U Benkovac donijela poslanje Srpskog kulturnog društva: "Želimo biti pronositelji kulture, ljubavi i zajedništva"

Kada se prije koje dvije godine Željka Relić s Banije preselila u Benkovac, najteže je Željki palo rastati se s kolegama i članovima pododbora Srpskog kulturnog društva Mali Gradac, gdje je godinama sudjelovala u kreiranju njihovih nastupa, vođenju pododbora i očuvanju tradicije u svom kraju. No, svoje je kulturno-umjetničko poslanje nastavila u svom novom domu – Benkovcu, gdje je prije godinu dana osnovan novi pododbor SKD-a usmjeren prvenstveno na rad s mladima i promicanje kulturne i folklorne baštine Srba Bukovice i Ravnih kotara.

Okupila je Željka oko sebe impresivnu skupinu djece svih uzrasta, koji, kako smo vidjeli iz prve ruke, ne propuštaju probe te na folklor gledaju skoro kao na olimpijsku disciplinu, jer Željka, kao iskusna koreografkinja, zahtijeva red, rad i disciplinu.

“Zlatni opanak”

U tijeku su pripreme za nastup na slavnom “Zlatom opanku” u Valjevu, gdje će se prvi put natjecati među brojnim drugim društvima, a za ljeto planiraju prvi folklorni festival na kojem bi se predstavili brojni pododbori SKD-a. Jedini je ovo pododbor u koji se djeca mogu uključiti od Ogulina i Udbine do Kistanja, Knina i Skradina. Putuje se zato svakog vikenda iz Šibenika, Đevrsaka, Biograda na Moru. Iako je svibanj još daleko, već marljivo vježbaju svaki detalj svog sedam minuta dugog nastupa, u kojem žele predstaviti najvažnije plesove, ali i nošnje Srba zadarskog kraja.

Foto: Andrej Brašnjić

– Sve što djeca plešu moje su originalne koreografije. Paralelno s nastupima u Hrvatskoj, najvažnije nam je spremiti se za »Zlatni opanak« u svibnju. U tri ćemo se dana predstaviti u dvije kategorije na dijelu festivala namijenjenom djeci. Predstavljaju se plesovima svoga kraja i s tim ćemo pokušati osvojiti publiku. Osim toga, na festivalu se velika pozornost pridaje i samim nošnjama, koje moraju biti što vjernije originalu. Zato skupljamo donacije i sredstva, jer procjenjujemo kako će nas trošak njihova ručnog vezenja koštati oko osam tisuća eura za cijelu ekipu, istaknula je Željka, koja je u potrazi za što bolje očuvanim originalnim narodnim nošnjama Bukovice i Ravnih kotara prošla i muzeje. Minucioznost njihove izrade i brojni sitni detalji razlog su zašto se skoro nitko više ne bavi ručnim vezenjem nošnji.

Duh folklora

– Oko 30 se godina u ovim krajevima nije plesao folklor niti sustavno predstavljala baština Srba ovog kraja. Pošto sam ja i na Baniji radila s djecom, a i sama sam plesala folklor, odlučila sam oživjeti tu tradiciju, istaknula je Željka.

Dok, priznaje, još uvijek kao udruga traže svoje mjesto u Benkovcu, svi su oduševljeni odazivom djece u folklornu sekciju. Kao i svi pravi sportaši, svaku probu započinju vježbama istezanja, jer koliko se god činilo jednostavnim, plesanje iziskuje veliki fizički napor. Željka sportskim duhom i olimpijskim stavom pristupa svakoj probi. Za njezinu je obitelj folklor obiteljsko poslanje. Sama pleše više od 20 godina, a folklorom se bave i njezina djeca, a u kćeri vidi svoju nasljednicu, koja će nastaviti tradiciju koja je ona započela.

– U Valjevu se u najvećem broju predstavljaju društva iz Srbije, tako da ćemo biti itekako posebni. S pravom se nadamo uspjehu. Dok kod mlađih uzrasta neću inzistirati na savršenstvu, kod starijih uzrasta očekujem da svaki detalj bude na svom mjestu. Čim malo zatopli, vani ćemo raditi na kondiciji, ali i rivalstvu. Borbi i adrenalinu. Redovito putujemo, sudjelujemo na različitim smotrama, ali planiramo ugostiti i druge pododbore i u našem kraju, najavila je Željka.

Foto: Andrej Brašnjić

Za svoj predani rad osvojila je Željka 2023. godine godišnju nagradu SKD-a »Desanka Đorđević« za zasluge u području amaterskog stvaralaštva. No, “Zlatni opanak”, priznaje, nagrada je koju priželjkuje i koja bi okrunila njezin dugogodišnji rad na promicanju folklorne i kulturne baštine Srba u Hrvatskoj.

– Želimo pokazati čime se mi to možemo podičiti. Iako sam kroz dugi niz godina ispekla zanat u organizaciji takvih manifestacija, ovdje krećem od početka, naglasila je Željka, koja je sudjelovala u osnivanju benkovačkog pododbora.

U samo godinu dana, bez prethodnog znanja, djeca su ostvarila impresivan napredak. U početku su vježbali čak četiri puta tjedno, jer trebali su upoznati se sa samim plesovima, koracima, ritmovima i načinom njihova izvođenja. Oživjeti tradiciju i običaje koji su godinama bili zaboravljeni, lavovski je posao.

Simbol Bukovice i Kotara

Folklor, kazala nam je Željka, puno je više od pukog plesanja. Prilika je to, ne samo da se revitalizira i sačuva kulturna baština, već i otvore pogledi novim načinima razmišljanja. Rad s djecom zato je za Željku terapeutski. Istovremeno im je koreografkinja i odgojiteljica. Pedagoški rad s djecom, naglasila je, zato je jednako važan kao ples, jer ne povezuje ih samo folklor, već i uzajamno razumijevanje i poštovanje. Atmosfera je to za opuštena druženja, ali i prve ljubavi.

– Kada smo se selili u Dalmaciju najteže mi je padala ideja svakodnevice bez folklora. Suprug Dalibor zato mi je kazao kako će mi je stvoriti i zaista smo uspjeli. On se bavi administracijom, dok sam ja koreografkinja, kazala je Željka, koja pozive prima iz svih krajeva Dalmacije, gdje se želi revitalizirati folklor Srba, no, priznaje, jednostavno sve ne stiže. Vrata benkovačkog pododbora zato su otvorena svima koji se žele odvažiti na put do Ravnih kotara. Djecu, ističe, nije trebalo animirati da se pridruže, sama su saznala. Željka im je pokazala kako izgleda tradicionalna nošnja i objasnila osnovne elemente folklora. Ostalo je, kako se kaže, povijest.

Foto: Andrej Brašnjić

– Folklor nije obaveza. Ili ga voliš ili ne voliš. Jako je težak i zahtjeva puno odricanja. Od dugih putovanja, napornih vježbi, umora i upale mišića. Pamtimo zato lijepe nastupe iz Varaždina i Voćina. Želimo biti jedan od prepoznatljivih simbola ovog kraja, pronositelji kulture, ljubavi i zajedništva, stava je Željka, koja već traži nasljednike koji će pododbor držati na svojim plećima jednom kada ona više ne bude mogla plesati. Kandidati su joj kći Enola Tia, koja je već zagazila u profesionalnu edukaciju i ima certifikat, te mladi Aleksandar Ostojić iz Biljana Gornjih. Već joj je u planu slati ih na stručna usavršavanja i radionice, koje svake godine vode renomirani etnolozi, koreografi i folkloristi.

– Najteže je naravno, plesati ples svog kraja. Bukovica – to je njihova dika, identitet i ono što ih čini posebnima. Ostali su plesovi samo šlag na torti. Dokaz da su predani i talentirani. Njihovi nam roditelji zato pružaju veliku potporu, zaključila je Željka.

Oduševljeni roditelji i djeca

Kroz razgovore s djecom i njihovim roditeljima pokušali smo saznati vide li mladi svoju budućnost u kulturno-umjetničkom radu. Stefan Popović iz Jagodnje Gornje, sa obitelji se vratio iz Italije, redovito polazi folklornu sekciju, a kazao nam je kako je u folkloru pronašao svoj hobi, a druženje s prijateljima i brojna putovanja dodatni su bonus. Obveze mu zato, ističe, ne padaju teško. Najstariji od trojice braće Ostojić – Aleksandar poručio je, pak, kako ga Željkina očekivanja ne paše.
– Ja ću ih ispuniti, ispalio je samouvjereno kao iz topa.

Marina je kazala kako je svaka proba zanimljiva i zabavna. Nikolu smatraju ikonom grupe, a braća Ivan i Aleksandar zajedno mu pomažu u misiji očuvanja tradicije.

Probe redovito prate i njihovi roditelji, a Olivera Ostojić nam je kazala kako su djeca oduševljena prilikom koja im je pružena, jer tako je rijetko, kaže, danas vidjeti djecu kako istinski uživaju u nečemu i ne hrle u svakoj slobodnoj sekundi – mobitelu.
– Željka se pokazala kao izvrsna trenerica, koja ih je u jako kratkom vremenu naučila osnovama i s njima kontinuirano nadograđuje stečena znanja. Sva su se trojica mojih sinova još u ranom djetinjstvu počela baviti folklorom u Njemačkoj. No, nikada nisu naučila koliko sa Željkom. Najmlađi se sin od pomalo nezainteresiranog dječaka preobrazio u vrsnog plesača, koji se bori svaki korak izvesti na pravilan način. Od njih je trojice doživio najveću transformaciju, istaknula je Olivera.

Olivera Ostojić/Foto: Andrej Brašnjić

Najtužniji bi bili, poručuje, kada se više ne bi mogli baviti folklorom. Petero je djece, ponosno je istaknula, iz Biljana Gornjih, a u skupini su mnoga braća i sestre, koji zajedničkim radom i ljubavlju prema tradiciji pletu povijest pododbora u Benkovcu.

Da je interes za uključivanjem u njihovu folklornu sekciju odjeknuo Dalmacijom potvrđuje i Danijela Kovačević, koja svoju dvojicu sinova svaki vikend iz Šibenika vozi u Benkovac.
– Bratski su se, potpuno neočekivano uključili u skupinu i potpuno nas oduševili nadmašivši naša očekivanja. Suprug je mislio da je to samo trošenje novca i vremena, no momci su otkrili ne samo novi hobi, već, nadamo se, i prijatelje s kojima će cijeli život biti povezani. Takva im je radost putovati u Benkovac samo radi proba, zaključila je Danijela.

Danijela Kovačević/Foto: Andrej Brašnjić