Dvanaesti anđeo

Cvijeće, svijeće, molitva i jedna knjiga. Dvije godine kasnije. Dvije tužne, bolne, ali i dvije godine koje nas još jednom podsjećaju da smo na ovoj zemlji samo hodočasnici s jedne na drugu obalu. A život? On je poput mosta na kojem se ne zaustavljamo previše. Mosta koji nam služi kako bismo došli na drugu stranu rijeke. I tamo, u Očevoj vječnoj domovini ostali. Zauvijek. Tamo je prije dvije godine preselio Hrvoje Ćustić. Kao kršćani vjerujemo da je njegovo mjesto danas tamo gdje “s oka svaka suza nestaje”. S tisuću očiju iz kojih su se suze lile nakon Hrvojevog odlaska. Isus je rekao da nam ide pripraviti mjesto jer “u domu Oca mojega ima mnogo stanova”. U jednom od njih danas je i Hrvoje.
Predstavljanje knjige “Sjećanje na Hrvoja”, održano preksinoć u HNK Zadar, bilo je tiho i dostojanstveno. S dvije pjesme i kratkim skandiranjem Tornada. Kamena Dalmacija, velika pjesma Romea Santinija i jednako tako njegov tekst u pjesmi Dvanaesti anđeo, koja je nakon Santinijeve smrti uglazbljena, podsjetile su sve one koji su bili na promociji knjige o onom što je bio Hrvojev život. Obitelj, nogomet i ljubav prema rodnom zavičaju.
Knjiga koja, kako je to napisao Drago Marić, njen urednik, “nije knjiga o Hrvoju, nego pretežno dokumentarna publikacija o njemu, zbirka tekstova mnogih autora o Hrvoju”, plod je napornog rada barba Drage i velikog entuzijazma Udruge Tornado, koja se potpisuje i kao izdavač. Svoj doprinos dali su i NK Zadar te suradnici Josip Bajlo, Alan Sinovčić, Reno Sinovčić i Jakov Surać. Dakako, i mnogi drugi, među njima i Bernard Kotlar koji je uredio naslovnu stranicu na kojoj je Hrvoje s loptom na nogometnom travnjaku koji se spaja s nebom.
– Hrvoje je život dao za svoj klub i svoj grad, a svi koji smo iza njega ostali, moramo iz njegove žrtve nešto naučiti. Svima nama, navijačima, igračima, trenerima, upravama, mora biti jasno kako smo tu da bismo služili Zadru klubu i Zadru gradu – rekao je Josip Pantalon u ime Tornada.
Kolega Bernard Paleka, koji potpisuje recenziju, u svom je osvrtu na knjigu Hrvoja nazvao dječakom koji “ljubi svoje bližnje i koji živi nogomet”.
– Nemojte mi zamjeriti što Hrvoja nazvah dječakom. Za mene on je to bio i ostat će, a kad prolistate ovu publikaciju i kad pročitate i vidite njen sadržaj shvatit ćete me – rekao je Paleka.
Romeo Santini napisao je neposredno nakon Hrvojeve smrti:
– I sad neka prestanu sve suze padati, jer anđele nebeske ne treba žaliti. Sva dica sa Stanova pamtit će Hrvoja i srce ratnika što sebe za poklon da…
Vrlo kratko nakon što je napisao ove stihove i Romeo Santini je preselio u nebo ostavivši iza sebe još jedno veliko djelo. Romeo, otac dvaju sinova nogometaša, i Hrvoje. Dva zadarska anđela.

 KAMENA DALMACIJA

Uvik isti snovi sritni dani ditinjstva
stine starog porta, kuća didova,
još se sićan riči što mi je govorija:
Prije ćeš iz stine nego iz čovika
                             Romeo Santini