Ratni zločinac Marinko Pozder nema pravo na obnovu postupka suđenja

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbio je nedavno žalbu Marinka Pozdera, koji je pravomoćno osuđen za ratni zločin u Škabrnji i potvrdio Rješenje Županijskog suda u Zadru kojim je prošle godine odbijen zahtjev Pozdera za obnovom postupka. Pozder, zvani Berto, je s ostalih 17 optuženika davne 1995. na Županijskom sudu u Zadru u odsutnosti nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora. Vrhovni sud RH je tri godine kasnije u cijelosti potvrdio prvostupanjsku odluku. Kao 26-o optuženi Marinko Pozder zvani Berto, koji je tada bio nedostupan hrvatskom pravosuđu i u bijegu, proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Odselio se u Australiju

Podsjetimo, sudsko vijeće Županijskog suda u Zadru odlučilo je kako smatraju da zahtjev Pozdera za obnovu postupka nije utemeljen. Pozder se 90-ih odselio u Australiju te je nastavio živjeti u Sydneyu.

Europski sud za ljudska prava (ESLJP) dosudio je 2022. Marinku Pozderu 4.000 eura naknade za nematerijalnu štetu i 2.000 eura za troškove postupka u predmetu za povredu prava na pravično suđenje, izvijestio je ESLJP. Pojasnili su kako mu na hrvatskim sudovima nije pružena mogućnost da ostvari ponovno razmatranje optužbi koje su mu stavljene na teret, na način koji bi potpuno poštovao njegova prava obrane.

Na suđenju ovih 26 okrivljenih za ratni zločin u Škabrnji, 1995. godine, svjedočila je i Jelica Perica koja je navela kako poznaje optuženog Marinka Pozdera već dugo i da se iznenadila kada ga je vidjela 18. studenog 1991. godine u Škabrnji. Pozder je u vrijeme njezina davanja iskaza bio lišen slobode i u istražnom zatvoru.

Iz presude Županijskog suda u Zadru 1995. za ratni zločin u Škabrnji

Vidjela Pozdera

– Živjela sam u Škabrnji s obitelji, bavili smo se kupoprodajom poljoprivrednih proizvoda, kupovali smo pred rat i od susjeda u Kašiću, pa sam tako upoznala Marinka Pozdera, koji je živio u tom selu. Toga dana sam s troje djece te drugih 20-ak ljudi, bila u podrumu jedne kuće, a oko 16 sati na vrata podruma došli su ‘četnici’, sami su sebe tako nazivali, a tako su bili i odjeveni, s kokardama i oznakama »SSSS«. Pod prijetnjom da će baciti bombu, ljudi su izlazili iz podruma. Izlaskom iz podruma vidjela sam u grupi tih četnika Marinka Pozdera, koji je bio odjeven u šarenu uniformu, u ruci je imao pušku. Nekoliko mojih sumještana su tukli kundacima po cijelom tijelu, ali nisam vidjela da bi u tom udaranju sudjelovao i Pozder. Sve postrojene pred podrumom natjerali su da idu pješice do škole, putem sam se okrenula i vidjela kako trojica četnika strijeljaju Josu Pericu i Željka Ćurkovića. U grupi koja nas je gonila bio je i Pozder, svjedočila je Perica.

Osporavao svjedočenje

U okviru istrage o ratnim zločinima u Škabrnji Pozder je ispitan kod istražnog suca Županijskog suda u Zadru 7. listopada 1993., pri čemu je osporio svjedočki iskaz Jelice Perica, navodeći da uopće nije bio na mjestu zločina i da ne poznaje tu svjedokinju.

– Tog 18. studenog 1991. godine još nisam bio mobiliziran. Sve do 20. prosinca 1991. bio sam u Kašiću kao civil, a tek 20. prosinca 1991. uključio sam se u civilnu zaštitu, teritorijalnu obranu u Kašiću, jer je toga dana došla vojna policija, uručili su mi poziv, iskazivao je Pozder. Nakon istražnog postupka je razmijenjen te je prije suđenja napustio Hrvatsku.

Prvostupanjskom presudom ovih 18 optuženika je proglašeno krivima zbog toga što su, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredili ili sudjelovali u napadu i ubijanju civilnog stanovništva, kao i u uništavanju u velikim razmjerima imovine toga stanovništva, što nije opravdano nikakvim vojnim potrebama, čime su optuženici počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Nije ispunio uvjete

Županijski sud u Zadru je u prosincu 2023. odbio zahtjev Pozdera za obnovom postupka.

– Prema Zakonu o kaznenom postupku nije nužno da osuđenik za obnovu postupka podastre nove činjenice i nove dokaze. Međutim, nužno je da iznese razloge zbog kojih je ta povreda njegovih ljudskih prava, kako je utvrdio Europski sud za ljudska prava, utjecala na ishod postupka, kako bi se ta povreda ili njena posljedica mogle ispraviti u obnovljenom postupku, što njegov zahtjev ne sadrži. Osuđenik u zahtjevu nije iznio nikakve razloge o postojanju uvjeta kojeg
propisuje zakon ni naveo bilo kakve činjenice ili dokaze u tom pravcu, stoji u Rješenju zadarskog suda iz kojeg dodaju kako zahtjev za obnovu postupka ne sadrži adresu na koju se osuđeniku mogu dostavljati pismena, kao ni obećanje osuđenika da će se odazvati sudskom pozivu.

– Zbog toga nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka, uz napomenu da je osuđenik od ove osnove konačno uređenim zahtjevom za obnovu postupka odustao, ističe se u Rješenju suda.