SVE VIŠE OBOLJELIH Zadarski Odjel za Alzheimerovu bolest ima 18 ​kreveta, a na listi čekanja 123 osobe!

Iza nas je rujan, mjesec svjesnosti o Alzheimerovoj bolesti, neizlječivoj i progresivnoj neurodegenerativnoj bolesti mozga koja se manifestira propadanjem kognitivnih funkcija, odnosno gubitkom pamćenja, poremećajem rasuđivanja i promjenama u osobnosti. Alzheimerova bolest najčešći je oblik demencije, za koju je iznimno važna kvalitetna skrb.

U Zadru tu uslugu pruža specijaliziran Odjel za Alzheimerovu bolest i druge demencije Doma za starije i nemoćne osobe Zadar. Riječ je o Odjelu smještenom u sklopu glavnog objekta Doma koji je otvoren krajem prošle godine, kada je na listi čekanja bilo oko 85 korisnika. Ta brojka danas je znatno veća, čak 123 osobe su na listi čekanja za prijem, za odjel koji raspolaže s 18 kreveta.

Veliki interes

O velikom interesu za mjesto na ovom Odjelu, koji se ne može povećavati radi manjka prostornog kapaciteta, razgovarali smo s ravnateljem Doma, Markom Buljatom kojeg smo upitali kakvo je trenutračno stanje na Odjelu.

– Trenutačno su na listi čekanja 123 osobe, a vjerojatno je stvarni broj potrebitih i veći jer na terenu sigurno postoje osobe koje nisu ni prijavljene za smještaj, možda zato što njihova obitelj ne zna da postoji takav odjel ili se o njima još uvijek brine kod kuće. Svakako, prijem ide prema datumu zaprimanja zahtjeva. Međutim, prema našem Pravilniku postoje i određene kategorije koje imaju prioritet, primjerice, roditelji poginulih hrvatskih branitelja i osobe koje ostvaruju pravo preko Centra za socijalnu skrb. A već imamo i branitelje koji su u takvoj životnoj situaciji, s obzirom na to da je od Domovinskog rata prošlo više od 30 godina, pa danas imamo ljude koji dolaze u šezdesetim godinama života. Znate, često se kaže da bolest počinje nakon 60. godine, ali nema pravila kada će se pojaviti, napominje Buljat objašnjavajući nam i proces nakon prijave jer se kako kaže, korisnike ne smješta odmah, nego se u određenim slučajevima mora provesti postupak lišenja poslovne sposobnosti i imenovanja skrbnika preko Centra. Napominje kako je tu drugačiji način prijema korisnika nego kod drugih pokretnih ili stacionarnih korisnika. Inače, cijene smještaja korisnika koji boluju od Alzheimera iznose 1.150 eura za dvokrevetnu sobu i 1.200 eura za jednokrevetnu sobu, a kako nam potvrđuje ravnatelj, zasad se neće povećavati.

Inače, da bi osoba bila smještena na Alzheimerovu odjelu, mora biti pokretna. U slučajevima kada korisnik postane nepokretan, objašnjava nam Buljat, premješta se na stacionar Doma i na taj se način oslobađa mjesto za drugu osobu. Naravno, i u slučajevima ako korisnik premine, tada se mjesto ponovno popunjava.

Fali kadra

– Trenutačno smo popunjeni sa 16 korisnika, a idući tjedan bismo trebali primiti još dvije osobe jer su one već u postupku. Kolegice su bile na terenu i sada čekamo da Centar imenuje skrbnike, kazao nam je Buljat potvrđujući kako su te osobe na smještaj vjerojatno čekale nekoliko godina. Dakle, govorimo o godinama, a ne mjesecima.

– Prva osoba koja je bila upisana prijavljena je još 2015. godine, kada se tek počelo razmišljati o potrebi otvaranja takvih odjela. Najviše ljudi počelo se upisivati kada smo u medijima počeli govoriti o otvaranju odjela, negdje 2018. i 2019., prije pandemije. Ljudi su tada očekivali da će se odjel otvoriti vrlo brzo pa ih se puno upisalo. Danas se konstantno upisuju jer vide da odjel funkcionira. Radi se skoro već godinu dana. Posebnih problema u radu nema, ali radne snage uvijek nedostaje. Trenutačno tražimo četiri medicinske sestre na neodređeno vrijeme, četiri njegovateljice na neodređeno i četiri njegovateljice na određeno vrijeme. Bili bismo sretni kada bi nam se javili jer je potražnja za tim kadrom velika, ističe ravnatelj Buljat te dodaje kako osim svakodnevne skrbi, korisnici imaju na usluzi fizioterapeuta koji s njima radi kontinuirano, radnog terapeuta, liječnike opće prakse, kao i liječnika psihijatra tako da su zadovoljni razinom usluge, koja, kako napominje, uvijek može biti još i bolja.

Brojka od 123 osobe na listi, napominje Buljat, samo je broj onih koji su upisani. Potreba je vjerojatno i veća.

Epidemijski razmjeri

– Postoje obitelji koje nikada neće prijaviti člana obitelji za dom jer se žele brinuti o njemu kod kuće do kraja života. I to je također mogućnost. Međutim, i kod kućne skrbi često je potrebna pomoć struke i drugih službi. Bilo bi dobro imati i poludnevni i cjelodnevni boravak, ali mi jednostavno više nemamo uvjeta ni prostora. Osim prostora, za to bi nam vjerojatno trebalo i više kadra. Mi smo zaista puni, a svakim danom sve je veća potreba, kazao je Buljat dodajući kako će prema procjenama broj potrebitih rasti pa bi adekvatno tome trebali rasti i kapaciteti, odnosno broj smještajnih jedinica za takve korisnike.

To potvrđuju i podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, bolest u prosjeku traje desetak godina, a zbog ubrzanog starenja stanovništva i duljeg životnog vijeka na globalnoj i nacionalnoj razini, poprima epidemijske razmjere.

– U Hrvatskoj s demencijom već danas živi više od 50.000 osoba (1,3 % ukupnog stanovništva), a stopa za populaciju stariju od 60 godina iznosi 4,1 %. Bolest pogađa oko 10 % osoba starijih od 70 godina te čak 20 do 40 % starijih od 85 godina. Podaci sustava CEZIH za razdoblje od 2021. do 2025. godine potvrđuju stalan rast broja oboljelih starijih od 65 godina u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Broj evidentiranih pacijenata kontinuirano raste, pa je tako s 25.197 osoba u 2021. godini taj broj narastao na 29.512 u 2025. godini. Ovaj porast za više od četiri tisuće pacijenata u pet godina stvara sve veći pritisak na primarnu zaštitu, hospitalizacije i dnevne bolnice, stoji u objavi Zavoda.