Na Viru ulovljena albino školjka rumenka

Prema definiciji, albinizam je prirođena i nasljedna nesposobnost organizma da stvara pigment melanin. Nastaje zbog nedostatka enzima tirozinaze, a očituje se u djelomičnoj ili potpunoj depigmentaciji kože, kose i šarenice oka.

Koža albina je svijetloružičasta, kosa bijela i tanka, a kroz zjenicu se odražava crvenilo mrežnice tako da albino jedinke imaju crvene oči.

Ukoliko oba roditelja koja imaju albinistički gen, albinizam mogu prenijeti na neko od svoje djece.

I premda se pojavljuje i kod životinja i kod biljaka, na spomen albinizma se ponajprije pomisli na bijele zečeve, a onda se netko sjeti još ponekog konja, mačke ili majmuna, no nikome na pamet ne padaju beskralješnjaci, a posebno ne školjke.

A Rober Liverić, inače profesionalni ribar s Vira, ulovio je albino rumenku (Calista chione, Linnaeus, 1758), školjku poznatu po sjajnocrvenoj ljušturi ispruganoj tamnijim pojasevima.

Ova školjka inače može narasti do 110 milimetara dužine i pritom težiti 0,12 kilograma. Prosječna lovna dužina se kreće oko 70 milimetara, a težina oko 0,05 kilograma.

Rumenka ima bilateralno simetrične, elipsasto ovalne, čvrsto građene ljušture. Prirasne linije su jasno vidljive. Površina je glatka i sjajna kao da je lakirana, po čemu je među jadranskim školjkama jedinstvena.

Vanjska boja ljuštura se kreće od zlatasto-crvene do tamne plamenobakarno-smeđe. Bez obzira na veličinu i intenzitet boje, uvijek je koncentrično isprugana tamnijim i svjetlijim trakama, ali i radijalno, nepravilno raspoređenim konusnim, svjetlije i tamnije nijansiranim trakama nejednake širine koje se zrakasto pružaju od vrha prema rubu.

Unutarnja strana ljuštura je glatka i mliječno bijela. Na dijelu izvan plaštenog ožiljka, unatoč debljini ljušture, proziru se koncentrična prugasta zatamnjenja s vanjske strane. Sam plašteni ožiljak je mat bijele boje. Rubovi ljuštura su glatki.

Brava se kod ove školjke sastoji od 3 kardinalna i jednog prednjeg lateralnog zuba smještenog u lijevoj ljušturi, dok se na desnoj nalazi pripadajuća mu jamica. Lateralni se zub nalazi vrlo blizu prednjem kardinalnom.

Ligament je istaknut i vanjski, a i vrh je također istaknut i ‘pomaknut’ prema prednjoj strani ljušture.

Srcoliko zaravnanje smješteno neposredno ispod vrha, tzv. lunule, crvenkasto-bijele ili potpuno bijele boje, jasno je ocrtano i na spoju ljuštura malo izdignuto.

Mišići zatvarači su podjednake građe i veličine, a stopalo je veliko i snažno, kukasto povijeno, narančaste do intenzivnocrvene boje.

Rumenka se hrani planktonom i organskim lebdećim česticama, a mrijesti se u proljeće i ljeti.

Iako je nalazimo duž cijele naše obale, od sasvim plitkog mora pa sve do dubine od 60 metara, najčešća je na dubinama do 10 metara. Preferira čista pjeskovita dna u koja se plitko ukopava. Najbrojnija staništa ove vrste se nalaze oko Splita, Biograda na Moru i Zadra.

Kao i većini ostalih školjki koje se ukopavaju, položaj joj odaju sifonski otvori – dvije male svjetlucave rupice u pijesku.

Lovi se pridnenim povlačnim mrežama i dredžama, te ronjenjem prekapajući morsko dno.

Unatoč činjenici da je dosta česta i dobro rasprostranjena vrsta, na ribarnicama se pojavljuje rijetko. Često se koristi kao temeljni ukras na suvenirima.

Može se jesti sirova i kuhana, pripravljena na sve poznate načine.

A svemu tome se može dodati da je podložna i albinizmu što potvrđuje ovaj ulov Roberta Liverića, vlasnika i ribara obrta Mižerija.