Pohod u sjećanje na hrvatske branitelje poginule na Velebitu

Gotovo 600 ljudi sudjelovalo je u u subotu na 8. Pohodu za hrvatske branitelje poginule na Velebitu, u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva (HPD) Gora iz Zagreba i Udruge specijalne jedinice policije (SPJ) Grom PU karlovačke. Ovim pohodom odana je počast svim hrvatskim braniteljima koji su branili Velebit, od Visočice do Tulovih greda, a posebno za 52 branitelja poginula na Velebitu, od čega su polovica bili pripadnici specijalne jedinice policije, a druga polovica pripadnici postrojbi Hrvatske vojske. Velebit su branili pripadnici Planinske satnije Velebit iz Starigrada, satnije Ban Jelačić ili Zagorske satnije, Prve i Devete gardijske brigade, odnosno Tigrova i Vukova, zatim 112. zadarske i 118. gospićke brigade, postrojbe iz Starigrada Paklenice i 84. zadarske gardijske bojne Termiti.

Fascinantan pogled

– Cijeli pohod prošao je savršeno i po planu, imali smo gotovo 600 sudionika, što je samo nešto malo manje od dosad najbrojnijeg pohoda, onog lanjskog. Uvijek su ograničenje tehnički izazovi, veliki broj vozila koje treba smjestiti na Velebit na ceste, kaže nam jedan od organizatora pohoda, Karlovčanin Josip Lukinić, član HPD-a Gora.

Sudionici su svojim vozilima došli do odvojka s Majstorske ceste prema Svetom brdu ili do Liščanih bunara. Hodali su do Jurjevića stanova gdje je služena sveta misa. Uslijedio je potom oko sat i pol hoda dug uspon na Sveto brdo, nakon čega su u Svetom Roku svim sudionicima podijeljene porcije graha, a druženje je oživio tamburaški sastav Velebit.

– Atmosfera je bila savršena, došle su čak i braniteljske udruge iz BiH, Livna, Tomislavgrada i Mostara, planinari od Slavonije, do Neuma, bila je praktično cijela Hrvatska pokrivena. Sudjelovali su pripadnici brojnih postrojbi specijalne policije, 1. gardijske brigade Tigrovi. Iz Zadarske županije bili su pripadnici SJP-a Poskoci PU zadarske, koji uvijek borave na Jurjevića stanovima i sami članovi obitelji Jurjević su bili pripadnici Poskoka. Vjerojatno je bilo i pripadnika drugih zadarskih ratnih postrojbi, no nisu bili odjeveni u obilježja tih postrojbi pa je teško reći o pripadnicima kojih postrojbi se radi, napominje Lukinić dodajući kako se od ukupnog broja sudionika njih 60 posto odlučilo i uspjelo se popeti na Sveto brdo.

Josip Lukinic, clan Hrvatskog planinarskog drustva Gora iz Zagreba/Foto: LIKACLUB.EU

– Moram reći kako je bio veliki broj ljudi koji su došli prvi put na Velebit, pa su tako i prvi put sudjelovali na ovom pohodu. Ljudi su se popeli na vrh Svetog brda bez problema, komentirali su kako se radi o fascinantnom pogledu s tog vrha na Liku i na more. Baš su bili oduševljeni. Braniteljska populacija, pak, najviše cijeni što je i ovaj 8. pohod bio bez ikakve politike, bez protokola, ljudi se na ovom pohodu osjećaju slobodnije, opuštenije i vide da je to dan posvećen isključivo baš njima, ističe ovaj planinar, sin hrvatskog ratnog veterana koji uspješno spaja ljubav prema planinarenju i organiziranje događaja kojima se prisjećamo doprinosa hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu.

Humanitarna nota

Trasa Pohoda na Velebit dijelom prati ratno stradanje žitelja Lovinca, Svetog Roka, Ričica i Ličkog Cerja koji su se našli u okruženju teritorijalaca tzv. Krajine i JNA koji su ovo područje danima držali pod stalnom topničkom i pješačkom paljbom. Sva su naselja napuštena i preživjeli narod je potražio spas zbjegom preko Velebita koji je krenuo 24. rujna 1991. Više od tisuću ljudi, većinom starijih civila, djece i malobrojnih branitelja lovinačkog kraja krenulo je tada u progonstvo, a nešto manje od stotinu ljudi, uglavnom nemoćnih staraca, ostalo je u svojim kućama.

– Stanovnici lovinačkog kraja su tog rujna 1991. tri dana preko Velebita bježali na primorsku stranu. Uz ovu kolonu civila su bili policajci iz Lovinca koji su ih dopratili na hrbat Svetog brda. Budući da se radilo o teško prohodnom terenu, pripadnici tada svježe osnovane Planinske satnije Velebit iz Starigrada su s južne strane došli na hrbat Svetog brda i spuštali te stare, nemoćne civile dolje. Ova satnija je tada okupljena u okviru Hrvatskog planinarskog saveza, činili su je alpinisti, speleolozi i gorski spašavatelji, to su tada bili jedini iskusni ljudi za boravak u planinama, koji uz uz pomoć lovinačkih policajaca držali položaje na vršnom grebenu Velebita i na prijevoju preko Dušica. Uslijedila je potom velika akcija specijalne policije kada je postavila položaje od Tulovih greda do Visočice, a brojne postrojbe specijalne policije i Hrvatske vojske izmjenjivale su se na položajima na Velebitu do osloboditeljskih akcija hrvatskih snaga, podsjeća Lukinić koji je rekao kako je i ovogodišnji Pohod na Velebit zadržao tradicionalnu humanitarnu notu namijenjenu isključivo djeci.

– Majice Pohoda su sudionici mogli dobiti uz donaciju, a sve donacije su ove godine namijenjene Udruzi roditelja djece s teškoćama u razvoju Pčelice iz Gospića. Prodali smo 505 majica, najavljene su i neke online donacije, a iznosi će se zbrojiti tijekom ovog tjedna. Mi organizatori uvijek izvijestimo javnost o prikupljenom iznosu, podsjeća ovaj planinar.