ZABORAVLJENA MJESTA (1) Velebitska kraljica okrunjena smećem, grafitima i staklom

Odmorište Marune mjesto je spajanja mediteranske i kontinentalne Hrvatske, ali i simbol sporosti birokracije, beskonačnosti sudskih sporova i, moglo bi se reći, hrvatskog apsurda. Naime, usprkos odličnoj lokaciji i okolnim prirodnim ljepotama, zidovi zgrade na odmorištu već godinama zjape prazni.

Smješteno je na jednom od najvažnijih prometnih pravaca u Hrvatskoj, na autocesti A1, u neposrednoj blizini tunela Sv. Rok, nakon kojega se pruža pogled od milijun dolara, na dalmatinsku visoravan Meki doci i Novigradsko more.

Odmorište je dobilo ime prema obližnjem naselju iz kojega potječu prezimenjaci Maruna, od kojih je najpoznatiji Boris, preminuli pjesnik, emigrant i intelektualac.

Velik potencijal

A osim svoje prometne važnosti, odmorište Marune posjeduje i kulturnu vrijednost. Blizina Tulovih greda, krškog fenomena i popularne destinacije za planinarenje, dodaje posebnu atrakciju ovom mjestu. Također, ljubitelji filmske umjetnosti mogu posjetiti lokaciju gdje je sniman kultni film o indijanskom poglavici Winnetouu.

Mjesto je to dakle koje nudi spoj povijesti, kulture i prirode, stvarajući jedinstven doživljaj za sve putnike koji se ondje zaustave.

Zaista, doživljaj je poseban, ogledan primjerak kako ljudska ruka, još kada se žudi za ogromnom svotom novca, narušava prirodna bogatstva. Zaustavljamo se na velikom parkiralištu i krećemo u obilazak, obilježen smećem u svakom kutku, bocama, limenkama, opušcima… Pored brojnih klupica su kante za smeće, no naravno – prepune.

Ulazimo u napuštenu zgradu, zgradu u kojoj su trebali biti hotel, restoran i kafić što se na koncu nikada nije ni ostvarilo. Kako saznajemo, kafić je radio godinu, dvije, a hotel nikada nije ni otvorio svoja vrata.

Zanimljivo, naziv je Velebitska kraljica, no njenu su krunu nagrizli grafiti, izmet i mokraća, iako su pokraj parkirališta Toi toi, WC mobilne sanitarne kabine. Od zamišljenog glamura danas imamo tek sjaj sunčevih zraka na hrpetini razbijenog stakla po podu.

Hotel, koji je trebao biti središnji dio ovog kompleksa, nikada nije dovršen. Napušteni građevinski materijal oko zgrade podsjetnik je na neuspjelu investiciju koja je započela 2010. godine, kada se ambicije poduzetnika Mladena Nekića, koji je poznat kao »kralj pršuta« nisu ostvarile te se njegova tvrtka Mataš M.N. našla u stečaju.

Na koncu je uspjela opstati, nastavljajući s poslovanjem u pršutarskoj industriji, dok hotel ostaje – neiskorišten.

Pravne zavrzlame

Nekić je podigao kredit od 22,4 milijuna kuna kod Hrvatske poštanske banke, a nakon što je poslovni poduhvat propao, pokušao je zadržati hotel putem svoje tvrtke Jasen d.o.o. No, s obzirom na dugove tvrtke od 7,6 milijuna kuna, država je pokušala preuzeti odmorište Marune zajedno s hotelom.

Sudski proces započeo je 2019. godine, a 2022. godine Općinski sud u Zadru naložio je iseljenje Nekića i predaju objekta državi. Međutim, Nekić se žalio, pa je proces još uvijek u tijeku.

HAC je u međuvremenu četiri puta pokušao dati odmorište Marune u koncesiju, ali je ta inicijativa propadala svaki put upravo zbog sudskog spora s Nekićem, a napomenimo da se na jedan od natječaja prijavila čak i kineska tvrtka. Ipak, odlučeno je pričekati ishod sudskog postupka.

Dok se čeka taj ishod, putnici, i strani turisti i domaći ljudi, često se zaustavljaju na ovom odmorištu, oduševljeni prirodom, užasnuti derutnom građevinom.

Lindi iz Njemačke ovo se mjesto jako sviđa, uživa, kaže, u predivnom pogledu, ali…

– Bilo bi lijepo da je tu i neki kafić, naravno, ali dobro je, stali smo malo se odmoriti, zadovoljni smo, kaže Linda koja je u Hrvatskoj već peti put, a čak je i na ovom odmorištu drugi put.

Dijana i Davor također su došli iz Njemačke, ali su Hrvati koje smo zatekli na pauzi od puta k Baškoj Vodi.

– Znamo oduvijek za ovo odmorište, uvijek stanemo, no ovo je žalosno, priroda je divna, odlično mjesto, ali ne razumijem kako su ovu građevinu mogli ostaviti u ovakvom stanju. Ne znam što se događalo, ali baš je ružno za vidjeti.

Sjećam se da je kafić radio samo dvije godine. Ipak, uvijek stanemo, kad prođemo tunel, imamo onaj lijepi osjećaj da smo već na moru, govori Dijana i dodaje da je i u gradu u Njemačkoj u kojem žive, u Gaggenau, postojala slična zgrada, no da ju je gradska uprava otkupila od privatnika i na tom mjestu napravila starački dom.

Veliki prazni prostor

Davor komentira da su bili prvi put na ovom odmorištu čim se otvorila autocesta.

– Bila je tu malena gostionica, moglo se popiti kavicu i otići na WC. Mislio sam da će ovo biti odličan kompleks, žao mi je što je ovako propalo, da se bar okoliš održava, šteta prirode.

Nisam se bavio razlozima, ali mogu pretpostaviti da je netko to napravio kako bi dizao novac, a kad to nije uspjelo, onda je ostavio u ovakvom stanju, kaže Davor.

I Thomas je iz Njemačke, također smatra kako je pogled prekrasan, ali mišljenja je da sadržaji kao što su kafić, restoran i sl. uopće nisu potrebni.

– Divna priroda je više nego dovoljna. Vjerujem da bi obnova bila skupa i zahtjeva, ističe Thomas i odlazi uživati u pogledu.

I Marijan i Andrijana guštaju u veličanstvenom pogledu, došli su iz Makedonije, a ovdje su se stali malo odmoriti od putovanja.

– Ovo zaista loše izgleda, ali ima potencijala, velik je prostor, šteta što ovako propada, pogled je prekrasan. I u Skopju ima ovakvih građevina, ma čak i gorih, isto su razlozi uglavnom zamršeni vlasnički odnosi, kazuje nam Andrijana, a slaže se i Marijan.

Andrijana je novinarka makedonske nacionalne televizije, no, čini nam se, o ljepoti odmorišta u Hrvatskoj neće širiti glas.