“Domaće” je domaće?

Zavladala je neimaština i ljudi svašta rade kako bi zaradili, tako da sigurno ima onih koji svoje proizvode nabavljaju iz uvoza. Moje povrće je domaće, pazim na to jer ne želim riskirati i ne želim izgubiti svoje stalne kupc, kazala je prodavačica
Voće i povrće s tržnice redovito su bili sinonim za domaće proizvode, za razliku od onih u trgovačkim centrima, uvezenih iz raznih dijelova svijeta. Razlog je to zbog kojeg unatoč ugodnijem i pristupačnijem prostoru trgovačkih centara ljudi još uvijek rado posjećuju tržnicu, barem kada je riječ o opskrbi voćem i povrćem. Većini je to jamstvo da će u moru današnjih prerađenih prehrambenih proizvoda, prepunih aditiva, konzervansa i drugih dodataka, barem na tržnici priuštiti sebi nešto svježe i domaće. S obzirom da je kvaliteta poljoprivrednih proizvoda u posljednje vrijeme sve lošija i to zbog standarda koji diktiraju veličinu i boju proizvoda, kupci su ovakvu situaciju primijetili i na gradskim tržnicama koje bi trebale biti siguran izvor zdravog i prirodnog.
Pa iako se očekuje da su prodavači na tržnicama i uzgajivači svojih proizvoda, ima i onih koji proizvode nabavljaju u trgovačkim centrima ili kod drugih preprodavača koji svoje proizvode nabavljaju iz uvoza. Osim toga, mnogi su primijetili da su cijene povrća posljednjih mjeseci porasle pa je tako, primjerice, kilogram blitve donedavno iznosio čak 20 kuna, što je gotovo doseglo cijenu mesa.
Kako doznajemo u razgovoru s nekoliko prodavača na zadarskim tržnicama, istina je da ima onih koji svoje proizvode nabavljene u trgovačkim centrima prodaju pod etiketom domaćeg, no oni s kojima smo razgovarali, naravno, većinu onog što prodaju uzgajaju samostalno na svojim poljima u zadarskom zaleđu. Što se pak tiče poskupljenja, oni navode da cijena povrća nije rasla, a spomenuta blitva po 20 kuna za kilogram bila je samo privremena cijena u vrijeme kada blitve, osim one iz plastenika, nije nigdje bilo.
– Sve ovo što prodajem uzgajam sama u Gorici i koliko znam rijetki su oni koji robu kupuju u trgovačkim centrima. Ovdje radim već godinama tako da poznajem sve susjedne prodavače i znam da su to ljudi koji isto tako samostalno prozvode voće i povrće. Ja nisam dizala cijene svog povrća i moju stalni kupci to znaju. Vjerojatno se zato uvijek vraćaju. Nikada od njih nisam imala nikakvih prigovora i mogu reći da sam sa svojim kupcima zadovoljna, kazala je ova prodavačica, naglasivši da je kod nje, primjerice, cijena blitve uvijek ista, a varira od 10 do 15 kuna, ovisno o tome je li riječ o onoj iz polja, koja je tvrđa i lošije sačuvana, dok ona ljepša i kvalitetnija iz plastenika iznosi oko 14 kuna.
Kako naglašava, samo u siječnju je kilogram blitve iznosio 20 kuna i to zato što nije bilo druge osim one iz plastenika u koju se puno ulagalo. No to je, kako navodi ova prodavačica, uvijek bilo tako pa ni ova godina ne odskače po cijenama.
Isto nam je potvrdila i prodavačica na drugom štandu, koja kaže da dio svojih proizvoda uzgaja sama na poljima u Briševu i Smilčiću, dok dio nabavlja od drugog uzgajivača, također iz zadarskog zaleđa.
– Zavladala je neimaština i ljudi svašta rade kako bi zaradili, tako da sigurno ima onih koji svoje proizvode nabavljaju iz uvoza. Moje povrće je domaće, pazim na to jer ne želim riskirati i ne želim izgubiti svoje stalne kupce. Danas je to jako teško, jer sve je poskupjelo, i sjeme i gnojivo, a osim toga, nitko nam ne jamči uspjeh. Primjerice, meni je ove godine sadnja brokule i kaula propala, jer sve su mi pojeli zečevi, tako da je sav ulog propao, kazala je ova gospođa, naglasivši da je posao poljoprivrednika danas jako težak, jer nema jamstva da će se trud i rad isplatiti.
Što se tiče cijena, i ova je prodavačica naglasila da nikakvih promjena nije bilo, pa tako, primjerice, i na njenom štandu kilogram blitve uzgojene u plasteniku iznosi 14 kuna, a zelene salate 12 kuna.