Predrasude i ignoriranje – kao stepenice

Na parkirališnim mjestima za invalide parkiraju se automobili koji nemaju znak pristupačnosti i najčešće se radi o nekakvim skupocjenim automobilima ili dostavnim vozilima. Osim toga, velik broj javnih ustanova nije prilagođen osobama s invaliditetom jer mi u njih, zbog velikog broja stepenica ne možemo ući, kaže Ivan Anušić, predsjednik Udruge tjelesnih invalida Zadarske županije
Položaj osoba s invaliditetom u Zadru je i dalje na nezavidnoj razini. Iako Udruga tjelesnih invalida Zadarske županije često upozorava na probleme s kojima se susreću njezini članovi, izgleda da naši sugrađani baš i nemaju sluha za njih. Situacija se, čini se, polako mijenja, što je pokazalo i nedavno uređenje nekoliko nogostupa u blizini pješačkih prijelaza na kojima su napravljene rampe niz koje se osobe s invaliditetom u kolicima mogu spustiti.
– Moram priznati da se svijest naših sugrađana nije popravila. Naime, još uvijek se na parkirališnim mjestima za invalide parkiraju automobili koji nemaju znak pristupačnosti i najčešće se radi o nekakvim skupocjenim automobilima ili dostavnim vozilima. Osim toga, velik broj javnih ustanova nije prilagođen osobama s invaliditetom jer mi u njih, zbog velikog broja stepenica ne možemo ući, rekao je Ivan Anušić, predsjednik Udruge tjelesnih invalida Zadarske županije. On je istaknuo da tu prvenstveno misli na zgradu Ureda državne uprave gdje je često morao čekati vani na hladnoći, dok bi njegova supruga otišla po dokumente koji su mu bili potrebni. Naime, na toj zgradi ne postoji mogućnost prilagodbe osobama s invaliditetom. Slična je situacija i sa zgradom Zavoda za zapošljavanje u koju se može ući samo preko velikog broja stepenica.
– U zgradi suda ima lift, ali problem je ući u zgradu jer ima nekoliko stepenica pa teška vrata i osobe u kolicima bez nečije pomoći ne mogu ući. Ipak, moram reći da zaštitari suda uvijek spremno pomognu. I u Znanstvenu knjižnicu također ne možemo ući jer je lift premalen za kolica, a kad se iz njega izađe, čeka nas još 15-ak stepenica kako bismo došli do prostora knjižnice, istaknuo je Anušić nekoliko zgrada u koje osobe u kolicima teško da mogu ući.
Dodao je da još uvijek postoje predrasude prema osobama s invaliditetom, posebice kod poslodavaca koji se teško odlučuju uzeti jednog takvog zaposlenika. No oni koji su zaposlili osobu s invaliditetom i više su nego zadovoljni njihovim radom.
Anušić je istaknuo da je jedan od većih problema neosjetljivost građana koji svoje automobile parkiraju na mjesta rezervirana za osobe s invaliditetom. Kazao je i kako se često znak pristupačnosti zlorabi pa ga koriste osobe koje nisu invalidi.
Inače, znak pristupačnosti mogu dobiti osobe kojima se u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje utvrdi da je postotak tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta iznosi iznad 80 posto. Osim njih, ovaj znak mogu dobiti i roditelji djece koja su invalidi. No oni moraju, bez obzira na tjelesno oštećenje ili utvrđeni invaliditet, prvo dobiti rješenje HZZO-a kako bi mogli tražiti znak pristupačnosti. Velik broj roditelja djece s invaliditetom nezadovoljan je ovom situacijom jer smatraju da moraju ishodovati brojnu papirologiju kako bi ostvarili prava za svoje dijete na što troše i dragocjeno vrijeme i novac.