Znate li da je sake najčišće alkoholno piće na svijetu?

Japan i Hrvatska 5. ožujka obilježili su tridesetu godišnjicu od uspostave diplomatskih odnosa 1993. godine. Tim je povodom Veleposlanstvo Japana u Republici Hrvatskoj, na čelu s njegovom ekselencijom Isom Masatom, organizirala prigodne programe kako bi se, a tako i priliči, ta obljetnica i dostojno proslavila.

Ovoga su se tjedna, upravo tom prigodom, održala i dva događanja – »Upoznajmo sake« te predavanje »Samur i graničar; strateški gospodarski savez između Japana i Hrvatske u post-pandemijskom svijetu«.Predavanje o sakeu, japanskom rižinom vinu, održao je Ivan Jug, prvi hrvatski certificirani sake sommelier. Veleposlanik Iso Misato u uvodu je istaknuo da sake nije obično alkoholno piće, već duboko ukorijenjen napitak u japanskom društvu, neizbježan tijekom zajedničkih okupljanja raznih priroda te simbolizira zajedništvo i krasi ga duboki duhovni i kulturni značaj.

Kvaliteta sastojaka

Tomu u prilog ide i misao s kojom je Jug započeo svoje predavanje, a koja kaže: »Oh, kako ružan prizor – čovjek koji misli da je mudar, a nikada ne pije sake«. Jug je naglasio da sake nije samo destilirano piće ugodnog mirisa koje je interesantno nepcu, već je puno više od toga.

“Sake je, danas više ne samo za japansku kulturu, plemenit u punom smislu te riječi. Riječ je, po mnogima, o najčišćem alkoholnom piću na svijetu jer se sastoji od samo tri segmenta – riže, vode i kvasca.

U Japanu postoji više od dvije tisuće vrsta riže koja se uzgaja isključivo za sake, a japanska je voda, što je općepoznato, izuzetno čista i spada, zbog svojih minerala, među najkvalitetniju vodu na svijetu.

Sake, navodno, potječe iz Kine i smještamo ga u 4800. godinu prije Krista. U Japan je stigao u trećem stoljeću prije naše ere, a stekao je popularnost diljem svijeta, iako nigdje nije toliko kvalitetan koliko u Japanu i to upravo zbog ranije spomenute kvalitete sastojaka”, istaknuo je Jug.

Zanimljiv je način na koji je sake nastao. Naime, sakeu je trebalo nekoliko stotina godina da se razvije, i to nakon što se riža počela uzgajati u Japanu. Tada, jasno je, nije bilo strojeva niti moderne tehnologije – bilo je dovoljno imati jaku čeljust i čvrste zube kako bi se žvakala riža.

Taj »sake koji se žvače u ustima«, ispljunuo bi se u bačvu, a enzimi koji se nalaze u ljudskoj slini, zajedno s prirodnim kvascem, proizveli bi neku vrstu alkohola, odnosno preteču sakea. Proizvodnja današnjeg, vrhunskog sakea, može se svesti na četiri etape koje obično prate sljedeći redoslijed – u svibnju se riža sadi, u rujnu se bere, proizvodnja kreće u listopadu, a završava u ožujku. Kada se Jug počeo baviti sakeom, u Hrvatskoj je to piće bilo gotovo pa nepoznanica, ali danas, svjedoči, dolazi do promjene te je sve više ljubitelja sakea u Lijepoj Našoj.

Od nula do pedeset

Kada govorimo o temperaturama, sake se služi od nula pa do pedeset stupnjeva. Zahvalan je napitak jer, za razliku od, naprimjer, vina, ne oksidira brzo. Na pitanje kako to da se sake slaže s toliko širokim spektrom hrane, Jug je odgovorio da se tajna krije u tome što sake, prije svega, sadrži puno manje kiselosti, željeza i sulfita, u usporedbi s vinom.

“Upravo iz tog se razloga lakše spaja s plodovima mora jer ne pojačava nikakve neželjene okuse ribe. S druge strane, dobro se slaže s kiselim jelima poput kiselih krastavaca i salate, a kako je bogat aminokiselinama, izvlači okuse iz hrane čineći je za nepce jednostavno bogatijom”, ispričao je.

Sake, koji se obično dvaput pasterizira, izvorno se koristio kao prinos bogovima, a kada je riječ o proizvodnji, zanimljivo je da se riža ispočetka polira i što je bolje ispolirana, sake će biti kvalitetniji.

Japanci, što ne čudi, ostatke polirane riže ne bacaju, već ih koriste u proizvodnji raznih proizvoda, napose kozmetike. Još je interesantnije da se svaka vrsta riže polira drukčije, a nerijetko se odstranjuje i do osamdeset posto zrna, kako bi ostalo samo srce riže da bi se potom ona ispirala, parila, hladila i tako dalje.

Postojijako puno različitih vrsti sakea pa će onaj kojeg ovo piće oduševi ili je jednostavno zaljubljenik u japansku kulturu, moći istraživati razne okuse, teksture, stilove i arome kombinirajući ih, razumije se, s isto tako različitim vrstama hrane kojima japanska kuhinja jednostavno obiluje.

Nakon predavanja sake sommeliera Juga, održana je i degustacija te su se svi okupljeni – napose oni koji su prvi put kušali sake, istoga časa zaljubili u to rižino vino i jednoglasno zaključili kako nema boljeg načina da se proslavi ovako važan jubilej prijateljstva Hrvatske i Japana, nego kroz gastronomsko-vinske užitke!