Što je umjetnost?

Što je umjetnost, pitali su se sudionici okruglog stola, a jednim dijelom i publika, okupljeni u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar u petak predvečer. Povod je bio početak obilježavanja 7. svjetskog dana filozofije u Zadru. U radu okruglog stola sudjelovali su Josip Ćirić, Rade Zrilić i Boris Žuža.
Josip Ćirić, u ime Zadarskog filozofskog kruga Hrvatskoga filozofskog društva, organizatora manifestacije, kazao je kako ove godine manifestacija traje najduže dosad, ukupno 17 dana.
– Počinjemo s jednom raspravom, čemu umjetnost u doba recesije. Kad je riječ o umjetnosti ne bi se htjeli baviti umjetnošću isključivo kao apstrakcijom. Naime, umjetnost je doživljaj, nešto što je stvarno i treba na nju gledati kao takvu, istaknuo je Ćirić u uvodnom dijelu.
Rade Zrilić, inače svestrani umjetnik, a svima poznat kao donedavni voditelj studentske službe na Sveučiištu u Zadru, istaknuo je da ono što on čini nije odvojeno od svijeta. Sukldano tome progovorio je o značenju same riječi autor, ili kako je neki nazivaju auctor, što bi značilo ‘proširivatelj svijeta’.
– Ono što ja činim nije odvojeno od svijeta. U mom svijetu to nije odvojeno od života, kazao je Zrilić, a Ćirić se nadovezao na njega kazavši kako bi o umjetnosti trebali razmišljati na konkretan način. Također, upitao se možemo li o umjetnosti razmišljati s evolucionističke točke gledišta, kao nešto što je od početka.
Boris Žuža istaknuo je kako danas živimo u svijetu gdje se od svega može stvarati umjetnost, od stolica, bačvi do kamena.
– Živimo u svijetu gdje nema dogmi, gdje vlada jedan ideterminizam. Za bavljenje umjetnošću potrebne su predispozicije, istaknuo je Žuža. Također se osvrnuo na potrošačko društvo koje stvara serijske proizvode kojima se briše poimanje umjetnosti.
– Potrošačko društvo stvara surogat umjetnosti i kod ljudi briše samo poimanje umjetnosti. Robne kuće nude serijske proizvode i to je cijela bit potrošačkog društva, istaknuo je Žuža. Na njegovu misao nadovezao se Zrilić kazavši kako je bitno na kojoj razini uopćavanja se želi raditi. Tako Zrilić primjećuje igru riječi koja se krije u mnogim reklamnim natpisima, te on, primjerice, kod natpisa ‘diskont stočne hrane’ vidi zančenje ‘iskonočne rane’. Žuža je dodao kako je upravo ironizacija bit moderne umjetnosti.
Sudionici su se složili kako je umjetnost kao takva neprolazna. Zrilić je istaknuo neiscrpnost mogućnosti koje umjetnost nudi i zaključio kako je upravo to moć umjetnosti. Žuža je na to nadodao kako postoji isključivo autentičan biljeg umjetnikovog djela.
Kad je riječ o samoj biti umjetnosti Žuža se pozvao na Ortegu i njegovo mišljenje kako je umjetničko djelo kao gledanje krzo prozor u vrt. Najprije vidimo staklo, a kad se malo bolje zagledamo vidimo ono što je iza. Po njegovu mišljenju cilj umjetnika je dati individualnu istinu. Zrilić je istaknuo kako bi neki umjetnik kroz likovni rad trebao biti iskren prema samom sebi.