe akreditiranih na nedavnoj velikoj komemorativnoj svečanosti u Halabji, simbolu kurdske borbe za slobodu.
Kurdistan je postao meka stranim investitorima. Iako u Kurdistanu nema terorističkih napada i otmica, regionalna vlada investitorima osigurava svoje oružane snage, pa vojnici naoružani strojnicama čuvaju sve, od gradilišta, naftnih bušotina, privatnih automobila…
Zbog bojazni od ratnih sukoba s “matičnom” državom Irakom, Turskom, Iranom ili Sirijom, te od arapskih pobunjenika, terorizma i sukoba suprotstavljenih vjerskih skupina, praktično su na svakom koraku vojnici i kontrolni punktovi.
Kad se ovdje jednom dođe, zaista se ima što vidjeti, ali nema dovoljno komunalne i turističke infrastrukture, većina natpisa je na arapskom, a malobrojni žitelji govore strane jezike – uglavnom mlađi stanovnici i radna snaga iz siromašnijih zemalja.
Turistički prospekt ove pokrajine mogao bi sadržavati ovo: boravak u hotelu s pet zvjezdica u koji nezapaženo i nekontrolirano ne može uletjeti ni muha, prijevoz taksijem kao jedinim prijevoznim sredstvom u glavnom gradu Kurdistana Erbilu (Arbil, Irbil), šoping i čaj na životopisnom Bazaru, kurdski kabab u tzv. ugostiteljskom objektu natkrivenom tek nadstrešnicom, improvizirane trgovine uzduž ceste ili pored prašnjava puta u naseljima, potleušice sagrađene betonskim blokovima i pokrivene automobilskim gumama, vojnik i vojska stalno negdje oko vas.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU