Zadarski bibliobus sada već dočekuju i djeca roditelja koji su s njim odrastali

Već devetnaest godina knjige na kotačima, dovozi u najudaljenija mjesta naše županije jedan i jedinstven bibliobus Gradske knjižnice Zadar. Vjerojatno ste ga i vidjeli u »điru s knjigama«, negdje na stajalištu u nekoj od općina gdje knjigoljupci čekaju da otvori vrata. »Autobus bez stakla«, tako su ga u samim početcima zvali jer je cijeli oblijepljen, a unutra kad uđete čeka vas pravi mali čitateljski raj, knjižnica u malom.

Maleni kauč, tabure i svugdje dobro osigurane police s knjigama.

Popis želja

Dočekat će vas i djelatnici Gradske knjižnice, Ivan Čolak i Marijana Vrdoljak koji će vam pomoći odabrati novi hit, produžiti vrijeme čitanja knjige ili obnoviti članarinu.

Bibliobus posjećuje 38 mjesta u našoj županiji, ali osim njega knjige pred prag dovozi i bibliokombi Gradske knjižnice, međutim, u drugoj ruti, na otocima i u priobalju. Ovom prilikom ukrcali smo se u bibliobus na relaciji Suhovare – Starigrad – Tribanj Kruščica – Seline- Rovanjska.

Iako, nismo odradili cijelu smjenu uvidjeli smo koliko bibliobus znači mještanima kojima nije tako lako doći do knjižnice. Čolak nam je kazao kako je u početku trebalo puno raditi na promociji, ali danas su se svi već dobro upoznali s bibliobusom.

– U Dalmaciji je Zadar prvi dobio bibliobus, još 2006. godine. U početku je trebalo ljude upoznati s tim, a sad nam već dolaze djeca roditelja koji su, takoreći, odrasli s bibliobusom.

Oni su svi već upoznati s tim, tako da danas svi znaju za bibliobus i uvijek nam se nekako povećava broj ljudi koji dolaze, istaknuo je Čolak dodavši kako je bibliobus i dio rutine nekim korisnicima.

Fond bibliobusa je oko 4.500 knjiga, ali sveukupni fond je znatno veći jer je dio knjiga u spremištu središnje knjižnice. Po narudžbi, knjižničari donose i ono što korisnici požele.

– Po potrebi mijenjamo, da ponuda bude raznolika i da budu uglavnom noviji naslovi. Starije baš ne držimo jer je to već sve iščitano i ljudima to više nije zanimljivo.

U biti, stalno osluškujemo potrebe korisnika i prema njima formiramo fond u bibliobusu, istaknula nam je Vrdoljak pokazavši nam svoju bilježnicu s popisom želja korisnika.

Na stajalištu u Suhovarama, čim smo stigli, do nas je u pratnji učiteljica stigla ekipa iz područne Osnovne škole Suhovare. Na naše pitanje, tko najviše od njih voli bibliobus, djeca uglas viču »ja, ja« i školski dižu ruke u zrak.

»Čovpas«, »Kapetan Gaćeša«, »Gregov dnevnik«, »Ninjago«, naslovi su koje najčešće biraju ovih dana, dok se odrasli većinom drže krimića ili ljubića.

Djeca vole čitati

Učiteljica Nina, kazala nam je kako već dugi niz godina surađuju s Gradskom knjižnicom, a djeca se jako raduju svakom dolasku bibliobusa.

– Djeca vole čitati, ali zahvaljujući bibliobusu još više pokazuju interes. Rado dolaze po knjige, pa čak i u našem kalendaru pratimo kad će nam doći.

Učenici pišu što će sljedeće uzeti i preporučuju jedni drugima što čitati, mimo lektire. Jedni drugima i posuđuju knjige, tako da djeca vole i knjige, ne samo mobitele. Štoviše, jedna od naših učenica je dobila i nagradu za najviše pročitanih knjiga, naglasila je učiteljica.

Bibliobus se svaka dva tjedana vraća u neko mjesto, a kako su tu uvijek skoro isti korisnici Marijana i Ivan već su neke upoznali tako da osim knjiga, ljudima u selima gdje nema puno mještana ili događanja, susret s knjižničarima, razmjena iskustva i preporuke za knjige dobro dođu i kao jedan lijep odmak od svakodnevice.

– Volim ovaj posao, dinamičan je, susrećemo se s ljudima, popričamo i nekako se na kraju i povežemo. Radim ovaj posao od početka, pa sam već upoznao sve redovite korisnike, kazao je Čolak dok je Vrdoljak dodala da su ih znali zvati korisnici da ih obavijeste da neće doći jer moraju u masline, doktoru i slično.

– Neka mjesta imaju matične škole, kao i školske knjižnice, od kojih su neke bolje, neke malo manje opremljene s lektirnim naslovima. Međutim, područne škole imaju problem jer nemaju knjižnice i zato je ključna ta naša suradnja s njima da im direktno dovozimo lektire i ostale knjige.

Također, svaka dva tjedna kad dođemo u Starigrad odlazimo i u dječji vrtić »Osmijeh« gdje čitamo u manjoj i predškolskoj skupini. To je u biti dio našeg stalnog programa koji se zove »Slikovnica u điru«, istaknula je Vrdoljak.

Gradska knjižnica Zadar, donosi i djeliće raznih programa i manifestacija u udaljena mjesta naše županije. Ona prati obljetnice, važne datume i događanja koja se organiziraju u Zadru pa tako diljem županije, sukladno manifestacijama, organiziraju i razne radionice u suradnji s školama.

Puno znači

– Primjerice, ubrzo imamo radionicu povodom manifestacije »Zadar čita« u Rašteviću, a za Svjetski dan poezije ćemo podijeliti ljudima poeziju kako bismo ih potaknuli da malo prošire čitalački opus. Također, imamo i program »65+ razloga da ti čitam« kada odlazimo u Dom za starije osobe Marina gdje čitamo korisnicima.

Odlazimo i do dječjih vrtića u Zadru gdje djeci čitamo i pričamo o pročitanom s ciljem da ih od malih nogu upoznamo s knjigama, kazala nam je Vrdoljak dok se bibliobus parkirao na stajalište u Starigradu. Vrijeme u bibliobusu zbilja brzo prolazi. A na stajalištu, već nas je čekao stakni korisnik Mario Tomić, s vrećom punom knjiga.

– Kako sam otišao u mirovinu, vratio sam se svojoj staroj ljubavi – knjigama. Jako mi puno znači bibliobus i to što dolazi svaka dva tjedna, da može čovjek posuditi knjigu i pročitati nešto kad je loše vrijeme, kad se ne može izaći na more.

Stvarno mi jako puno znači, kazao je Tomić dok je u bus ulazila njegova susjeda Ana Katalinić. Osim nje, u bus je ušlo još par osoba, spremno vratiti stare i preuzeti nove knjige.

– Bibliobus mi je odličan, sve mi znači to što nam dođe. Mi smo već ko familija, ne samo bibliobus. Svi se poznajemo, a i ostarjeli smo već s bibliobusom. Jako smo zadovoljni, ovo nam je spas jer ne moramo u Zadar, ko bi tamo našao parking! A i to s parkingom je problem ovdje nama u Starigradu, jer uvijek netko busu stane na mjesto, kazala nam je gospođa Ana pohvalivši djelatnike bibliobusa s kojima je, kako kaže, jako sretna.

Iako je ekranizacija uzela svoj danak, knjižničari nam potvrđuju kako je knjiga i dalje voljena, i dalje ima značajnu ulogu u obrazovanju, društvenom povezivanju i osobnom razvoju. Osobito kod onih koji su odrastali uz knjige, koji su učili od roditelja i kojima su roditelji čitali kad su bili mali.

Samo 15 minuta glasnog čitanja dnevno pomaže cjelokupnom djetetovom razvoju, a osim toga, čitanje nas opušta, lakše utonemo u san, lakše sklapamo prijateljstva, postajemo pametniji i kako jedno istraživanje kaže, živimo duže – ljudi koji čitaju knjige pola sata na dan, žive gotovo dvije godine dulje.

Čitanje odmalena

– Jako su važni naši programi poticanja čitanja od najranije dobi. Ima djece kojima roditelji i tete u vrtiću čitaju, ali i djece koja se s knjigom susreću samo kad moraju jer kući nemaju te prilike.

Baš zato je važno da se potiče čitanje od malih nogu, a brojna istraživanja govore o tome kako čitanje potiče razvoj vokabulara, maštu, koncentraciju i slično.

Kad dođemo u vrtić u Starigradu, oni jedva čekaju…u tišini slušaju, a kasnije i komentiraju ono što su čuli. Djeca su bistra, brzo povezuju stvari, samo im treba dati priliku da se izraze, istaknula je Vrdoljak.

Da djeca vole bibliobus i knjige, uvjerili smo se i u Tribnju Kruščici, jednom od najudaljenijih mjesta gdje bus zalazi. Parkira se ispred škole u čijim je klupama petero učenika.

– U Starigradu imamo školsku knjižnicu, ali učenicima koji ovdje pohađaju nastavu malo je nezgodno odlaziti u matičnu školu. Radi toga smo kolega i ja prije nekoliko godina tražili da nam dolazi bibliobus.

Na taj način učenicima su lektire dostupnije, ali želimo i da razvijaju tu naviku čitanja, kazala je učiteljica Martina dodavši da učenici često dižu i knjige koje nisu usko vezane uz školu, da nerijetko podižu knjige i za svoje ukućane.

Knjižica na kotačima predstavlja iznimno važan alat u promicanju čitanja i kulturne povezanosti unutar naše županije, a sudeći prema viđenom, čini se i da je neizostavan dio života svih ljubitelja pisane riječi, malih i velikih.

Pjesmica učenika iz Suhovara

Postoje vrlo

Udaljena mjesta

Gdje nema knjižnica

Al krivudava cesta

I tamo žive djeca

Što vole čitati

I kroz priče iz knjiga

Svijetom skitati

Tad knjige u bibliobusu

Nađu to mjesto na globusu

I spremne su u trenu

Da na putovanje krenu