Srijeda, 14. kolovoza 2024

Weather icon

Vrijeme danas

35 C°

LJETNI ĐIR

OAZA MOLITVE I MIRA Šest stoljeća duhovnosti i otpora Franjevačkog samostana u Karinu

Autor: Nina Vigan

13.08.2024. 13:02
OAZA MOLITVE I MIRA Šest stoljeća duhovnosti i otpora Franjevačkog samostana u Karinu

Foto: LUKA JELIČIĆ



Na mjestu gdje se susreće rijeka Karišnica i najmanje na svijetu Karinsko more, smjestio se Franjevački samostan Svete Marije Bezgrješne kao gostoljubivo sklonište, otvorena kuća svakom tko želi pronaći mir. Kroz šumu borova, vijugava cesta vodi vas do ovog prekrasnog zdanja najstarijeg samostana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Današnji samostan sagrađen je još u kasnom srednjem vijeku, kad su bosanski franjevci 1429. godine naselili već ruševnu kuću i crkvicu svete Marije, što su ih u strahu od turske najezde napustili benediktinci čiji je samostan tu postojao od 9. stoljeća. Franjevci su ostali tu i kad je taj kraj 1527. godine pao pod tursku vlast. A i pod tom vlašću oni su pastorizirali okolni kraj, te su puku Božjem na Karinskom području i tada kasnije naviještali Evanđelje u duhu franjevačke duhovnosti, širili pobožnost prema Gospi i sv. Paškalu, zaštitniku stoke.


Brojna razaranja




Već pri samom ulazu u samostan, dočekat će vas na drvenom nadvratniku latinski natpis »Pax et bonvm«, franjevački pozdrav koji poziva na »mir i dobro«. Tako nas je dočekao i fra Petar Klarić koji nam je pokazao samostan, spomenik kulture nulte kategorije. Samostan je kroz svoju povijest proživio brojna razaranja. Na početku Kandijskog rata bio je razoren i napušten. Obnovljen je 1730. godine kad mu je nadograđen i drugi kat, a oko klastura su bile podignute sobice za redovnike. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio mu je oštećen sjeverni dio, a čitav samostan je detaljno obnovljen 1977. godine i potpuno uređen 1989. – 1990. godine. Početkom Domovinskog rata, u kolovozu 1991. godine okupirali su ga pobunjeni Srbi, iz njega protjerali redovnike, a kao odmazda za oslobodilačku akciju Maslenica na koncu razrušili s crkvom i zvonikom 13. veljače 1993. godine. Uništena je bila i fratarska grobnica, a pomoćne zgrade spaljene.


– Već šest stoljeća franjevci su na ovom području. Uz sve ratove i rušenja, uvijek smo opstajali. Samostan je kao spomenik kulture temeljito obnovljen državnim i provincijskim sredstvima, te je svečano otvoren na blagdan Gospe od Anđela 2. kolovoza 2006. godine. Zadnji radovi koje smo imali, bili su na obali. Znate, kako je samostan odmah do rijeke Karišnice, suhozidna obala rekonstruirana je i obnovljena kako samostan ne bi više tonuo radi utjecaja rijeke koja se ulijevala, kazao nam je fra Petar pokazavši nam fotografije koje bilježe stanje prije i poslije razaranja.


U prošlosti u samostanu su djelovale i škole, te je postojala mala ali i vrijedna knjižnica s oko 3.000 knjiga, pet inkunabula, nešto rukopisa i arhiv.


FOTO: LUKA JELIČIĆ


Gospodinova večera




– Nekad smo ovdje u Karinu imali školu za 16 đaka koji su se pripremali za svećenike. U samostanu je bilo i pet vrijednih inkunabula koje su nestale, biblioteke koje više nema jer je sve nestalo za vrijeme Domovinskog rata, istaknuo je fra Petar pokazavši nam veliku sliku na zidu koja predstavlja Gospodinovu večeru.


– Sliku je radio naš akademski slikar Bruno Bulić. Slika izgleda kao Posljednja večera, ali ju je on nazvao Gospodinova večera jer su na slici naši fratri koji su tu živjeli, predstavljeni kao apostoli. Ova slika je isto bila nestala, ali je pronađena i vraćena, kazao je fra Petar. U samostanskoj crkvi nalazi se i slika Gospe od Anđela, pa se na blagdan te izvorne franjevačke svetkovine u Karinu okuplja mnoštvo puka sa svih strana.




– Imamo i jedan iz 9. stoljeća starokršćanski križ s hrvatskim pleterom, a detalj tog križa smo stavili u okvir Gospe od Anđela koji se nalazi u našoj crkvi. Ovo je jedini samostan koji je sačuvan, obnovljen van Zadra i ovo je jedno sjecište duhovnosti. U našoj župi ima petstotinjak stalnih vjernika, a tijekom ljeta nam pristižu kako ih volimo zvati »ljetni župljani«. Danas su ovdje aktivna dva sakralna objekta, ovaj samostan i crkva sv. Male Terezije. Uglavnom, ovdje vjernici dolaze na svete mise, duhovne razgovore i na svetu ispovijed, a mnogi dolaze iz okolnih mjesta. U biti, ovo je jedno žarište duhovnosti ovog kraja, objasnio nam je fra Petar i odveo nas do spomenutog križa iz 9. stoljeća koji je ostao sačuvan, neoštećen usprkos razaranju samostana.


Pri obnovi samostana, gotovo su svi dijelovi ukrasnih vijenaca, prozora i rubnjaka ugrađeni na svoja izvorna mjesta, tek poneki detalj otkriva kako je riječ o obnovi. Na svim starim dijelovima sačuvana je i originalna patina, a niti manja oštećenja nisu obnavljana, kako bi svjedočili o višestoljetnom postojanju, ali i razaranju 1993. godine. Fra Petar nam je istaknuo kako je ovaj samostan ogledni primjerak obnove razorene sakralne baštine.


Fra Petar Klarić


Gospa od Anđela


– 2019. godine navršila se 590. obljetnica franjevaca u Karinu i 260. obljetnica nastanka slike Gospe od Anđela, slike koju su radili kretski slikari u Veneciji po narudžbi. 2019. godine, povodom obljetnice narod je darivao sliku i onda smo napravili ovaj okvir za Gospu. Najprije je po liturgiji okrunjen Isus, zatim Gospa. Linda i Tomislav Kršnjavi autori su ovog djela gdje smo utisnuli zavjetne darove, draga i poludraga kamenja koja su darovali vjernici. Otkad je gospina slika krunjena 2019. godine, zamjećujemo više vjernika koji nam dolaze na svete službe i razgovore. Ovdje se događaju i mnoge milosti, imamo dosta svjedočanstava ljudi koji dolaze ovdje, koji se utječu Bogu na ovom svetom mjestu, napomenuo je fra Petar i odveo nas do jednog posebnog kipa.


– Ovaj kip Isusa je od gipsa. Kad je crkva bila razorena, kip je ostao netaknut, samo je desna ruka oštećena, a opet, on je od gipsa. Činjenica je da je cijela crkva bila razrušena. Je l’ to baš slučajno?, uz osmijeh na licu pitao se fra Petar dok ulazimo u vrt u kojem hlad rade velika stabla maslina. Fra Petar nam je otkrio kako narod od milja ovaj vrt, gdje ponekad služe svetu misu, nazivaju maslinskim vrtom. Za kraj našeg boravka u samostanu, prošetali smo do obale rijeke Karišnice, obale s koje se pruža prekrasan pogled na Velebit, na more, na brdo iznad Karina i točno smo mogli zamisliti mirne večeri, lagani povjetarac i zalazak sunca baš s ovog mjesta, oaze molitve i mira.


FOTO: LUKA JELIČIĆ


FOTO: LUKA JELIČIĆ