Trkom tovarov završile 64. Saljske užance

Ako je ikoje mjesto u Zadarskoj županiji poznato po svojoj fešti, onda su to Sali sa svojim »Saljskim užancama«, trodnevnom kulturno – zabavnom manifestacijom s tradicijom koja seže još u 1958. godinu. Strme ulice i uske kale podsjećaju na saljsku svakodnevicu, tešku, ali iznenađujuću i uvijek pozitivnu. »Saljske užance« se održavaju vikend prije Velike Gospe, a započinje kad saljski brodovi doplove u zadarsku luku praćeni tovarećom glazbom poznatom nadaleko po Jadranu.

Navečer su na programu Ribarske večeri, dok su za drugi i treći dan organizirana razna sportska natjecanja od kojih je glavno »Trka tovarov«, kojima fešta i završava. Dugootočke fešte kombinacija su žive glazbe, fine hrane i dobre zabave do jutra.

Jedinstveni turistički identitet

U tome prednjači saljska fešta pod nazivom ‘Saljske užance’ koja traje tri dana i u sklopu koje se održavaju razne prezentacije narodnih običaja, dok mještani sudjeluju u gastro – natjecanjima koja će oduševiti sve sladokusce.

»Užance« tradicionalno otvara »Ribarska noć«, uz podizanje zastave, nastup »Tovareće mužike«, kuhanje i biranje najboljeg brudeta, pečenje tuna, srdela i ostalih plodova mora. Vikend je bio rezerviran za saljske sportske susrete i natjecanja te nezaboravnu i jedinu »Saljsku noć«, iluminaciju porta, brodova i kaića.

Za bombastičan kraj 64. »Užanci« pobrinuli su se najbolji prijatelji svih Dalmatinaca koji su u tradicionalnoj ‘Trki tovarov’, spektakularnom događaju za sve goste na otoku, koji se svako ljeto odvija na saljskoj rivi, oduševili stare i mlade.

Direktorica Turističke zajednice Dugog otoka Ivana Čarić nam je kazala kako se svake godine u zajednici s lokalcima trude održati ovu višedesetljetnu tradiciju.

– Iako nam se ponekad čini da je svake godine sve teže i teže organizirati » Užance«, ne odustajemo od naše tradicije, jer i strani ih turisti prepoznaju i prema »Užancama« kroje svoj odmor u Salima, kazala je Čarić, dodavši kako »Užance« već više od šest desetljeća predstavljaju sam temelj saljske tradicije i mentaliteta.

– Ovo nam je ljeto jako dobro počelo, tako da se nadamo jednako dobrim rezultatima kao i prošlog ljeta. U nas na otoku, a naročito u Salima nema previše apartmana. Ne zalažemo se za daljnju apartmanizaciju otoka, već potičemo obnavljanje starih objekata, izgrađenih još 70-ih godina, u čemu imamo i potporu lokalne samouprave.

Cilj nam nije biti kao svako drugo priobalno mjesto koja polako gubi svoje osobitosti i lokalni identitet, već u ovo doba globalnog turizma nastojimo ostati svoji i jedinstveni, poručila je Čarić.

No, ipak, oni bez kojih nema saljskih fešta, neponovljivi su i jedinstveni članovi »Tovareće mužike«, koja je proistekla iz onog što Saljani rade najbolje – izrugivanja. Na čelu svake »Tovareće« kolone vragolasto skače kapelnik u fraku i dirigira svojim đavoljim štapom.

Bespogovorno ga slijedi ritam sekcija bubnjara i momci u crno bijelim odijelima. U jednoj ruci im je bivolji rog, a u drugoj stari sumpreš kojim proizvode skladnu grmljavinu.

Neponovljivo iskustvo saljskih običaja

Slijede ih djevojke u nošnjama te djeca u fuštanićima i škarpinićima kakve su nosile njihove none. Saljanin se mjeri po tome koliko se kvalitetno zna nekome narugati i koliko stoički zna podnijeti ruganje na svoj račun. Nije riječ o tradiciji koja potječe iz doba davnih predaka, običaj je star tek pola stoljeća, a rođen je iz ruganja.

Melodija koju pušu u rog oponaša jednu jednostavnu lokalnu pjesmu rugalicu koja kaže »Šjora Mare, štrambacera, široka si ko bracera«. Sali su večeras podsjećale na san ili pak noćnu moru, kako tko uzme. Mladi feštaju, a stari strepe kad će »mužikaši« pokucati na njihova vrata.

Stari rog, koji je Saljanima u prošlosti služio za davanje signala pri lovu na plavu ribu, danas je dio umjetničkog i folklornog nasljeđa sela. Mladi se naraštaj dosjetio dati mu novi život.

Sve je počelo kao šala na račun onih koji se vjenčaju u poznim godinama. Godine 1960. jedna se stara cura imena Paškvala udala za udovca u Zaglav. Vjenčanje su namjeravali održati potajno, ali je mladost doznala i organizirala šalu. Išli su za svatovima pušući u rogove, udarajući u metalne dijelove alatki i u stare sumpreše.

Da bi ih se riješili, ženik i udavača su ih počastili pićem, a šaljivdžije su po povratku u selo odlučili ponovno upriličiti takve »koncerte« sebi za gušt. Tako je nastala »Tovareća mužika«, koja danas djeluje kao udruga i svojim nastupom veliča mnoga događanja po Zadarskoj županiji, a i diljem Hrvatske.

Predsjednik udruge Roko Raljević rekao nam je kako Udruga iz godine u godinu njeguje »Mužički« podmladak, a članovi im sami dolaze.

– Djeca nam se priključuju već u prvom razredu. Učimo ih naših običajima, tradiciji »Tovareće mužike« i njezinoj važnosti za naš kraj.

Ono što je prije 50-ak godina počelo kao šala i poruga naših predaka, danas je nezamjenjiva saljska tradicija koja obilježava djetinjstvo sve saljske djece, poručio je Raljević, koji je sam već godinama član »Tovareće mužike«, koja sa svakim svojim nastupom pruža nezaboravno iskustvo i uvid u domišljatost Saljana i njihov smisao za humor.

»Tovareća mužika« za vrijeme »Saljskih užanci« u nekoliko nastupa obiđe čitavo selo, a zaustavlja se na nekoliko mjesta i izvodi svoj program. »Mužiku« vodi kapelnik koji upravlja sviračima, održava red i započinje figure koje »Mužika« izvodi dok svira.

U nedjelju nakon Trka tovara, »Mužika« svirajući ulazi u more u saljskom portu, a svirači uporno pušu u rogove dok im se voda penje do grla, čime završavaju svoj nastup na »Saljskim užancama«.