U Benkovcu, uz policijski nadzor, održana tribina s novinarom Andrejem Dimitrijevićem

Što dobijete kada u centar Ravnih kotara na tribinu o javnom interesu pozovete jednog od najboljih domaćih istraživačkih novinara? Policijski nadzor! Upravo je pod prismotrom policije Andrej Dimitrijević, dobitnik četiri nagrade Hrvatskog novinarskog društva, koje je zaradio svojim pričama među kojima su afere troje bivših ministara Lovre Kuščevića, Milana Kujundžića i Gabrijele Žalac, sijasetu od 15 – ak “diverzantskih” slušatelja govorio o dubinskom novinarstvu, etici, ukazivanju na nepravilnosti u trošenju javnog novca i informiranosti građana kao preduvjetima za izgradnju demokratskog društva. Uz moderatoricu, kolegicu Melitu Vrsaljko okupljeni su slušaoci tako doznali detalje iz svakodnevice istraživačkog novinara, ali i imali prilike postaviti mu svoja pitanja.

– Na početku je važno istaknuti da javni interes i interes javnosti nisu istoznačnice. Nešto što javnosti može biti zanimljivo automatski nije tema od javnog interesa. To su zapravo teme od zajedničke dobrobiti za sve nas, koje ukazuju na postojanje zdravog i funkcionalnog društva i demokracije, poručila je na početku Vrsaljko, koja je s kolegom Dimitrijevićem kroz realne teme i primjere, ali i povratak u fakultetske klupe i studentski način promišljanja novinarstva i zadaće medija željela ukazati na važnost javnog interesa, koji podrazumijeva razotkrivanje informacija koje ljudima pomažu da bolje rasvijetle društvo u kojem žive.

Foto: Luka Jeličić/Melita Vrsaljko i Andrej Dimitrijević

Javni interes i “lex AP”

Novinarstvo je profesija koja bi trebala upozoravati na kršenja javnog interesa, zbog čega je Dimitrijević, kako je napomenula Vrsaljko, svoje prste imao u razotkrivanju nekih od najvažnijih recentnih političkih afera i zloupotrebe položaja i ovlasti.

– Javni interes zapravo je alat koji čuva demokratski poredak i javnost upozorava na klanove i zakulisne igre, započeo je Dimitrijević, dodavši kako je bahati pristup političara suočenih sa škakljivim temama i upitima, uz ignoriranje istih redovita pojava u našem društvu.

– Novinar je uvijek taj koji članove javnih tijela uvijek mora povlačiti za rukav da bi informacija od javnog interesa ugledala svijetlo dana. Najveća tragedija u domaćem novinarstvu zato je ta da je informacija moć. Otežan pristup i kontrola informacija od javnog interesa zapravo je krinka za netransparentno provođenje politika, poručio je Dimitrijević, pojasnivši da su građani moćniji što su bolje informirani.

U takvom društvu koje svojim članovima otežava pristup temeljnim informacijama relevantnima za njihovu zajednicu, kako je naglasila Vrsaljko, poduzetnici, političari i javne institucije protiv novinara često podižu SLAPP tužbe s ciljem zastrašivanja novinara.

– Dobro složene i provjerene priče akterima sužavaju manevarski prostor kojim bi objasnili takve tužbe. No, ipak uvijek mogu podignuti tužbu za klevetu ili nanošenje duševne boli. Posebice je to gnjusno kada ti isti političari koje mi plaćamo javni novac koriste kako bi zadovoljili svoje vlastite sujete, rezimirao je Dimitrijević, prokomentiravši donošenje “lex AP – a”.

– Ja najčešće ovisim o stručnjacima unutar i izvan sustava koji mi se jave kada primijete neke nelogičnosti. To je prljav i pokvaren zakon jer se ne kažnjava direktno novinare, ali ljudima poručuje da pripaze i utjerava strah poštenim pojedincima u sustavu. Shodno tome, ako ih se suoči s mogućnošću da budu pravno gonjeni, naravno da će i oni sa savješću dva puta razmisliti da li će se javiti nekom novinaru, mišljenja je Dimitrijević, dodavši kako “lex – AP” svima poručuju da šute, jer dokaz je to da se trenutna vlast boji svojih građana.

Tolerancija na korupciju

Govoreći o tome kako procijeniti koja je dojava i informacija iskoristiva, a koja ne i kako se postaviti u odnosu na sugovornika ili izvor informacije, Dimitrijević je apostrofirao kako se prije svakog pravog istraživanja treba provjeriti ima li izvor informacije kakav partikularni interes ili objavom nekih podataka želi namjerno oštetiti treću osobu.

– Izuzetno je bitno raditi dobro novinarstvo, jer javnost novinarima sve manje vjeruje, za što smo si dijelom i sami krivi. Od kritike i odgovornosti se ne smije bježati, jer sami prvo moramo počistiti svoje dvorište da bi mogli isto učiniti u tuđem. Javnosti su danas, više nego ikada prije dostupni razni alati koji na lak i sustavan način omogućuju uvid u javne podatke. Registar javne nabave jedna je takva platforma na kojoj novinari i građani mogu doći do mnoštva korisnih informacija u svojim istraživanjima, jer dubljim se uvidom u podatke vrlo brzo može doći do zaključaka tko se i kako te pod kojim uvjetima prijavljuje na koje natječaje i kako se istima može pogodovati, pojasnio je Dimitrijević, dodavši kako potpuna transparentnost i istraživačko novinarstvo mogu spasiti naše društvo.

Vrsaljko se potom prebacila na temu medijske pismenosti i građanskog i medijskog odgoja u školama upitavši ga kako komentira raširenost korupcije u našem političkom sustavu i toleranciju društva na takvo ponašanje političara i javnih dužnosnika.

– Činjenica da političari svjesno rade na tome da kršitelji iz njihovih krugova ne budu procesuirani šalje poruku javnosti kako se kriminal isplati. Kada bi se političari i javni dužnosnici vodili mantrom kako njihovo djelovanje nije da bi radili za svoju dobrobit, jer ionako svi zajedno sjedimo na istoj grani koju pilimo, prestali bismo uvijek biti nečijom prćijom. Nehomogeno smo društvo po pitanju morala i vizije demokratske države, zbog čega i je svatko svakome sumnjiv, poručio je Dimitrijević, zaključivši kako se javnosti tema treba prikazati na razumljiv i lako objašnjiv način. Čitatelje se ne treba podcjenjivati i razmišljati kako im teme koje su komplicirane same po sebi nisu zanimljive.

– Komplicirana se tema samo treba prikazati na koncizan i lako razumljiv način kako bi javnost mogla naći poveznicu sa sobom. Povjerenje građana u medije jako je poljuljano, zbog čega se ovoj struci treba pristupati ozbiljno, jer živimo u zlatnom dobu novinarstva, ali samo ako iskoristimo prilike koje nam se nude, rezimirao je Dimitrijević.

Odbijenica iz Nadina

Ispred organizatora tribine, udruge “Kamene babe” Zrinka Džoić nam je kazala kako im je uoči tribine zabranjeno korištenje Društvenog doma u Nadinu.

– Dozvolu nismo dobili zbog toga jer prema njihovu stavu “tribina ‘Javno je bitno’ koristi kako bi se privatni interesi doveli u prvi plan”, uz napomenu kako su se Pučkom otvorenom učilištu, koji Domom upravlja žalile određene skupine građana. Nisu nam dali dozvolu jer po njima naša tribina nije javna kulturna manifestacija. Odgovor je po sebi nerazumljiv i kontradiktoran, kazala je Džoić, koja je odbijenicu dobila početkom mjeseca.

Foto: Luka Jeličić/Zrinka Džoić iz Udruge “Kamene babe”

– Tribina je dio našeg projekta “Avlije u ofsajdu”, koji, kako svojim naslovom, a tako i sadržajno metaforički progovara o tome kako naše avlije više nisu ono što su nekada bila. Dvorišta tako prestaju biti poljoprivredno – stočarski krugovi i postaju mjestom različitih susreta. Unutar samog projekta još su dva događaja; projekcija filma “Snajka – dnevnik očekivanja” na OPG – u “Lončari” i predstava “kronika nestajanja” u produkciji “Teatra VeRRdi”, najavila je Džioć, koja zajedno sa članovima udruge ovom tribinom u grad željela dovesti svježi sadržaj u grad Benkovac.

– Zabrana održavanja tribine u Društvenom domu u Nadinu, koliko god nas je pogodila i začudila, zapravo nas je “natjerala” da se okrenemo otvorenom prostoru, tj. benkovačkom trgu Domovinske zahvalnosti, gdje smo javni diskurs doveli ondje gdje mu je i mjesto, poručila je Džoić.

Cilj ovog projekta je inače gradovima Benkovac i Obrovac s naglaskom na njezine marginalizirane dijelove, točnije selo Nadin i naselje Karin Gornji, zaseok Lončari, donijeti kulturni sadržaj i javne diskusije u njihove avlije. Teme koje okupljaju navedene aktivnosti važne su za članove zajednica u zaleđu, a bave se pitanjem “miješanih brakova”, pitanja starenja i feminizma i pitanja javnog interesa i javnog dobra.