Svećenik se uknjižio na imanje izbrisane vjerske zajednice

Redakcija Zadarskog lista dobila je dojavu mještana Biljana Donjih o velebnom imanju na ulazu u njihovo mjesto, a čija im je svrha potpuno nepoznata s obzirom na to da u njoj ne živi niti svećenik koji ju je sagradio, a niti časne sestre. Nije im, kažu, jasno je li riječ o samostanu ili sjedištu neke vjerske zajednice s obzirom na to da u glavnoj zgradi žive dvije gospođe, a svećenik Boris Pedić navodno je čitavo imanje upisao na sebe. Tragom ove informacije provjerili smo o čemu se radi, a ono što smo saznali odaje doista vrlo čudnu situaciju u kojoj je u katastru kao vlasnik nekretnine upisan don Boris Pedić, dok u bazi poslovnih informacija za udrugu »Dobri pastir« piše da je – »subjekt izbrisan«.

Da sve bude misterioznije, ni Zadarska nadbiskupija nema veze s ovim imanjem, niti s njegovom kupnjom, što su nam i sami potvrdili, a daljnja provjera otkrila je još veću nedoumicu o statusu i načinu kupnje ove nekretnine.

Subjekt ugašen

Naime, veliko imanje u Biljanima sjedište je vjerničkog društva, no u izvadcima zemljišnih knjiga stoji da je vlasnik don Boris Pedić, koji je u ranijim medijskim istupima predstavljen kao duhovnik zajednice. Logično pitanje koje se nameće nakon pregleda posjedovnice i vlastovnice stoga je – kako svećenik Zadarske nadbiskupije može kupiti imanje, s Gradom Benkovcem sklopiti ugovor o kupnji, u vlastovnicu ga upisati kao pašnjak, na njemu podići zgrade vrijedne milijune kuna te ga u konačnici upisati na svoje ime?

Odakle svećeniku novac za ovakvu nekretninu s obzirom na to da Nadbiskupija nema veze s njom i da se u poslovnim registrima navodi da je »subjekt ugašen«?

Tragom ovih pitanja obratili smo se svim meritornima u ovoj priči – bivšem gradonačelniku Benkovca Branku Kutiji koji je teren prodao, sadašnjem Tomislavu Buliću, Zadarskoj nadbiskupiji te, naravno, don Borisu Pediću.

A prije svega smo pretražili izvatke iz zemljišnih knjiga. A one kažu sljedeće: don Boris Pedić stopostotni je vlasnik pašnjaka Biljanima Donjim. Kupio ga je na temelju ugovora o prodaji zemljišta »zaključenog u Benkovcu dana 29. studenog 2010. godine između Grada Benkovca, zastupanog po gradonačelniku Branku Kutiji (kao prodavatelju) i Pedić Borisu (kao kupcu), ovjerenog 30. studenog 2010. kod Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji – Službe za opću upravu – Ispostava Benkovac«.

Fotografije na stranicama udruge, pak, kazuju kako je svećenik na ovom zemljištu kasnije podigao veliku zgradu s kapelicom, knjižnicom i dnevnim boravkom te pet popratnih kućica, a uokolo su maslinik i voćnjaci.

»Nismo sudjelovali«

Kako bi provjerili ima li Nadbiskupija ikakve veze s ovim imanjem te je li osigurala sredstva s obzirom da je riječ o izuzetno vrijednoj nekretnini, pitali smo ih jesu li upoznati s ugovorom o kupnji zemljišta i činjenicom da je don Boris Pedić vlasnik ove nekretnine, te je li Nadbiskupija dala novac za kupnju zemljišta i gradnju objekata na ovom terenu, ako ne – imaju li saznanja o tome čijim ih je sredstvima svećenik kupio.

U odgovoru iz Tiskovnog ureda Nadbiskupije naveli su sljedeće:​ »Zadarska nadbiskupija nije sudjelovala u kupnji terena i izgradnji nekretnine o kojoj govorite u Vašem upitu«.

Nakon svih prikupljenih informacija o kupnji ovog terena, obratili smo se, naravno, don Borisu Pediću, danas svećeniku Nadbiskupije u župi Gorica-Raštane u općini Sukošan. No, on je odbio svaki razgovor na ovu temu, samo kratko rekavši da je on privatno kupio ovo zemljište te da će nam »u Nadbiskupiji sve reći«.

Međutim, Nadbiskupija je već rekla svoje ograđujući se od kupnje terena i gradnje zgrada, stoga je na kraju još nejasnije na koji je to način svećenik kupio teren od 6.000 »kvadrata« te kojim je novcem podigao katnicu i pet popratnih objekata. Također, postavlja se pitanje kakav je kanonski status društva, zajednice te tko je nadležan za podignutu kapelicu i održavaju li se mise u njoj.