Bernard Kotlar ovim je uratkom istaknuo slikovitu i duhovnu priču o povijesti i biserju hrvatskih gradova, koji u duši imaju benediktinske samostane, kroz koje nas vode riječi benediktinaca s Čokovca
Konferencija Međunarodne zajednice benediktinki (CIB . Communio Internationalis Benedictinarum), održana u Zadru u benediktinskom samostanu Svete Marije od 2. do 14. rujna 2009. godine, povod je da Zadar i Hrvatska dobiju još jedan iznimno rijedak i vrijedan uradak autora Bernarda Kotlara.
Federacija benediktinskih koludrica u Hrvatskoj “Blaženog Alojzija Stepinca” izdavač je filma „Benedictina Pax Croatiae”, koji je uz održavanje ovog važnog skupa odradio autor Bernard Kotlar. Kotlarove radove pratimo odavno i radujemo im se, a ovo je prvo njegovo djelo koje je izdano na engleskom jeziku, dok je hrvatsko izdanje tek mogućnost za buduće vrijeme.
Zadarsko zadovoljstvo
Razlog je, naravno, u samoj namjeni filma, a bilo je to predstavljanje povijesti i života benediktinki u Hrvatskoj za Konferenciju Međunarodne zajednice benediktinki – predstavničkog tijela 19 regija benediktinki iz cijeloga svijeta koje povezuje sve zajednice ženskih benediktinskih samostana.
Svatko kome ovaj vrijedan uradak dođe u ruke, a Zadranin je, osjetit će dodatno dvostruko zadovoljstvo: jer je autor Zadranin, ali i zbog toga što je ovo djelo ugledalo svjetlo dana upravo u Zadru, u samostanu benediktinki Svete Marije, odnosno prostorima Stalne izložbe crkvene umjetnosti “Zlato i srebro Zadra”. Zajednica benediktinki Svete Marije u Zadru, uz jedan francuski samostan, najstarija je još “živa” ženska benediktinska zajednica u svijetu, postojana 1.000 godina, od prvog spomena 905. godine. No, više nego starost za Zadar i Zadrane ponos je što su sestre benediktinke od davne povijesti do danas bile i ostale njegove čuvarice i čuvarice njegova blaga i bogatstva, pri čemu ne mislimo samo na zlato i srebro. Od Čike i Vekenege povijest je ovog samostana, kao i nekadašnjeg muškog benediktinskog samostana Sv. Krševana u Zadru, neraskidivo vezana uz hrvatstvo i hrvatsko kraljevstvo i u stoljećima tuđinskih vlasti.
Benediktinski samostani u Hrvatskoj
Federaciju benediktinskih koludrica u Hrvatskoj “Blaženog Alojzija Stepinca” uključuje samostane u Krku, Cresu, Rabu, Pagu, Zadru, Šibeniku, Hvaru i Trogiru. Iako je ovo bio susret ženskog benediktinskog svijeta valja kazati, a i film je to uključio, da je ovdje, kod Tkona na Pašmanu, jedina muška benediktinska zajednica u Hrvatskoj, samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu.
Kotlar je odradio profesionalni uradak koji u dijelu ima zadanu shemu. Dakle, neophodno je bilo benediktinskim koludricama i sestrama iz cijelog svijeta kazati i prikazati Hrvatsku, povijest benediktinskog reda u ovom prostoru do spomena Nina i Branimira, odnosno Salone i prvog benediktinskog samostana na ovom prostoru. Film dalje donosi i ponešto o Zadru, mjestu na koje su benediktinke pristigle iz svijeta. Spomenuta je i povijest kroz koju je na području današnjeg teritorija Hrvatske bilo i stotinu benediktinskih samostana do vremena Napoleona i Austrijskog Carstva kada je mnoštvo samostana zatvoreno. Kroz priču o tome tekstom nas vode, kratko i jezgrovito, benediktinci s Ćokovca. Slijedimo sudbinu benediktinskog reda do svođenja broja samostana na osam nakon 2. svjetskog rata koliko ih je i danas, s iznimkom muškog samostana na Ćokovcu koji je ponovno otvoren 1965. godine.
Biserna niska jadranskih gradova
Reda se prikaz svakog od veličanstvenih samostana. Prikaz sadrži kratku i sadržajnu povijest mjesta u kojima su današnji samostani, a ona je sama za sebe prebogata. Od rimskog doba i začetaka kršćanstva ispisivana je i povijest ovih gradova slavne prošlosti, prave niske bisera hrvatske obale – glagoljaškog Krka i Cresa, moćnog Raba, Dalmatinčeva Paga, Zadra što je od pada Salone do najnovijeg doba nosio slavu i moć prijestolnice Dalmacije, Zvonimirova Šibenika, Trogira i Hvara znanih od vremena grčkih kolonista. Sve to prate prizori ovih gradova s čijih se kampanela i ulica i tekst i slike “uvlače” u mir samostanskih zidina među sestre benediktinke. Upoznajemo povijest, impresivnu ljepotu naslijeđa svakog od njih ali i život sestara kroz stoljeća do danas. Spoznajemo ih kao učiteljice, vrtlarice, čipkarice, kroz glazbene poduke, tečajeve stranih jezika, uzgoj povrća, čuvene paške i hvarske čipke, do paškog baškotina ili suvenira. Od kontemplacije u osami i tišini do višejezičnog vođenja turističkih grupa u razgled baštinjenog blaga sačuvanog za pokoljenja.
Od autorskog straha do ponosa
Promociju, odnosno prvo javno prikazivanje imao je ovaj film 9. rujna 2009. u dvorani SICU, u sklopu samostana benediktinki Svete Marije u Zadru, a autor na svemu zahvaljuje cijelom redu te ponajprije sestri M. Benedikti Halilović, predsjednici Federacije benediktinskih koludrica u Hrvatskoj.
– Imao sam uistinu naglašen strah i tremu, a znate da mi ovo nije ni izdaleka prvi rad niti predstavljanje. Sigurno je na moje raspoloženje imalo utjecaja uvažavanje sestara i reda te odgovornost potencirana time što sam cijeli ovaj posao, ali i još puno toga morao odraditi za 50 dana. Uz izradu filma u tom sam vremenu izradio i 28 plakata – po tri od svakog samostana u Hrvatskoj – te plakat same Konferencije. Iako je to bio skup benediktinki, radi kojih je trebalo obići svih osam ženskih benediktinskih samostana, uvršten je i muški samostan na Ćokovcu, jer je jedini muški benediktinski samostan kod nas. Valjalo je snimati u Ninu i Solinu pa od Krka do Hvara, s bratom Damjanom obići sva ta mjesta puna nadahnuća. Laknulo mi je kada je moderatorica CIB-a sestra Judith Ann Heble iz SAD-a iznijela pohvalu učinjenom nakon predstavljanja i kazala da je ovo prvi ovakav uradak za njihovih susreta – kazuje nam autor Bernard Kotlar.
– Stoji s druge strane i ponos, koji me i motivirao na prihvaćanje ovog posla, jer mislim da malo tko kao mi u Zadru zna i treba znati značenje benediktinskog reda za našu povijest, odnosno značenje benediktinki koje su ujedno i čuvarice blaga i prošlosti Zadra.
Kotlar izražava iznimno zadovoljstvo što je upoznao dio sadašnjosti i povijesti ovih časnih žena te zahvaljuje i koautorima monasima s Ćokovca, autorima teksta, Željku Dukiću za audioaplikaciju, i svima uključenim u izradu filma. Kotlar je tako osim kroničara Zadra, zadarskih Arbanasa napose, postao u ovom dijelu i hrvatski kroničar.
najnovije
najčitanije
Crna Kronika
Ravnateljstvo policije
Za vikend četvero poginulih u prometu, preko 4 tisuće prometnih prekršaja
Nogomet
Nogomet
Tuchel u velikim brigama, dvije zvijezde Bayerna upitne za polufinale LP s Real Madridom
Hrvatska
SVE ČEŠĆI FENOMEN
Saharski pijesak ponovo dolazi u Hrvatsku, DHMZ objavio i kada
Hrvatska
ZAMJENIK PREDSJEDNIKA
DP-ovac Radić: Izjava Milorada Pupovca mi je zaparala uši, kakva je to novokovanica!
Ostali sportovi
PRVA ŽBL
Uvjerljiva pobjeda boćara Vira protiv Svetog Martina iz Perušića Donjeg
Zadar
NAŠ ZADAR
Popularna zadarska stranica oduševila snimkom s vjenčanja: ‘Ne bude li mi ovakav pir, neću se udavat’
Zadar
Fra Andrija Bilokapić
Dobitnik županijske Nagrade za životno djelo: ‘Abortus, transrodnost, eutanazija, sve su to bolesti našega društva’
Crna Kronika
MAKARSKA
Preminula starija žena, policije privela 40-godišnaka koji ju je gurnuo
Zadar
NESREĆA
[FOTO] Nesreća kod City Gallerie, auto se zabio u stup
Moda
analiza subotnjeg đira