Pregled demografskih mjera za 2026. godinu objavilo je Ministarstvo demografije i useljeništva, koje podatke prikuplja već osmu godinu zaredom. Ovogodišnji pregled najcjelovitiji je dosad jer su podatke dostavile sve 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave. Prošle godine to nije učinilo njih šest.


Vrh ljestvice gotovo isti: Sali, Ražanac, Povljana …


Vrh ljestvice ostao je gotovo nepromijenjen u odnosu na 2025. godinu. Najveću jednokratnu potporu za prvo dijete, čak 7.963 eura, i dalje isplaćuje općina Sali na Dugom otoku. Slijede općina Ražanac kod Zadra, koja isplaćuje 7.000 eura, te Povljana i Kolan na Pagu s po 3.000 eura. Među gradovima najizdašniji je Imotski s potporom od 2.500 eura.




Sali i Ražanac prednjače i kada je riječ o drugom djetetu, sa 7.963 odnosno 7.000 eura. Slijede Povljana sa 6.000 eura, Imotski s 5.000 eura te Kolan i Pašman s po 4.000 eura.


Kod trećeg djeteta rekorderi su Imotski i Novska, koji roditeljima isplaćuju po 10.000 eura. Odmah iza njih nalaze se Stari Grad s 9.310 eura, općina Lovreć kraj Imotskog s 9.290 eura te Povljana na Pagu s 9.000 eura.


Za četvrto dijete najviše daje Vela Luka, 13.300 eura, a slijedi Vir s 13.000 eura. Po 10.000 eura za četvrto dijete isplaćuju Imotski, Novska i Biograd na Moru.


Apsolutni rekorder po potpori za peto i svako sljedeće dijete je Vir, gdje roditelji mogu dobiti čak 26.000 eura. Slijede Pašman s 14.000 eura, Vela Luka s 13.300 eura, Bol s 12.000 eura te Biograd na Moru s 11.000 eura. Po 10.000 eura za peto dijete isplaćuju i Novska i Imotski.


Broj jedinica bez potpore pao s 18 na 14


Na drugom kraju ljestvice nalazi se 14 jedinica lokalne i područne samouprave, četiri manje nego prošle godine, koje uopće ne isplaćuju jednokratnu novčanu potporu za rođenje djeteta.


Od županija to su Brodsko-posavska, Istarska, Koprivničko-križevačka, Ličko-senjska, Međimurska, Primorsko-goranska, Varaždinska, Virovitičko-podravska i Vukovarsko-srijemska. Prošle godine na tom su popisu bile i Dubrovačko-neretvanska, Sisačko-moslavačka i Šibensko-kninska županija te općina Peteranec.


Od 1. siječnja ove godine Dubrovačko-neretvanska županija uvela je potporu od tisuću eura za svako novorođeno dijete, za što je u proračunu osigurala milijun eura. Novčanu pomoć u istom iznosu za treće i svako sljedeće dijete rođeno od 1. siječnja 2026. dodjeljuje i Šibensko-kninska županija.


Novčane potpore za rođenje djece i dalje ne isplaćuju općine Donji Vidovec, Kotoriba, Mala Subotica, Orehovica i Petrijanec.


Najveći gradovi


Među četiri najveća hrvatska grada najveću jednokratnu potporu za prvo dijete daje Zagreb, i to 800 eura. Međutim, Zagreb taj iznos ne povećava s brojem djece pa roditelji za svako dijete dobivaju isti iznos. Sličan model primjenjuje i Osijek, koji za svako dijete isplaćuje po 700 eura. Rijeka daje 660 eura za prvo dijete, 850 eura za drugo te 1.225 eura za treće i svako sljedeće dijete.


Split pak za prvo dijete isplaćuje tek 265 eura, no za treće i svako sljedeće dijete potpora se penje na 7.300 eura.


Hrvatska dnevno gubi 52 stanovnika


Visoke potpore ne znače nužno i najbolju demografsku sliku. Posljednji podaci Državnog zavoda za statistiku za 2024. godinu pokazuju da najveći vitalni indeks, koji pokazuje koliko se djece rodi na 100 umrlih osoba, u Hrvatskoj ima Podstrana (201,5) pored Splita, zatim Imotski (155,1), općina Zmijavci pored Imotskog (153,8), općina Đulovac u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (147,1) i Solin (136,3).


Podstrana nije među rekorderima po naknadama za novorođenčad, dok je Imotski istodobno u samom vrhu i po vitalnom indeksu i po visini potpora za novorođenu djecu. Zmijavci i Đulovac također imaju vrlo visoke vitalne indekse, premda njihove potpore nisu među rekordnima.


Najniži vitalni indeks, gdje na 100 umrlih dolazi tek nekoliko rođenih, bilježi Biskupija u Šibensko-kninskoj županiji (2,9), s jednim rođenim djetetom u 2024. godini na 35 umrlih. Slijede Ervenik (5,0), Lećevica (7,7) te Lokve (10,0) i Mrkopalj (10,0) u Gorskom kotaru.


Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od 2011. do 2024. broj živorođene djece pao je s 41.197 na 32.069, odnosno za 9.128 djece ili oko 22 posto.


U istom razdoblju prirodni pad stanovništva gotovo se udvostručio, s 9.822 na 19.011 stanovnika, iz čega proizlazi da Hrvatska dnevno gubi oko 52 stanovnika, odnosno oko 19 tisuća stanovnika godišnje. Broj umrlih pritom je relativno stabilan i iznosi oko 51 tisuću godišnje.