[VIDEO] Polački sakristan dobio priznanje od Pape za 40 godina rada: 'Prolomio se pljesak, a meni su potekle suze'

Polača ima što nitko drugi nema: njezin župnik don Ivan Perković jedini je u Zadarskoj nadbiskupiji koji je ujedno i diplomirani liječnik, a sakristan u župi Srećko Kulaš Ćećo, jedini je sakristan koji je dobio zahvalnicu za svoj rad od – Pape!

Zahvalnica je Ćeći uručena u nedjelju, za 40 godina predanog rada u Župi sv. Kuzme i Damjana u Polači. Srećko Kulaš još je u nevjerici, uokvirenu povelju još nije stigao objesiti na zid u svojoj kući u rodnoj Polači, a čestitke za apostolski blagoslov od pape Lava XIV. pristižu sa svih strana.

Veliko iznenađenje

Da iznenađenje bude veće, vijest o pristigloj povelji iz Vatikana nisu rekli Srećku Kulašu odmah, već su mu je uručili pred prepunom crkvom, na misi u nedjelju.

– Nisam mogao zamisliti da ću to doživjeti. Župnik me s oltara pozvao da dođem, na kraju mise, nisam ni reagirao jer ne čujem najbolje, počeli su me iz zbora gurkati da odem do oltara. Nisu ni drugi znali o čemu se radi. Onda mi je don Ivan pred svima dao veliku uokvirenu zahvalnicu, rekao je da je to zahvalnica od pape Lava XIV. za moj dugogodišnji predani rad u župi… Da, 40 godina sam sakristan, ali nisam tako nešto očekivao, od samog Pape. Prolomio se pljesak, a meni su potekle suze, to je normalno, velika je to meni nagrada, priča nam Ćećo u svom domu u Polači.

Ćećo ima 76 godina, vitalan je i okretan, gostoljubiv. Ima četvero djece i 11-ero unučadi. U crkvi je počeo pomagati kada je imao samo šest godina, a od 1986. je sakristan.

– Došli su tada iz Zadarske nadbiskupije, pitali me hoću li biti sakristan. Radio sam tada u Vrani, imao već obitelj, puno je bilo posla, ali pristao sam. Stolar sam po zanimanju i sve sam radio. Nikada nisam tražio ništa zauzvrat, da mi se to plati. Volonter, i tako evo 40 godina. Sve sam održavao, pomagao, a sretan sam da me sadašnji župnik i dalje želi za sakristana, govori Ćećo.

Preskroman, predobar…

Njegova supruga Kosa umrla je prije četiri godine i od tada mu je, kaže, jako teško.

– Zato i volim da sam angažiran u crkvi. Ispunjava me to, ne znam inače kako bih živio. Divnu ženu sam imao, vrijednu. Vjerujte, dvije godine nisam prestajao plakati kada je ona umrla. Ovo priznanje od Pape mi je sada zaista veliki dar, što je netko prepoznao da sam cjeloživotnim radom za Crkvu to zaslužio, kaže Srećko Kulaš Ćećo.

Župnik don Ivan Perković nam objašnjava da Ćeću znaju »cijeli Ravni kotari«, da je, pjevajući u KUD-u »Gradina« prošao pola Europe i da je Ćećo već – institucija.

– Preskroman čovjek. I predobar. Prije nego što sam postao župnik u Polači radio sam niz godina u Kistanjama i već tada sam znao za njega. Iznimno je vrijedan, ništa mu nije teško. Zato smo odlučili za njega tražiti papinski blagoslov, jer 40 godina je posvećen radu u crkvi, pored svega čime se bavio. Kuća mu je do temelja bila srušena u Domovinskom ratu, iz temelja je podizao novu. Inače, za sakristana nije uobičajeno dobiti papinski blagoslov. U povelji je baš naznačeno da Papa udjeljuje blagoslov za sakristansku službu Srećku Kulašu Ćeći, što je svojevrsni presedan, ne samo u Hrvatskoj. Logično da je cijela Župa sv. Kuzme i Damjana u Polači ponosna na cijelu ovu priču, kaže don Ivan.

Dirljiv trenutak

– Samo nas nekoliko je znalo za to. Kad je iz Vatikana stigla povelja, odlučili smo to obznaniti na misi u nedjelju, kad su djevojke iz KUD-a u narodnoj nošnji, uručile Ćeći papinski blagoslov. Bio je to vrlo dirljiv trenutak. Stajao je pokraj mene, onako skroman, pred svima smo mu to uručili i objasnili o čemu se radi, a njemu su samo suze potekle. Reakcije župljana su redom pozitivne, svi kažu da je Ćećo to uistinu zaslužio, kaže nam don Ivan Perković, liječnik, teolog i župnik.

Polača, u srcu Ravnih kotara, koju nazivaju ravnokotarskim biserom smještenim točno na pola puta između Biograda i Benkovca, ima se sada (još) čime podičiti. Sakristanom o čijim je dobrim djelima glas došao i do Rima.

– Sretan sam zbog toga. I znajte, ništa u životu ne vrijedi ako nisi dobar čovjek. Shvatio sam to odavno, da je jedino važno biti u srcu dobar. Sve se to nekako vrati… – poručuje Srećko Kulaš Ćećo, dobra duša Ravnih kotara.