Najpoznatiji hrvatski karikaturist Nik Titanik održao kreativnu radionicu crtanja u Biogradu na Moru

U goste Gradskoj knjižnici Biograd na Moru stigao je, ni više ni manje, nego Nik Titanik, najpoznatiji hrvatski karikaturist, koji je održao trosatnu radionicu crtanja portretne karikature, a iza čijeg pseudonima se krije Nikola Plečko. Povodom toga je prokomentirao kako je ostao ugodno iznenađen brojem sudionika na radionici, kojih je bilo pedesetak. Druženje je bilo zamišljeno kao neformalno, gdje ga je svatko u bilo kojem trenutku mogao pitati što god želi. Objasnio im je ključne razlike između različitih vrsta karikatura, a polaznici su imali priliku crtati brzopotezne portretne karikature, od Luke Modrića, preko osobe do sebe, pa do samog Nika Titanika, dok smijeha i zabave nije nedostajalo. Također, paralelno je crtao brzopotezne karikature onih koji su željeli pozirati za uspomenu.

Nik Titanik je u svijet karikature ušao prije tridesetak godina. U razgovoru nam je otkrio više o svojim počecima, vrstama karikatura, o hrvatskoj karikaturističkoj sceni te o svojim radovima, ali i kako se nosi s negativnim reakcijama.

Inspiracija frustracijom

– Crtam od malih nogu, još od svoje treće godine, a imam sačuvane crteže koji datiraju još iz 1977. godine. Oduvijek sam želio raditi u stripu, odrastao sam uz Alan Forda i sve što se oko njega vrtjelo. No, kroz okolnosti života, krajem 1990-ih, točnije 1999. godine, počinjem se baviti karikaturom, a tada se poseban fokus stavlja na političku karikaturu. Taj je žanr postao dominantan u mom radu. Kroz godine, naravno, moj opus se proširio i obuhvatio druge vrste karikatura, poput portretnih, započinje ovaj karikaturist kojeg smo upitali otkud ideja za njegovo umjetničko ime Nik Titanik.

– Dok sam studirao ekonomiju sredinom i krajem 1990-ih, prijatelji su mi često dodavali razne nastavke mom nadimku Nik, jer se lako rimovalo – bio sam pobjedNIK, gubitNIK i još svašta nešto. A onda je 1997. godine izašao film »Titanic«, i odjednom su me prozvali Nik Titanik – i to je ostalo. Kad sam 1999., odnosno 2000. smišljao neki svoj brend, bilo mi je logično zadržati taj pseudonim. I da, priznajem, imao sam predumišljaj! Tada se pojavio Google, i pomislio sam – ako netko greškom upiše Titanik umjesto Titanic (dakle »k« umjesto »c«), mogao bi završiti baš na mojoj stranici.

Tijekom 2006. godine otvara svoj Nik Titanik studio i prelazi u privatnike i od tada se bavi profesionalno karikaturom.

– U početku sam još radio neke ekonomske poslove kojih sam se zapravo htio čim prije riješiti nakon faksa. Mislim da sam crtao za gotovo sve novine koje postoje, a od 2005. godine, evo, za mjesec dana će biti punih dvadeset godina otkako svaki dan crtam dvije karikature za 24sata. Naravno da u tome svemu ima stresa, ali ne mogu si dopustiti da karikatura ne izađe – uvijek mora biti isporučena, mora biti aktualna i prepoznatljiva većini ljudi. Dakle, nije poanta da crtam nešto što je meni zanimljivo, nego što je aktualno. Tako da, trebam paziti na puno stvari, da ta karikatura ima poruku, kritiku, pogotovo prema političarima. Ako je uz to još i smiješno, onda tim bolje, priča Nik Titanik.

Njegov primarni fokus je politička karikatura, a kaže kako s tim liječi svoje građanske frustracije i traume živeći u najljepšoj zemlji na svijetu ili, bolje rečeno, inspirativnoj državi za jednog političkog karikaturista. Nažalost, kako kaže, jako se malo ljudi profesionalno bavi političkom karikaturom.

Borba za opstanak

– Osim mene, koji radim za 24sata, tu je Srećko Puntarić u Večernjem listu – pretpostavljam da ste čuli za njega – i Joško Marušić u Slobodnoj Dalmaciji. Mlađe možda generacije to ne znaju, ali eto, nas trojica pokušavamo slati nekakve poruke i kritike prema političarima. No, prije svega, primarno nam je da sami ostanemo normalni kroz tu priču, govori ovaj poznati karikaturist.

Kao predsjednik Hrvatskog društva karikaturista, osvrnuo se i na poziciju karikaturističke scene u državi.

– U društvu nas trenutačno ima osamdesetak. Biologija nas neumitno gazi, doslovno umiremo svake godine. Ne znam koliko će nas biti za pet ili deset godina, ali sigurno neće biti puno. Onaj tko bude posljednji, ugasit će svjetlo s jednom rukom, a s drugom će držati olovku. Radit ćemo do zadnjeg, nećemo se predati, naglašava Nik Titanik.

Objašnjava kako se glavni problem ovog izazova krije u vremenu u kojem živimo, gdje tehnologija i društvene mreže sve više uzimaju maha.

– Mladi danas, umjesto da se izražavaju kroz karikaturu, vrlo lako posegnu za fotomontažama i memeovima, koji su danas izuzetno popularni. Primjerice, mlada osoba koja bi se nekad možda bavila crtanjem, danas uz pomoć umjetne inteligencije ili jednostavnih digitalnih alata brzo napravi meme, objavi ga, ako je dobar – postane viralan, skupi puno lajkova i pomisli da je to to. Ali problem je što takav instant uspjeh ne zahtijeva dugoročan trud i razvoj vještine. Naravno, neki nastave i rade na sebi, ali većina jednostavno ne vidi razlog da se muči s učenjem crtanja kad je brži i lakši put nadohvat ruke. To je kao droga za mlade – važnije im je sakupiti lajkove nego uživati u samom procesu crtanja, tvrdi ovaj kritičar s olovkom, te dodaje kako je s druge strane veliki problem to što ne postoji neka platforma na kojoj bi se mogli objavljivati radovi, posebice za one koji su tek na početku.

Prepoznatljive crte

– Nas nekoliko još uvijek objavljuje u novinama, ali to nije dovoljno da potakne mlade. Uz to, honorari, pogotovo za početnike, nisu motivirajući. Ja sam primjerice trideset godina gradio svoje ime, i iako živim od ovoga, ne obogaćujem se time. Zato mnogi mladi jednostavno odustanu – jer ne vide perspektivu.

Nadalje, pojašnjava koje su ključne razlike između dvije glavne vrste karikatura, one političke, te one festivalske.

– Politička karikatura bavi se kritikom političara i drugih važnih društvenih pojava, dok je festivalska karikatura usmjerena više na umjetnički izraz i svevremensku poruku, a ne samo na aktualnost. Naše Hrvatsko društvo karikaturista organizira godišnje izložbe festivalskih karikatura, koje obično prate neku zadanu temu. Za dva mjeseca će se održati 30. Međunarodna izložba karikature, pa se nadam da će se na toj izložbi pronaći i neki od radova polaznika radionice koju sam održao u Biogradu, govori Nik Titanik.

Kod treće vrste – portretne karikature – cilj je, kaže, pretjerati u crtama lica, naglasiti neke specifične osobine, ali na način koji ne bi trebao biti zlonamjeran.

– Poanta je da se netko vidi u sasvim novom svjetlu. Svi mi imamo nešto što možda nismo ni svjesni da imamo u sebi, a karikaturist to uspije prikazati na zabavan i ponekad pomalo ironičan način. Uvijek se crta ono što se vidi. Međutim, to su ipak malo jednostavniji prikazi osoba, ne mogu biti realistične sličnosti, ali je važno istaknuti barem neku prepoznatljivu karakteristiku. U konačnici, osoba se mora prepoznati, ističe ovaj poznati karikaturist, te dodaje kako je brzopotezna portretna karikatura i teža jer treba relativno brzo završiti crtež. S druge strane, pak, kada se radi klasična portretna karikatura, uvijek se može nešto ispraviti, dok ovdje, ako se pogriješi previše, model može biti nezadovoljan.

S poslom dolazi rizik

Osvrnuo se i na jednu aktualnu tužbu.

– Za mjesec dana će biti punih dvadeset godina otkako svaki svaki dan crtam dvije karikature za 24sata, i začudo – protiv mene se vodi samo jedan sudski postupak. Nije me tužio nijedan političar, nego Krešimir Antolić, bivši čelnik Dinama, zbog tri karikature koje sam objavio u ožujku 2020. godine. Tada je glavna tema bila korona – muški će se bolje sjećati tog razdoblja u Dinamu. Trener je bio Nenad Bjelica, klub je htio svima smanjiti plaće, igrači su se pobunili, a Antolić je bio jedan od glavnih ljudi u toj priči. Ja sam to jednostavno prikazao kroz tri karikature – naravno, bile su žestoke i provokativne, ali to je i poanta karikature. U obrazloženju tužbe stoji da ga nisam prikazao »prikladno«, a prikazao sam ono što se događalo. Sudski postupak traje već godinu dana, a on traži odštetu. Ako, ne daj bože, izgubim, svakako mu neću ništa platiti – idem u zatvor. Najgore, što u ovoj državi čak ne možeš otići niti u zatvor, nego vam jednostavno sjednu na plaću.

No, usprkos ovoj situaciji koja ga je zatekla, i čiji rasplet tek čeka, i dalje svaki dan stvara za 24sata. Tako nam je podijelio više o tome kako funkcionira njegov posao, što je aktualno, i koliko zapravo ima slobodu u svom kreativnom radu.

– Sve što je u državi aktualno – to moram i želim obraditi. Što je ovoga tjedna? Recimo, bojkot trgovina, pa priča s bivšim ministrom Josipom Dabrom. Prije nego što sam krenuo u Biograd održati radionicu, novinari su otkrili da je sebi uzeo najskuplji automobil na leasing koji plaćamo mi, porezni obveznici. To sam odmah obradio i izašlo je u 24sata. Također, Mamić je imao press konferenciju u Mostaru, pa sam i to nacrtao. Nemam zadane teme, što je odlično – potpuno sam slobodan birati što ću crtati, ističe ovaj poznati politički karikaturist.

Iako njegov posao nerijetko podrazumijeva i neugodna iskustva, to je, kaže, rizik posla koji preuzima.

– Uvijek nastojim da me negativni komentari, prijetnje ili čak sudski procesi što manje pogađaju, ali, naravno, utječu na mene. Ipak, sve to shvaćam kao dio posla i ne dopuštam da me to definira kao autora ili određuje moju vrijednost. Meni je najbitnije da se zabavim dok radim, da karikature budu što kvalitetnije i da kroz njih prenesem jasnu poruku ili kritiku, zaključuje Nik Titanik.