TONKA ŽELI BITI LAVANDIERA Učenici iz Preka napisali i ilustrirali dvojezičnu slikovnicu o preškim praljama

U Dom na žalu u Preku predstavljena je dvojezična slikovnica „Tonka želi biti lavandiera“, autorsko djelo učenika Osnovne škole Valentina Klarina, projekt koji je dokazao da baština Preka itekako ima živu i kreativnu budućnost, javlja portal Naši školji.

Dok njihovi vršnjaci slobodne trenutke uglavnom provode pred ekranima, ovi su preški osnovnoškolci ugasili mobitele, istraživali povijest, razgovarali sa starijima i stvorili priču o djevojčici Tonki koja kroz razgovor s nanom otkriva tešku, ali ponosnu povijest preških pralja.

Da bi uopće mogli napisati priču, učenici su morali proći pravi istraživački proces koji je trajao cijelu školsku godinu. Sve je započelo terenskim posjetom Stonovcu – mjestu koje otočani često promatraju s brodova, ali rijetko razmišljaju o njegovoj povijesnoj važnosti.

-U vrijeme lavandijera nije bilo vode u kućama. Ljudi su morali odlaziti do javne špine ili do lokvi u Zavrhu. Dok smo hodali prema Stonovcu, pokušavali smo zamisliti kako je nekada bilo nositi teške kante pune vode po istom tom putu. Iako smo mi išli bez ikakva tereta, put nam se činio zahtjevnim i napornim, prenijela je učenica Rita svoja razmišljanja o snazi i povezanosti nekadašnjih generacija.

Učenici su se sastali i sa ženama iz Udruge žena Luzor, istinskim čuvaricama preške baštine, koje su im demonstrirale kako se nekada prala roba i što je sve značila obveza pranja za gospodske obitelji u Zadru. Djeca su tako po prvi put uživo vidjela i sparu – danas zaboravljeni mali jastučić koji su žene same izrađivale i stavljale na glavu ispod teških posuda kako bi lakše nosile teret.

Ono što ovu slikovnicu čini unikatnim kulturnim blagom jest njezin jezik. Tekst je najprije napisan na standardnom hrvatskom jeziku, a potom su svi dijalozi prepisani na autentičnoj preškoj čakavici. U lekturi i oblikovanju domaćeg govora učenicima su pomogle gospođa Jadranka Gregov (Udruga žena Luzor), profesorica Marijana Sorić i ravnateljica škole Linda Kolega Babajko, koristeći službeni Rječnik govora mjesta Preka Mercedes Cede Barić i stručni rad Mislava Benića.

-Čakavski dijalekt Preka jezik je našega kraja i priči daje autentičnost i toplinu. Čakavski nosi u sebi ritam života, melodičnost i posebne izraze koji čine da likovi i događaji zbilja ožive. Čakavski govor čini da ova naša priča nije samo tekst na papiru, nego živa priča koja nas povezuje s našom zajednicom, naglasila je učenica Mila.

No, projekt ide i korak dalje: slikovnica je dvojezična, a tekst su na engleski jezik prevele same učenice pod mentorstvom prof. Branimire Milin. Kako bi sačuvale izvorni otočni duh, djevojke su u engleskom tekstu namjerno zadržale autentične riječi poput lavandiera, maštel i gajeta uz popratna objašnjenja, pretvarajući slikovnicu u vrhunski lokalni suvenir.

Svaka stranica knjige odiše toplinom akvarela i tuša, a mlade ilustratorice radile su prema povijesnim fotografijama Senka Sorića iz knjige „Umorne ruke“, pazeći da svaki detalj nošnje, frizure i pokreta tijela pralja bude povijesno točan.

Kreativni duh škole prelio se i na radio valove. Učenice iz novinarske skupine Radio Val osmislile su, snimile i montirale popratnu radijsku emisiju o lavandijerama pod nazivom „Ruke koje su značile život“, s kojom su već uspješno predstavljale školu na smotri Lidrano.

Na promociji u Domu na žalu sudjelovali su Emanuel Košta, Luna Korina Lalić i Ženska klapa Lavandiere koja je izvela pjesmu „Plač prieških lavandiera“.

Slikovnica „Tonka želi biti lavandiera“, kao što se moglo čuti u uvodnim riječima ravnateljice škole Linde Kolega Babajko i ravnateljice Doma na žalu Marine Marcelić, nije samo knjiga za djecu – ona je podsjetnik na univerzalne vrijednosti zajedništva, truda i ljubavi koje ostaju generacijama te zaslužuje mjesto na polici svakog doma na otoku.

Autori “Tonke”:
Tekst (učenici od 5. do 8. razreda): Mila Rušev, Aurora Valčić, Donat Nižić, Dora Žigo, Moreno Lulić, Stjepan Stanin, Rita Gregov, Petra Kolega, Anđela Hromin, Lara Komar i Laura Nižić. (Mentorica: školska knjižničarka Maja Šimićev)

Ilustracije (učenice 5. i 6. razreda): Mila Rušev, Ema Gobin i Samanta Bubnjić. (Mentorica: prof. likovne kulture Barbara Ivković Cikač)

Lektura i dijalekt: Rita, Lara, Petra, Anđela i Dora, uz pomoć Jadranke Gregov (Udruga žena Luzor), prof. Marijane Sorić te ravnateljice škole Linde Kolege Babajko.

Prevoditeljice na engleski: Lara Komar i Zara Martinov. (Mentorica prof. Branimira Milin)

Radio Val: Zita Ivanov, Mia Vojvodić, Anđela Hromin, Korina Mikela i Veronika Pavin. (Mentorica i lektorica teksta: prof. hrvatskoga jezika Nikolina Franin)

Voditelji programa: Petra Kolega i Stjepan Stanin

Slikovnica je tiskana sredstvima škole te uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih i Zadarske županije.