Ljiljanine Figoline od suhih smokava osvojile prestižnu nagradu: 'Ovo je uspjeh cijelog Pašmana'

Kada su joj iz Ministarstva poljoprivrede javili da su njezine praline od suhih smokava i badema osvojile šampionsko priznanje za inovativnost, Ljiljana Pranjić Mađerić morala je, kaže, sjesti. Figoline, koje je godinu dana usavršavala u kuhinji obiteljskog gospodarstva na Pašmanu, nagrađene su na 12. Sajmu zimnice, ekoloških i autohtonih proizvoda, održanom od 16. do 18. listopada u Zagrebu. Na sajmu su sudjelovala 44 proizvođača iz 13 županija i Grada Zagreba, a priznanje joj je uručio ministar poljoprivrede David Vlajčić.

– Očekivala sam zlato jer sam znala da su Figoline dobre, ali titulu šampiona za inovativnost nisam ni sanjala. Rekli su mi da su ljudi koji su ocjenjivali proizvode oduševljeni. Nisam mogla vjerovati. Ovo nije uspjeh samo mog OPG-a nego i cijelog Pašmana, govori Ljiljana, kojoj se dojmovi s dodjele još nisu slegli.

Slatka tajna

Ideja se rodila iz posve praktičnog problema. Na gospodarstvu su imali mnogo suhih smokava, ali pakirane u vrećice nisu nalazile dovoljno kupaca. Ljiljana je odlučila osmisliti nešto drukčije, slasticu koja će sačuvati okus otočke smokve, a privući i one koji je inače ne kupuju. Prve je praline ponudila gostima OPG-a prošle godine. Reakcije su bile odlične, no ona sama još nije bila zadovoljna.

– Rekla sam sebi da smokva zaslužuje da je ljudi kupuju. Mijesila sam, isprobavala, nešto dodavala, nešto oduzimala. Imala sam godinu dana da doradim recept i uspjela sam. Napravila sam šampionku, kaže.

U osnovi su suha smokva, badem i tamna čokolada, uz mješavinu začina koju naziva svojom »slatkom tajnom«. Za seriju od približno 300 komada trebaju joj dva dana rada. Smokve najprije samelje, oblikuje kuglice i puni ih bademima, a potom slijedi priprema čokolade, čije pravilno temperiranje zahtijeva posebnu pažnju. Svaka Figolina izrađuje se ručno.

Ime je nastalo zahvaljujući slovenskim gostima, čestim kupcima njezinih proizvoda. Slovenci smokvu nazivaju figom, pa je od te riječi osmislila Figolinu. Kaže kako upravo slovenski turisti posebno cijene otočne proizvode, često ih kupujući i kao darove. Nakon zagrebačke nagrade nada se da bi praline mogla predstaviti i na nekom sajmu u Sloveniji.

Vjetar u leđa

Ljiljana je rođena u Tesliću, u obitelji s devetero djece, a na zadarske otoke stigla je kao šesnaestogodišnjakinja tijekom rata. Najprije je boravila u Kukljici, potom sa sestrom radila u restoranu na Pašmanu. Ondje je ostala, zasnovala obitelj i uključila se u OPG koji je pokrenuo njezin svekar.

– U tako velikoj obitelji rano naučite kuhati i snalaziti se. Pite i bureke radila sam već s desetak godina. Kada sam došla na Pašman, prvo sam se zaljubila u more, zatim u ljude i u suhe smokve. Jedan stariji gospodin donosio mi ih je svakoga dana u džepu, prisjeća se.

Od svekra je slušala priče o vremenima kada je suhe smokve nosio vlakom prodavati u Ljubljanu. Njegov drveni baul čuva i danas. Smokve su bile svakodnevna hrana otočkih težaka, koji su ih nosili u polje, a ona ih i sama uvijek ponese u berbu maslina.

Na gospodarstvu Mađerić, uz maslinovo ulje, proizvode marmelade, likere, namaze i druge delicije od otočkog voća i povrća. Ljiljana se nakon obrazovanja iz fitoaromaterapije posvetila i ljekovitom bilju te prirodnoj kozmetici. Mnogi njihovi proizvodi već su osvajali nagrade, no priznanje Figolinama posebno joj znači jer ga je dodijelio stručni žiri u kojem su bili i sveučilišni profesori.

Sada razmišlja o proširenju proizvodnje. Postojeća kuhinja, kaže, premala je za sve što želi raditi, a šampionsko priznanje dodatno ju je ohrabrilo.

– Imam puno ideja i planova i nadam se da će se ostvariti. Želim proširiti posao i od svojega rada kvalitetno živjeti. Ovo priznanje golemi mi je vjetar u leđa, zaključuje Ljiljana, koja je od tradicionalne otočne smokve stvorila nagrađivanu deliciju.

Sadržaj je nastao u suradnji s Općinom Pašman.