SRCE BUKOVICE Seoska oaza s naglaskom očuvanja tradicije, običaja i bukovačke gastronomije

Foto: LUKA JELIČIĆ

U skoro brisanom prostoru Bukovice, isprepletenom malim, počesto nenaseljenim selima, smještene su Rodaljice. Na korak do Šibensko-kninske županije, na području bez signala. No, u Rodaljicama života ima, a ima i vrijednih i marljivih poljoprivrednika. Obitelj Šunić jedna je od njih. Prije nekoliko su mjeseci svoju seosku oazu odlučili otvoriti za javnost, registrirali OPG i pokrenuli izletište i agroturizam »Srce Bukovice«. Obitelj Šunić godinama promovira vraćanje obiteljskog života na selo.

Strast i ljubav prema svom nasljeđu i svojim korijenima odlučili su sačuvati, zaštititi i prikazati svima koji su željni odmora u mirnom seoskom ambijentu, a osim lokalnih okusa i mirisa Bukovice, Šunići poseban naglasak stavljaju i na očuvanje tradicije, običaja i gastronomije bukovačkog podneblja. Posjetili smo ih zato na njihovom imanju u Rodaljicama i iz prve ruke iskusili sve što mogu ponuditi.

Raj u brisanom prostoru

Dom je to prošlogodišnjoj pobjednici natječaja za Najuzorniju seosku ženu Hrvatske – Marine Bašić Šunić, koja se brine da gastronomska priča teče po planu, dok je sin Stipe Šunić zadužen za teške poslove u poljoprivredi. No, ni to nije prošlo nezamijećeno, jer natječu se u izboru za najbolje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo – » OPG Zlata vrijedan«. Predio je to, kazuju nam Šunići, bogat poviješću i tradicijom, koji skriva brojne tajne i zanimljivosti. Kraj je to još uvijek malo prepoznat, ali sve se više poljoprivrednika okreće ruralnom turizmu. Uz cvrkut lastavica, koje oko kuće svijaju svoja gnijezda, tako smo razgovarali o budućnosti poljoprivrede u Bukovici, ali i prednostima koje im donosi turizam.

– Ljudi su u ovom kraju kao i priroda koja ih okružuje – hrabri, puni ljubavi prema svom kraju, ponekad teška karaktera, ali istovremeno opušteni i spremni za dobru zabavu. Rodaljice i Bruška administrativno pripadaju Benkovcu, a Medviđa i Zelengrad gradu Obrovcu. Iza nas samo je još selo Bjelina i onda ulazite u kistanjački kraj i šibenski predio, pojasnila je Marina.

A da je sve uređeno s ukusom i tradicijom, dostojnima najbolje hrvatske seoske žene vidi se na svakom koraku. Od tradicijske gradnje s modernim elementima, do domaćih proizvoda i hrane koju rade od proizvoda svoga polja, ali i kraja.

– Ovaj je predio dušu dao za uživanje u miru i tišini. Svako godišnje doba ima svoje prednosti i bogatstva – od šparoga do bijelog luka, po kojem je ovaj kraj poznat. Za sve one koji su željni lutanja po prirodi ovo je savršeno mjesto. »Srce Bukovice« s radom je počelo sredinom ožujka. Prije toga sve je ovo bilo za naše prijatelje i obitelj. No, Stipe je došao do trenutka u životu kada se ozbiljno trebao posvetiti sebi i izgradnji karijere, tako da je odlučio na sebe preuzeti teret stvaranja naše agro-turističke priče, kazala je ponosno Marina, dodavši kako je brzo prepoznao potencijal koji imaju za dobru turističku priču i orno krenuo u avanturu.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Izvorno tradicionalno

U području bez signala, tako se zaista može odmoriti od užurbane gradske svakodnevice, zaboraviti na probleme i uživati u prirodi.

– Pošto smo tek počeli s radom, na početku smo se fokusirali na organizirane grupe, najčešće domaće posjetitelje, maksimalno do pedeset ljudi koji trebaju prostor za okupljanja i zabavu, a mi im osim toga nudimo i domaću hranu. No, vrlo sam brzo shvatio da turisti, naročito strani zaista traže nešto novo, što malo gdje mogu doživjeti, tako da sve češće primamo upite od stranih posjetitelja. Kako nas pronalaze, ne znamo, ali se ne žalimo i nudimo im autentično iskustvo sela i Bukovice. Nudimo im, naizgled, malo, ništa moderno, već potpuno tradicionalno i to ih oduševljava. Cilj mi je zato povezati se s agencijama i nuditi paket aranžmane za učenike i grupe koje traže nešto više od svog odmora, pojasnio nam je Stipe, koji se sa svoje 24 godine bacio ne samo u turističke, već i u poljoprivredne vode, pazeći na obiteljsko imanje i polja.

– Sve više težim prepoznatljivosti na turističkom tržištu. Polako tako, osim konobe gdje se može jesti, nudimo i smještaj. Jednostavno radimo ono što naši gosti od nas traže, prateći da se moja priča nastavlja na našu obiteljsku tradiciju, kazao je Stipe.

– Naseljenih je kuća u selu možda deset. Puno ih je starih, srušenih, neiskorištenih. Sve one imaju puno potencijala koji bi se lako mogao bolje predstaviti, dodala je Marina.

– Čovjek ovdje satima može šetati prirodom, selima, proučavati stare kuće i razmišljati o nekim zaboravljenim pričama. Ovo je predio koji skriva brojne priče i pučke legende, koje su stari ljudi godinama prenosili s koljena na koljeno, a sada su zaboravljene. Jako smo malo u ovom poslu. No, interes i potražnja jednostavno su eksplodirali, kazao nam je Stipe, koji u jedno spaja obiteljsku poljoprivrednu tradiciju s izazovima modernog turističkog tržišta. Korištenjem društvenih mreža i digitalnih alata, dodaje, jako se brzo pozicionirao na tržištu i upiti samo stižu.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Brgudski drakula

– Poznajemo ljude u kraju koji su vezani za turizam, tako da zajedno radimo na boljoj turističkoj priči u Bukovici i Ravnim kotarima. Od jednog čovjeka iz Brguda tako kupujem teletinu, od žene iz sela domaći sir. Iz Polače nam stiže pršut, tako da radimo samo s lokalnim OPG-ovcima. Uspostavili smo i kontakt s turističkim zajednicama Ravnih kotara i Biograda na Moru, pozvali ih kod nas na večeru i druženje i tako započeli našu priču. Jedan od naših simbola tako je bijeli luk. Njemu u čast organizirali smo feštu i radionicu izrade vijenaca od bijelog luka. To je jedna vrsta izgubljene umjetnosti, kao i na primjer izrada »roga«. Primjeri su to čuvanja naše baštine i tradicije. Nakon jedne smo proljetne kiše tako organizirali traženje puževa, a potom i branje šparoga, rezimirao je Stipe.

Ambiciozan, pun ideja, Stipe u narednim godinama različitim projektima i dodatnim sadržajima planira obogatiti ponudu obiteljskog agroturizma. Cilj mu je oplemeniti tradicijsku i kulturnu baštinu Bukovice. Jedan od njihovih najprepoznatljivijih simbola tako je Emil. Tovar, obožavatelj sevdalinki i prva njuška »Srca Bukovice«.

– »Feštu od bilog luka« zato smo organizirali i zbog legende o brgudskom drakuli, koji je, legenda kaže, terorizirao okolna sela. Svi su zato sadili bijeli luk u obrani od bukovačkog drakule. Ne libimo se toga da goste potaknemo da zavrnu rukave i pomognu nam u polju. Radimo svoja ulja, vino i likere. Proizvodnja na veliko na početku nam nije bila u planu, ali zbog potražnje za našim domaćim proizvodima morat ćemo proširiti proizvodnju, rezimirao je Stipe, dodavši kako se ne treba sramiti sela, njegovih čari i mirisa. Čistog sela, bez mirisa i životinja, kaže Stipe, nema. Ne postoji verzija u kojem bi selo bio »terarij« – čisti prostor krojen za turiste, odvojen od njegovih stvarnih karakteristika. No, ako je suditi prema reakcijama njihovih posjetitelja, nitko se i ne žali na pravi bukovački ambijent.