Petak, 23. kolovoza 2024

Weather icon

Vrijeme danas

22 C°

Vlajternativa

OŽIVLJAVANJE SCENE Vlajternativa je jedan veliki dnevni boravak raznolikih ljudi

Autor: Đurđa Baljak

21.08.2024. 15:46
OŽIVLJAVANJE SCENE Vlajternativa je jedan veliki dnevni boravak raznolikih ljudi

Foto: Jahvo Joža/Vlajternativa



Tko su, dakle, Vlajter-egovci? Zamislite Benkovac kao mirno mjesto gdje se povremeno javi potreba za nečim što će pomaknuti granice dosade – i tu dolazi Vlajternativa. Festivalska manifestacija, koja se od svojih skromnih početaka 2011. godine razvila u značajan kulturni fenomen, te predstavlja srce alternativne scene u ovom malom dalmatinskom gradu. U srži Vlajter-egovaca i Vlajternative leži misija oživljavanja scene i pružanja alternativne kulturne platforme koja se stalno razvija i prilagođava. Za njih je, od rasprava o »riderima« do preuzimanja složenih festivalskih obveza, festival postao sinonim za kulturno oživljavanje u ovoj maloj sredini. Naime, uspjeli su stvoriti jedinstveni mikrosvijet u kojem punk i metal nisu samo glazbeni žanrovi, već način života, podrška i zajedništvo.


Dok se Benkovac još uvijek često doživljava kroz ruralni narativ, Vlajternativa svakog kolovoza uspijeva spojiti tradiciju s modernim izričajem, što redovito rezultira nezaboravnim iskustvom za sve posjetitelje. I dok se organizacija festivala suočava s izazovima poput logistike i infrastrukture, uzbuđenje i energija festivala ostaju konstantna fokalna točka. Kada se »vrata« festivala otvore, Benkovac se na jedan dan transformira u pravi epicentar alternativne kulture, mjesto gdje se pravila prekrše, a očekivanja nadmaše. Ako još niste doživjeli ovu romantičnu priču o upornosti i strasti, znajte da je Vlajternativa ne samo festival, već ostvarivanje snova i kolektivni uspjeh koji pokazuje da i u srcu ruralne Hrvatske može cvjetati nešto zaista posebno i hvalevrijedno.


Donosimo vam veliki intervju s dvije ključne pokretačke snage kulturnog života u Benkovcu – bratom i sestrom, Dunjom i Antom Gusićem, dok su se ostali iz ekipe odlučili medijski samoizolirati, pa je njih dopala medijska slava.


Vlajternativa je postala sinonim za alternativnu scenu u Benkovcu. Kako se festival razvijao od svojih početaka do danas?




Ante: Vlajternativa je postala sinonim za alternativnu scenu u Benkovcu jer smo jedini koji organiziraju takav festival u gradu. Priča o našem razvoju od samih početaka najbolje se može vidjeti u filmu »Vlajternativa itd« Ante Storića, koji je dostupan na YouTubeu. Film prikazuje naših prvih deset godina rada i postojanja. S aspekta organizacije, prošli smo put od razglabanja o tome što je rider i koliko vremena treba da stigne do Benkovca do hvatanja u koštac sa sveobuhvatnom festivalskom terminologijom, obavezama i odgovornostima, koje sada upravljamo sami – više-manje uspješno! Sa strane publike, Vlajternativa je narasla s početnih tristotinjak ljudi do sadašnjih 2.500 i više zadovoljnih posjetitelja/ica. To je ogromna brojka za nas i nešto o čemu smo mogli samo sanjati na početku. Sada nas pomalo brine hoće li naš mali grad i festival moći zadovoljiti infrastrukturne potrebe. Međutim, vjerujemo da možemo!


Kako ocjenjujete trenutnu poziciju Vlajternative na hrvatskoj festivalskoj sceni u odnosu na druge alternativne festivale?


Ante: Vlajternativa je u ovom trenutku, s obzirom na svoj staž i trajnost, vjerojatno već izbjegla oznaku »mladi festival« jer postojimo od 2011. godine. U usporedbi s drugim, većim festivalima, nadamo se da se dobro kotiramo i da imamo dobru reputaciju. Trudimo se biti pristupačni, jednostavni i jasni svima koji žele doći, te omogućiti barem osnovne koncertne potrebe. Nudimo piće u obilju, glasnu i dalekosežnu glazbu, topli obrok, mogućnost kupnje ploča od Satana Panonskog, CD-ova od Kamp kućica, provokativnih bedževa, opskurnih majica i osiguravamo prostor za sjedenje. Međutim, najbolji uvid u našu poziciju na festivalskoj sceni mogli bismo dobiti od same publike.


Kako svake godine uspijevate oživjeti duh festivala i privući posjetitelje da se vraćaju?


Ante: Duh festivala svake godine oživljavamo s nekom novom pričom koju predstavljamo zajedno s našim vizualima, tj. motivom koji odražava tekuću preokupaciju, novu ideju i svježu motivaciju koja nas pokreće i tjera da ne odustanemo. Posjećujemo događanja sličnih glazbenih usmjerenja u bliskim i udaljenijim gradovima, družimo se s akterima scene, obnavljamo prijateljstva, stvaramo nova te podržavamo scenu kad god i gdje god možemo. U tom mikrosvijetu prepoznajemo se međusobno i egzistiramo u atmosferi gdje glazba, odnosno punk, znači podršku, suradnju i prijateljstvo, a ne kompetitivnost, zavidnost ili iskorištavanje. Uspjeli smo ostvariti mnoge naše festivalske snove, jer vidimo kako je Vlajternativa zapravo u načelu jedan veliki dnevni boravak raznolikih ljudi iz raznih sredina, krajeva, gradova pa i država. Uviđamo kako je taj drugačiji mikrosvijet moguć i postojan, barem na jedan ili više dana. Svima nam je potreban mali eskapizam iz svakodnevice, kakva god ona bila. Vlajternativa sigurno zadovoljava neke od fetiša naše publike i, ukratko, tamo svima bude dobro – nama, bendovima i publici! Svi se dobro zabave i provedu.



Spomenuli ste da Vlajternativa prodrmava uspavanost kraja. Kako vidite njezin utjecaj na lokalnu zajednicu i mlade u Benkovcu? Kakve su povratne reakcije sugrađana?


Dunja: Vlajternativa je definitivno prodrmala i razbudila naš grad. Smatram da je bila nužna našem kraju. Zamislite samo da je sve uvijek isto; koliko god bilo dobro, važno je donijeti nešto novo, novu riječ i misao, a kamoli jedan ovakav festival u sredini u kojoj dominira već viđena i ustaljena formula ponude i aktivnosti. Mladi ljudi i dalje su rezervirani kad je riječ o uključivanju u sam festival, a samim time i u udrugu. Njihovo odrastanje, kao i u većini malih gradova u Dalmaciji, obilježilo je izostanak kulturnog sadržaja koji bi im otvorio nove kulturne paradigme. Umjesto toga, prihvatili su uobičajene i predvidive obrasce ponašanja koji ne zahtijevaju izlazak iz sigurne zone. No, kao i svugdje, uvijek se nađe nekoliko mladih koji postave pitanje što je to i kako mogu pomoći. Vjerujem da i roditelji imaju veliku ulogu u tome; trebali bi ohrabriti djecu i razgovarati s njima o tome koliko sami mogu utjecati na kreiranje sadržaja u svojoj sredini i da to ne ovisi nužno o onima koji su plaćeni da im taj sadržaj osmisle i ponude.


Ove godine festival se održao istog dana kao i Benkovački sajam, spajajući tradiciju i moderni izričaj. Koliko Benkovac može biti viđen kao »urbano mjesto« unatoč snažnoj ruralnoj povezanosti?


Dunja: Deseti u mjesecu uvijek je prva asocijacija na sajam, dok je Vlajternativa uvijek druge subote u kolovozu. Dobro je kada se to poklopi jer se dobije zanimljiv spoj tradicije i urbanosti. Nemamo namjeru dokazivati drugima da naš grad nije ono što se na prvu pomisli, a to je upravo taj ruralni narativ koji se uz njega veže. Mi znamo što Benkovac znači nama i koliko nam je važno da u njemu postoji festival koji okuplja čitavu nezavisnu hrvatsku scenu na taj jedan dan. Ove godine nije toliko bila vijest dolazak Toy Dollsa u Hrvatsku, koliko dolazak Toy Dollsa u Benkovac i to na dan sajma. Djelovalo je kao dobra zafrkancija. Nitko nije vjerovao, a neki su se čak i šalili da zapravo dolazi Toy Dolls cover bend. U tolikoj mjeri je to nevjerojatna vijest. Sretna sam što smo našemu gradu ovom Vlajternativom ispisali povijest!


Podrška od Zaklade Kultura nova i drugih institucija pokazuje prepoznatljivost festivala. Koliko vam je ta podrška važna i koje su vaše ambicije za budućnost Vlajternative?


Dunja: Dugi niz godina smatrali smo da ne bismo uspjeli proći na natječajima ministarstva i Zaklade, zbog čega se nismo ni prijavljivali. Međutim, prijatelji koji znaju što radimo motivirali su nas da se prijavimo. Bili smo izuzetno zadovoljni kada nas je Zaklada Kultura nova prepoznala i naš program ocijenila kao jedan od najboljih. To nam je dalo dodatno samopouzdanje i sigurnost da je ono što radimo potrebno i važno za zajednicu! Da nije bilo njihovih sredstava, mnoge stvari ove godine ne bi bile realizirane. Sada smo ohrabreni i jedva čekamo završiti prijavu za iduću godinu.



Vlajternativa se često opisuje kao festival s »romantičnom pričom«. Koliko vam je važno očuvati tu autentičnost i s kojim se izazovima susrećete pri organizaciji? Koliko je važna uloga volontera i lokalne zajednice u organizaciji festivala, i kako ih motivirate da se uključe? Kako se nosite s logističkim izazovima?


Dunja: Vlajternativa je romantična priča jer ljudi stvarno vole lijepe, pozitivne i sretne pojave u svojim životima. Ta priča govori o mladim ljudima koji su ostali u svom gradu zbog Vlajternative i s njom odrasli, formirali se i stekli poznanstva s dobrim ljudima koji tu priču podržavaju. Vlajternativa nismo samo mi koji smo sve svoje podredili tome da ona opstane; Vlajternativa su svi oni koji to razumiju, vole i podržavaju! I tu se ne radi isključivo o pripadnicima/ama nezavisne glazbene i kulturne scene, već i o ljudima koji shvaćaju važnost Vlajternative kao pokreta i primjera da se i danas, u vrijeme surovog kapitalizma i sebičnog individualizma, mogu raditi nesebične, vrijedne stvari koje donose dobro drugima. Ove godine to je bilo više od 2.500 ljudi koji su s osmijehom na licima odlazili iz Benkovca i koji će se ponovno vratiti! To je stvarno romantika. Izazovi organizacije su priča za sebe i moglo bi se ispisati stranice problema i poteškoća s kojima se susrećemo iz godine u godinu. Kada pomislimo da smo nakon toliko godina savladali gradivo organizacije, pojavi se nešto novo. Brojčano smo jako mali, stoga jedna osoba mora komunicirati s bendovima o svemu – opremi, smještaju – dok u isto vrijeme mora čistiti festivalsku lokaciju i ograditi prostor. Multitasking tada poprima nove dimenzije. No, ne žalimo se jer osjećamo dodatnu fizičku snagu i koncentraciju u želji da sve odradimo najbolje što možemo. Kada nakon festivala čujemo da je organizacija bila vrhunska, sami u to ne možemo povjerovati jer smo u stresu i ne idemo za tim da smo uspjeli. Ne očekujemo da će sve te večeri ići prema planu. Sve bi bilo puno lakše kada bi infrastrukturna pomoć bila ozbiljnija i na jednoj profesionalnoj razini koju zahtijeva festival koji već 13 godina privlači tisuće ljudi u grad. No, ovdje se baziramo na uspjehu festivala, koliko god nam to ponekad bilo teško zbog svih okolnosti koje nas zateknu, ne našom voljom. Posebno je teško jer još nemamo prostor u kojem možemo sjesti i održati sastanak. Sve dogovaramo u WhatsApp grupi i po kavama u Pape – ne karikiram.


Kako birate izvođače za tako raznoliku postavu i kako ste uspjeli dovesti legendarni britanski punk bend The Toy Dolls?


Ante: Izvođači su nam, uz vizual, najvažniji dio festivala s kojim nastupamo i predstavljamo se javnosti. Line-up i izgled su otvoreni za komentare i kritike, stoga se sve pažljivo, polako i s dubokom analizom priprema, uključujući rasprave, svađe, glasovanja, uvjeravanja i savjetovanja, dok se svi ne složimo. Iako ne možemo vjerovati da neki bendovi postanu uvrijeđeni što nisu odabrani ili pozvani, naš e-mail i inboxi često su zatrpani prijavama, molbama i upitima za nastup. Pratimo scenu i zbivanja oko nje, te smo upućeni i u aktualnu alternativnu scenu, kao i u onu iz prošlosti. Na temelju toga biramo kombinaciju starijih i novijih bendova koji će zadovoljiti apetite naše drage publike, a i naše osobne, jer radimo festival na koji bismo i sami željeli doći i čuti određene bendove. Toy Dollse smo uspjeli dovesti nakon dugih pregovora i dogovora s njihovim menadžerom, koji je dobro prihvatio činjenicu gdje nastupaju. Naša »vlaška furbarija« primijenjena je prije nekoliko godina, kada su nam poznanici iz njemačko-hrvatskog punk benda »Dr. Alex and his Fuckers«na jednom afteru na PRH-u u Sloveniji rekli da bi basist Tommy, koji se oduševio, zaželio doći u Benkovac. Nakon toga smo se odvažili poslati upit agenciji iz Londona na fešti u Šopotu kod Distroja, gdje smo slavili njegov rođendan. Sve ostalo je povijest. Toy Dollsi su nastupili u Benkovcu na kamenoj bini 10. kolovoza, bez tepiha.


Kako balansirate između održavanja autentične atmosfere festivala i uvođenja noviteta koji privlače širu publiku?


Ante: Festival raste s nama i mi s njim; razvijamo se i napredujemo. Ne bi bilo zdravo ni korisno da stalno inzistiramo na istoj priči. Ostajemo vjerodostojni alternativnoj sceni, pankerskim i metalskim izvođačima, ali alternativa nije samo gitare, bubnjevi i distorzije – ima tu mnoštvo različitih umjetnika/ica koji se izražavaju i progovaraju na svoj način. Smatramo da uvođenjem noviteta obogaćujemo festival i povećavamo njegovu atraktivnost. Ponekad su noviteti različiti glazbeni žanrovi od klasičnog punk-rocka i death metala, ponekad su to izložbe naslovnica nezavisnih stripova, proširivanje ponude hrane na vegetarijanske opcije, novi distroi za publiku itd. Sve su to stvari koje festivali godinama imaju, a kod nas su se pojavile točno kad su trebale, kada je udruga prošla kroz smjenu generacija i velike promjene u organizaciji, pristupu i smjeru – kad nam je bilo potrebno nešto novo. Možemo primijeniti stih od benda Neven – »Dugo sam verovao da se život mi se ne menja, al’ promjenu preuzimam, u novom telu prebivam – novo telo, stari duh!« Tko god prati vizuale Vlajternative, može primijetiti drugačiji stil zahvaljujući suradnji s našom prijateljicom – umjetnicom Enom Jurov iz zadarske Nigdjezemske i zagrebačkog AKC Attack, koja već tri godine radi s nama na osmišljavanju novih, a istovremeno i starih vlajternativnih shema. Također, s nama su već dvije godine zaredom i Komikaze, nezavisno strip izdavaštvo s kojima smo jednostavno kliknuli, kao sa Zdenkom Franjićem, bez kojih se Vlajternativa više ne može zamisliti.


Koji su vaši planovi za budućnost festivala i gdje vidite Vlajternativu za pet godina? S obzirom na rast festivala, postoji li mogućnost proširenja programa u budućnosti, poput uvođenja radionica, predavanja ili izložbi uz glazbeni dio?


Ante: Planovi za budućnost su nepredvidivi, baš kao i sama budućnost. Svaka godina nam se čini dugom i teškom kao stoljeće. Vlajternativa je nastala kao ilegalni pankerski pokret otpora dosadi, sa svrhom da nas brzo, agresivno i glasno prodrma, a zatim nestane. Ovo što smo postigli do sada premašuje naše pankerske kriterije (ako ih uopće ima). Da sutra sve stane, bili bismo zadovoljni s onim što smo postigli, no »đava kolo vodi« i nešto nas tjera da nastavimo i ne odustanemo. U izvjesnoj budućnosti planiramo u rujnu ili listopadu pisati natječaje i tražiti sredstva za iduću godinu. Proširenje festivala na dva dana nam je dosta ljudi predložilo, a dok se mi odlučimo, svi ratovi na planeti mogli bi završiti. Ekskluzivna vijest je da je udruga Vlajter-ego prošla na natječaju WeMoveMusicCroatia pod nazivom »Ajmo!« i ušla u uski krug od samo 10 gradova koji su dobili podršku za provedbu 4 koncerta u razdoblju od studenog 2024. do travnja 2025. godine. Sada nas čeka puno posla oko toga, pa ćemo vidjeti što ćemo vam pripremiti – više informacija bit će dostupno za nekoliko tjedana na našim društvenim mrežama. (Nisam siguran jesmo li ovo smjeli javno reći prije službene objave – ups!). Ovo je dobra prilika za zahvaliti svima koji podržavaju našu romantičnu priču, i to kako medijski, tako i financijski. Zahvaljujemo BNM radiju, Radiju Zadru, Zadarskom listu te ostalim zadarskim portalima poput e-Zadra. Također, zahvaljujemo HDS ZAMP-u, Ministarstvu kulture i medija, Zakladi Kultura nova te Gradu Benkovcu na financijskoj podršci.


Koja je vaša poruka onima koji još nisu posjetili Vlajternativu?


Ante: Kao i uvijek, najveća draž nam je kada ljudi prvi put dođu u Benkovac, i to baš na dan Vlajternative. Zanimaju nas njihovi dojmovi i reakcije, koji uvijek nekako stignu do nas. Što bismo poručili? Pripremite se za najgore najbolje i najbolje najgore iskustvo u svom koncertnom životu.