Ovi osmaši iz Škabrnje rođeni su 20 godina nakon ratnih užasa: 'Zaboraviti ne smijemo, ali oprostiti trebamo'

Bolne povijesti Škabrnje i velike žrtve ondašnjih ljudi uvijek smo se dužni prisjećati, s velikim pijetetom i empatijom. No, ipak, najveće odavanje počasti svim žrtvama predani je rad na razvoju mjesta, poboljšanje svakodnevnog života i najmlađih i najstarijih te optimistično koračanje k svijetloj budućnosti, njegujući sjećanje na prošlost.

Ratna razaranja

Ovo je područje bilo oduvijek poznato po poljoprivredi, obiteljskim gospodarstvima i bogatoj kulturnoj baštini koja je čuvala identitet i običaje lokalnog stanovništva. Tragična prekretnica u povijesti Škabrnje dogodila se tijekom Domovinskog rata 1991. godine, kada je selo postalo poprište jednog od najtežih masakra u modernoj hrvatskoj povijesti. Na dan 18. studenoga 1991., Škabrnja je napadnuta i razorena, a mnogi stanovnici izgubili su svoje živote na najokrutnije načine. Ratna razaranja ostavila su Škabrnju u ruševinama, a preživjeli su stanovnici godinama nosili bolna sjećanja, patili i još pate zbog gubitka svojih najbližih.

Ipak, Škabrnja danas svjedoči o snazi ljudskog duha i želji za obnovom, a sjećanje na žrtve i heroje Škabrnje uvijek će ostati važan dio hrvatske kolektivne svijesti. Unatoč strašnom stradanju, mještani su uspjeli obnoviti svoje domove i infrastrukturu te ponovo izgraditi svoju zajednicu.

Danas je Škabrnja sve poželjnije mjesto za život mladih obitelji, onih koji se vraćaju na djedovinu, ali i onih željnih mira, zajedništva i idile života u manjem mjestu.

A, imajući na umu onu poznatu uzrečicu da na mladima svijet ostaje, za budućnost Škabrnje nema straha. Posjetili smo OŠ Vladimira Nazora Škabrnja, upoznali petero divnih osmaša, rođenih 20 godina, u Škabrnji, nakon nemilog događaja koji je obilježio ovaj prostor, kao i čitavu Lijepu Našu.

Važnost zajedništva

Dočekali su nas u lijepo uređenoj, modernoj školi koja je trenutno ispunjena simbolima i Vukovara i Škabrnje. Oni su, kao i sva druga djeca ovoga svijeta, puni radosti, znatiželje i naravno velikih snova.

Šime Brkić i Šime Ivković najviše vole TZK jer obožavaju sport i obojica treniraju nogomet.

– Vi ste nasljednici Luke Modrića, prokomentiramo ohrabrujuće.

– A, nadamo se, odgovori Brkić skromno.

Anamarija Žilić obožava jezike i biologiju, u slobodno vrijeme najviše voli gledati komedije i romantične filmove, Lucia Bilaver ističe da voli druženje s prijateljima te da ide na likovnu grupu, dok je Mariji Bilaver omiljeni predmet u školi hrvatski jezik.

Nakon kratkog upoznavanja, ovi su nam mladi, ali itekako zreli ljudi pričali o odrastanju u Škabrnji koje ne bi mijenjali ni za što.

– Meni je u Škabrnji odlično jer smo vrlo moderni, imamo mogućnost baviti se raznim zanimacijama, nogometom, tenisom, košarkom… Imamo baš dobar teren na Vlačinama, imamo nogometni klub, ovdje u školi imamo košarkaški klub, prije smo imali i teniski, ali više nitko ne želi igrati tenis, govori nam Šime Ivković.

Ovo je mjesto posvećeno sportu, ali i, kako dodaje Anamarija Žilić, društvenom zajedništvu.

– Ovo je idealno mjesto za djecu, za odrastanje, ovo je divna društvena zajednica, svi su sa svima dobri, družimo se svi. Takvo je cijelo mjesto, pa i naš razred, mi smo najbrojniji razred u školi, ima nas 22. Svi smo otvoreni, komunikativni, slažemo se baš dobro. Sigurno ćemo se nastaviti družiti i kad upišemo srednju školu, priča Anamarija Žilić koja želi postati medicinska sestra.

Memorijalni centar

Šime Brkić naglasio je ponosno kako imaju lijepu crkvu i kako se gradi Memorijalni centar. Memorijalni centar nalazi se na površini od gotovo četiristo metara četvornih, a zamišljen je kao dvokatnica u kojoj će biti novo sjedište općinske uprave te spomen-soba i multimedijalna dvorana namijenjena za udruge s područja općine te će se prikazati film o žrtvi Škabrnje i služit će za djecu i za mlade te za ostale potrebe.

– U tom će Centru biti dosta podataka iz Domovinskog rata, prikazivat će se filmovi o tome što je sve Škabrnja prošla, to će biti poput muzeja. Veselim se tome, kazuje Šime Brkić.

Poljoprivredni značaj istaknula je Marija Bilaver, simbol ovog mjesta su maraške i masline, a naši simpatični sugovornici proteklih su dana pomagali roditeljima u branju maslina, ali ni to nije sve, uzgajaju i beru masline i u školi.

– Imamo udrugu Maslina, sad je došlo vrijeme berbe, kao razred smo se organizirali i išli svi zajedno brati, opisuje Marija Bilaver snagu zajedništva i ljepotu druženja, uz hvalevrijedno stjecanje radnih navika.

Zanimljivo, ovi klinci ne bi mijenjali apsolutno ništa u Škabrnji, a na pitanje bi li radije živjeli u gradu, odgovaraju uglas…

– Ma ne, nema šanse, ovdje imamo sve što nam treba, super nam je, viče složna družina.

Puni su riječi hvale za svoje mjesto, svoju školu, ravnatelja i sve nastavnike. Uskoro će škola dobiti novu, veću gradsku knjižnicu, nabrajaju nam osmaši, imaju svaki dan topli obrok u školi, klime u svakoj učionici, superbrzi internet…

– Za sve trebamo zahvaliti ravnatelju Marinu Pavičiću, napravio je puno i za školu i za nas. On nije tipični ravnatelj koji sjedi u uredu, on priča s nama svaki dan o svemu, svaki dan nešto radi, dorađuje, priča nam Šime Brkić, a svi ostali potvrđuju.

Raduju se svakom danu, uživaju u malim stvarima i zahvalni su na svemu što imaju, znajući uvijek jako dobro što je njihova voljena Škabrnja prošla. Ovih dana sve su aktivnosti i misli posebno posvećene upravo tome, a usprkos boli, naglašavaju važnost sjećanja, ali i oprosta.

– Obilježavamo 18. studenog, Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Učimo puno o tome na povijesti, imamo videokonferenciju na tu temu, pišemo sastavke… Svake godine obilježimo to kako treba, prisjećamo se i nikad nećemo zaboraviti, kaže Anamarija Žilić.

– Večer prije palimo svijeće, 18. svake godine idemo u Kolonu sjećanja. Razgovaramo i u obitelji o tome svemu. Roditelji nam pričaju kako su se žene i starci i djeca skrivali po podrumima, a muškarci su branili Škabrnju, priča emotivno Šime Brkić, a Šime Ivković dodaje kako je nužno govoriti o tome i tako čuvati i braniti povijest svojih predaka.

To nikad ne smijemo zaboraviti, naglasio je Šime Ivković, ali moramo – oprostiti.

– Bog nam je rekao da mi moramo svima opraštati. Naravno, ne smijemo zaboraviti masakr koji se toga dana dogodio u Škabrnji. Ali gledamo u budućnost, kazuje Ivković.

– Mržnju ne treba širiti dalje, nego ne biti nalik njima, vjernici smo. Zločin je to koji je obilježio i Škabrnju i Vukovar i cijelu Hrvatsku, zaboraviti ne smijemo, ali oprostiti trebamo, dodaje Anamarija Žilić.

Poruka je to i dokumentarnog filma kojeg su gledali naziva »Od tog dana« koji šalje poruku da su, u svim ratovima, najbolnija stradavanja djece, ali i da je jedini put do iscjeljenja upravo – oprost.

Zadovoljni i zahvalni

Na kraju, ova su nam djeca, zahvalno i skromno, ispričala koliko Škabrnja napreduje, kako su dobili puno sadržaja, posebno u posljednje tri godine; od uređenja vrtića Maruškica, novih terena na Vlačinama, popravljenih nogostupa, rasvjete na groblju…

– Dobili smo nove ulaze u selo, pravac Marinovac, smjer Prkosa te Ambar. Groblje je poboljšano, izgrađena je nova općinska zgrada, ulice su proširene i asfaltirane, dobili smo nedavno i prvu općinsku kameru na početku sela, u zaseoku Ambar… Najprije želim zahvaliti svim našim hrvatskim braniteljima koji su obranili našu Hrvatsku i našu lijepu Škabrnju. No, zahvalila bih se i našem načelniku Ivanu Škari i njegovim suradnicima zbog poboljšanja, napretka i uređenja naše Škabrnje, kao i našem državnom tajniku u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Josipu Bilaveru koji je dao velik doprinos našem selu, govori Marija Bilaver.

Uz angažman, snagu i zajedništvo mještana, te potporu nadležnih institucija, Škabrnja raste, cvjeta, a njena su vesela i bezbrižna djeca najveći uspjeh, poruka i veliko ohrabrenje za čitavo mjesto. Mjesto koje je prošlo kroz jedno od najtežih razdoblja hrvatske povijesti tijekom Domovinskog rata, obilježeno tragedijom i strašnim gubicima, uspjelo je ne samo preživjeti, već i ponovno procvjetati.

Život u Škabrnji danas obilježen je pozitivnim promjenama, obnovljenom infrastrukturom, novim kulturnim i sportskim sadržajima te sve većim brojem mladih obitelji koje ovdje pronalaze mir, ljepotu zajedništva i kvalitetan život.

Grad – to ste vi

Za mnoge mještane obnova Škabrnje nije samo obnova kuća i ulica, nego i proces emocionalnog iscjeljenja i povratka životnoj radosti. Zahvaljujući trudu i angažmanu lokalne zajednice, Škabrnja je sada mjesto koje pruža niz mogućnosti za kvalitetno obrazovanje, razvoj mladih i bavljenje sportom, a sve to unutar bogate društvene zajednice u kojoj vlada snažni osjećaj pripadnosti. Na svakom koraku vidljivi su tragovi prošlosti, ali i znakovi napretka, uključujući nove sportske terene, dječje vrtiće, kulturne sadržaje te infrastrukturu koja omogućava suvremen i ugodan život.

Osobito je dirljiv prizor mladih Škabrnjana, djece koja s osmijehom i radošću govore o svom mjestu, ponosna na povijest koju nose i optimistična u svojim snovima za budućnost. Njihove priče pokazuju koliko je Škabrnja postala lijepo i inspirativno mjesto za odrastanje, gdje prijateljstvo, solidarnost i zajedništvo još uvijek imaju duboko značenje. Odrastajući u atmosferi koja naglašava važnost sjećanja, poštovanja i razumijevanja, ovi mladi ljudi postaju čuvari škabrnjanske povijesti, ali i nositelji njezine budućnosti.

Posebno je važan i razvoj Memorijalnog centra, u kojem će biti sačuvano sjećanje na stradanja Škabrnje i Vukovara, kako bi nove generacije imale priliku razumjeti prošlost i cijeniti mir u kojem danas žive. Ovaj centar bit će podsjetnik na žrtvu koja je položena za slobodu, ali i simbol zajedništva koje je pomoglo Škabrnji da prevlada svoje najveće tragedije i postane mjesto na kojem se bol pretvara u snagu, a prošlost u lekciju za budućnost.

Škabrnja danas živi kao mjesto nade i rasta, u kojem se djeca bezbrižno igraju, gdje mladi pronalaze prilike za rad i obrazovanje, a stariji prenose bogatu povijest i baštinu zajednice.

Ova priča pokazuje kako bolna prošlost može postati temelj za snažniju budućnost, kada se zajednica udruži i ustraje u nastojanju da gradi bolje sutra. Građenje bolje budućnosti zadatak je naših simpatičnih sugovornika, kao i sve djece Škabrnje, a s obzirom na njihove emocije, zadovoljstvo i empatiju, ispred mjesta su isključivo sve bolji i bolji dani.