Banić: Nedostajalo je kemije u momčadi

Puno smo se potrošili na ovome EP-u, pogotovo psihički. Bilo je vrlo stresno i trebat će nam podosta vremena da se oporavimo i vratimo u normalan ritam. Dogodila nam se klasična blamaža koju nitko nije očekivao, iako smo puni pozitivne energije išli u Poljsku. Svi smo jedva čekali da EP završi. Svjesni smo koliko je to ružno izgledalo i koliko smo namučili nas i naše navijače. Vjerujemo da će sljedeće godine u Turskoj biti bolje – nada se Banić

Na netom završenom Europskom prvenstvu za košarkaše Zadrani su s posebnom pažnjom pratili nastupe dva svoja sugrađanina u redovima najbolje hrvatske vrste. U osvojenom šestom mjestu sudjelovali su Marko Popović i Marko Banić, iako će Banić reći da su očekivanja ipak bila veća od šestoga mjesta.
– Ostvaren je jedan od ciljeva. Doduše, svi smo svjesni da nam šesto mjesto nikako nije krajnji domet i uspjeh. Također, svjesni smo naše zaista katastrofalne predstave, no ne znamo u čemu je bio problem. Smatram da smo svi bili na otprilike 30 posto naših stvarnih mogućnosti. Svi smo htjeli najbolje, ali bili smo u grču i pod blokadom. Ispalo je kako je ispalo. Svi želimo to što prije zaboraviti, ali za to će ipak trebati proći neko vrijeme. Bilo je zaista stresno i trebat će nam određeno vrijeme da se oporavimo – razočarano će u uvodu Banić.
Ponovno ste pokleknuli u jednom od najvažnijih trenutaka na natjecanju, u četvrtfinalnoj utakmici. U prvom poluvremenu ste imali velikih 15 poena razlike protiv Slovenije, da bi u drugom poluvremenu Slovenci preokrenuli utakmicu i otišli u polufinale.
– To je zaista neobjašnjivo. Odigrali smo odlično prvo poluvrijeme, ali treća četvrtina je nas je uništila, ona je bila pogubna za nas. Slovenci su tada osjetili da se mogu vratiti što su i učinili. Nitko od nas nije spavao nakon te utakmice. Imali smo zaista sjajnu priliku prekinuti taj crni niz u četvrtfinalima. Nažalost, nismo uspjeli u tome. Morat ćemo pričekati novu priliku.
Međutim, za razliku od prethodnih natjecanja, ovoga ste se puta nakon poraza u četvrtfinalu vrlo brzo oporavili i pobijedili u vrlo važnoj utakmici protiv Rusije kojom ste osigurali plasman na Svjetsko prvenstvo u Turskoj sljedeće godine.
– Rekli smo sami sebi da onome tko bude došao iza nas, bilo na mjesto trenera, bilo igrača, moramo ostaviti reprezentaciju koja se već kvalificirala za SP u Turskoj. Bilo je vrlo teško igrati tu utakmicu protiv Rusa koja je odlučivala o mnogočemu nakon vrlo iscrpljujućeg susreta protiv Slovenije. Protiv Slovenaca smo se i mentalno i fizički podosta potrošili. Skupili smo se, zbili smo svoje redove i to odradili. Rekli smo sami sebi da utakmicu protiv Rusije moramo odraditi kako treba. Nikome se baš ne igraju kvalifikacije. Skupili smo se kao momčad i napravili bar nešto – kaže Marko.
Prije EP-a su svi mnogo očekivali, nerijetko se spominjalo i odličje. Međutim, na kraju je osvojeno tek šesto mjesto, iako je osiguran plasman na SP 2010. godine u Turskoj.
– Meni se na početku nije svidjelo što su i igrači i članovi stručnog stožera u izjavama često spominjali odličje. Mi smo posljednjih godina mnogo napravili, ali ovoga smo puta sebi postavili preveliki teret na leđa. Htjeli smo najbolje, ali u velikoj želji smo izgorjeli. Vjerovali smo i potajno smo se nadali nečemu velikome, povratku u europski vrh. No, sada nakon svega, svatko nosi svoj dio odgovornosti.
Kapetan Nikša Prkačin je rekao da kemija u momčadi nije bila na najvišoj razini. Je li to nedostajalo ovoj reprezentaciji za uspjeh?
– Niti jednom se momčad nije zajedno skupila i otišla na zajedničku večeru ili druženje. Kada se svi rasporede po klanovima, normalno je da nedostaje kemije. Prošle godine je kemija u momčadi bila naše obilježje. Svi smo se družili i svaki se koš na našoj klupi proslavljao kao da je postignut gol. Kada pogledate našu klupu ove godine i prošle godine, sve će vam biti jasno. Rekao sam Prkačinu da mu jedino zamjeram što nas nije svih skupio na zajedničko druženje da se napravi homogenija atmosfera i da se igrači dodatno povežu.
Prošle je godine na predolimpijskom turniru naš ponajbolji igrač bio Marko Tomas koji na EP-u nije mogao nastupiti zbog ozljede. Je li njegov nedostatak bio jako osjetan?
– Nedostajao je Tomas na toj poziciji gdje nismo imali igrača njegovih kvaliteta. On nam je svojom kvalitetom i energijom na parketu mnogo nedostajao. Žao mi je što mu se dogodila ta ozljeda zbog koje je morao propustiti EP.
Nikša Prkačin i Mario Kasun su nakon ovoga EP-a najavili svoj oproštaj od reprezentacije. Je li to rečeno u afektu ili su oni to čvrsto odlučili?
– Prkačin je mnogo puta govorio da će se oprostiti od reprezentativnog dresa, tako da ga ne treba shvatiti vrlo ozbiljno. Vjerujem da bi se on ponovno odazvao ako iza sebe bude imao dobru sezonu. On je proveo mnogo ljeta u reprezentaciji i više nego svima nama mu je stalo da nacionalna momčad ostvari uspjeh i osvoji odličje. Kada govorimo o Kasunu, mislim da on više ne može izdržati. Frustracije u reprezentaciji su vrlo česte, ali nadam se da će on za naše dobro promijeniti svoje mišljenje.
Jeste li zadovoljni osobnom igrom? Statistika kaže da ste uz Kasuna najbolji hrvatski skakač, ali dojam je da ste mogli i bolje?
– Nikako nisam zadovoljan svojim igrama. Uklopio sam se u sivilo naše igre i smatram da sam odigrao kao i ostali. Nisam pružio onoliko koliko mogu pružiti. Puno smo se potrošili na ovome EP-u, pogotovo psihički. Bilo je vrlo stresno i trebat će nam podosta vremena da se oporavimo i vratimo u normalan ritam. Dogodila nam se klasična blamaža koju nitko nije očekivao, iako smo puni pozitivne energije išli u Poljsku. Svi smo jedva čekali da EP završi. Svjesni smo koliko je to ružno izgledalo i koliko smo namučili nas i naše navijače. Vjerujemo da će sljedeće godine u Turskoj biti bolje.
Jedna od rijetkih svijetlih točaka na ovome EP-u bio je Roko-Leni Ukić.
– Roko se od prvih dana priprema nametnuo kao vođa. Došao je spreman jer je prije priprema igrao Ljetnu ligu. Došao je u zavidnoj formi i sa zavidnim samopouzdanjem. NBA sezona mu je puno pomogla.
Novim prvacima Europe su postali Španjolci što je prije početka natjecanja bilo očekivano. Loše su ušli u natjecanje, ali na vrijeme su se konsolidirali i opravdali očekivanja osvojivši zlatno odličje.
– Oni su prije početka EP-a slovili kao veliki favoriti. Zbog toga su malo poletjeli u nebo. Poraz u Litvi u posljednjoj pripremnoj utakmici i loš start natjecanja ih je malo spustio na zemlju. Nakon toga su počeli igrati kako treba i pokazali svoje pravo lice. Na kraju su zasluženo osvojili zlatno odličje. Ipak je riječ o jednoj sjajnoj generaciji koja sada ima gotovo sva odličja koja se mogu osvojiti.
Španjolci su tek na 36. EP-u osvojili zlato i popeli se na krov Europe.
– Kao što sam već rekao, radi se o jednoj sjajnoj generaciji predvođenoj fenomenalnim Pau Gasolom za kojega nitko nije imao lijeka. I ostali koji ga okružuju su jako dobri igrači. Španjolcima je nedostajalo samo europsko zlato da okrune zlatne godine španjolske košarke. Njihova ACB liga je proizvela mnogo sjajnih igrača. Iz godine u godinu u Španjolskoj rastu mladi talentirani igrači. To je recept za velike stvari.
Srbija je na ovo EP dovela sasvim mladu momčad, u prosjeku staru tek 22 godine. No, prikazali su dojmljivu igru i na kraju osvojili srebrno odličje, te za njih s punim pravom možemo reći da su iznenađenje ovoga EP-a.
– Bio sam pomalo skeptičan prema njihovoj momčadi zbog toga što su vrlo mladi i posljednjih godina nisu bili na velikoj sceni. Međutim, pokazali su se u pravom svjetlu. Odradili su sjajan posao. Kombinacija najmlađe momčadi na ovome natjecanju i iskusnoga trenera je urodila plodom. Igrali su zbilja lijepu košarku. Polufinale Srbija-Slovenija je po mom mišljenju bila ljepotica Prvenstva. Srbi su se vjerojatno zadovoljili drugim mjesto. Za njih je to ipak velika stvar. Uz to, Španjolci su u sjajnoj formi završili EP i nitko nije davao prevelike izglede Srbima za zlato.
Mislite li možda da bi trebalo promijeniti sustav natjecanja? Je li realno da Francuska sa samo jednim porazom zauzme tek peto mjesto?
– To nije pitanje za mene, nego za nekoga drugoga. Nama je ovoga puta taj sustav natjecanja išao na ruku. No, treba priznati da nije realno da Francuska koja je pomela svih osim Španjolske na kraju ne igra u finalu.
Prema vašem mišljenju, koji je recept za uspjeh? Što treba promijeniti da bi u Turskoj sljedeće godine Hrvatska izgledala bolje?
– Prije svega, smatram da treba pomladiti momčad. Treba ukazati povjerenje mlađim igračima. Momčad treba ginuti jedan za drugoga. Srbija nam je pokazala put kojim treba ići. Po mom mišljenju, najbolje bi bilo da za izbornika dođe Dražen Anzulović. Smatram da je sazrio, da je dovoljno naučio i da je spreman za tu ulogu. Dovoljno je dugo s nama, dobro nas poznaje i mislim da bi to bilo dobro za nas. Repeša nam se zahvalio što smo se odazvali, ali ne mogu sa sigurnošću reći hoće li ostati na klupi.