Lolina vatrenica i polačka kušaonica servirale tradiciju i autentičnost sela

Sve zahtjevnije turističko tržište od destinacija konstantno traži inovacije i nove proizvode. U nastojanju da se rasterete primorske jadranske destinacije naše regije, poljoprivrednici i stočari Ravnih kotara sa svojim poljoprivrednim gospodarstvima i kušaonicama nude savršen odmak od uobičajenih turističkih tokova uz obalu.

Daleko od toga da je agroturizam u povojima u našoj regiji, etablirane i prepoznate obitelji već se dugi niz godina na svojim imanjima bave spajanjem turizma i poljoprivrede. Lokalno, s domaćim potpisom i bez pretenzija. Uz kokoši, domaće životinje i ljetine koje krase njihove seoske stolove.

U vikendu kada se u Ravnim kotarima slave još jedni Dani otvorenih vrata agroturizama Ravnih kotara posjetili smo OPG Ćusa u Šopotu i OPG Zagorac Milenko u Polači. Dok su Milenko i njegova supruga Vesna fokusirani na svoj maslinik i malu kušaonicu maslinovih ulja i domaćih proizvoda, obitelj Ćusa u svojoj vatrenici nudi djelić iskustva seoskog života kakav je nekad bio.

Uz bogatu lepezu domaćih delicija, predvođenih domaćim likerima od orašida i voća koje sami uzgajaju, do domaće kotunjade, zvijezda stola ipak je nezaobilazno jelo dalmatinskog stola – peka.

Seoska tradicija

Agroturizam je specifičan oblik turističkog boravka, usmjeren na iskustvo autentičnog seoskog života i gastronomije. Sastavni je to dio revitalizacije ruralnih područja u našoj regiji, koji su širenjem turizma izvan tradicionalnih priobalnih naselja napokon dobili zasluženu priliku pokazati sve čari života u dalmatinskim selima.

Prekrasni krajolici u čistoj prirodi prepunoj prirodnih ljepota samo su neki od privlačnih elemenata odmora u ruralnom prostoru. Upravo su se tihom boravku u prirodi poveselili i živahni turisti iz SAD-a s kojima smo se družili u prohladno jutro kod obitelji Ćusa.

Vođa cijele operacije danas je Doris, koja je agroturistički posao naslijedila od svog oca Alojzija – Lole, po kojem je i nazvana njihova obiteljska vatrenica, koja čuva brojne obiteljske uspomene, tradiciju dalmatinske gastronomije, ali i nezaobilazne ukrasne elemente crnih kužina.

Dok u obiteljskoj kuhinji uživamo u njihovim domaćim delicijama – švargli od teletine, domaćem siru s pikantnom paprikom i domaćim likerima, Lola nam je kazao kako sve što na stolu nude dolazi ili iz njihova vrta i štale ili sa susjednih gospodarstava. Recept je to, kaže nam, koji uspijeva još od ‘98.

– Ono što su moji roditelji počeli još krajem 90-ih ja danas vodim, a prije skoro 20 godina kupili smo i prvu magaricu te se i dandanas bavimo prodajom magarećeg mlijeka.

Cilj nam nije širiti se i našu vatrenicu promijeniti u modernu konobu kakve su danas popularne, već ostati dosljedni sebi i slaviti selo, kazala nam je Doris, dodavši kako imaju i jednu svinju, ovcu, patku, kokoši i nekoliko gusaka. Iako kaže kako mogu rasti i kupiti još stoke, cilj im je sav posao zadržati u obitelji.

– Sve radimo samo za našu vaternicu i domaće potrebe. Likere od masline, slikavca, oraha, kostelca. Koristimo sve što nađemo i možemo sami zasaditi. Mi smo prvi koji smo se ozbiljno počeli baviti obiteljskim turizmom. Dugo smo se borili da nas se prepozna.

Iako je danas u Kotarima puno seoskih domaćinstava i kuća za odmor, želimo se razlikovati njegovanjem tradicije i očuvanjem ruralnih obilježja i običaja, naglasila je Doris.

Nezaboravno iskustvo

Sami siju grahorice, rade variva i gulaše, imaju domaće maslinovo ulje, a vino kupuju od obiteljskog prijatelja. Magareće mlijeko prodaju već godinama i među prvima su započeli taj trend. Iz vlastite proizvodnje također imaju djetelinu, zob i kukuruz za magarce. Svojim imenom, kaže Doris, jamče kvalitetu mlijeka.

– Litra magarećeg mlijeka dođe 50 eura, s tim da, magarice kad se muzu, moraju jesti isključivo suhu hranu, jer ne preživaju. Sve što pojedu, osjeti se u mlijeku, toliko da osoba može imati alergijsku reakciju na trave koje magarice jedu.

Proizvodnja magarećeg mlijeka puno je jeftinija ako se životinju drži na ispaši i dopušta joj se da jede što god naiđe, pojasnila nam je Doris te dodala kako se magarice pule u proljeće i oko šest mjeseci nakon toga daju mlijeko.

Turistički vodič Ivan Boban kazao nam je kako je turistička agencija iz Dubrovnika za koju radi tražila drugačije iskustvo za svoje turiste – takozvani »day in the life«, tj. priliku da iskuse dan u životu lokalne obitelji, što rade, uzgajaju i proizvode u zadarskom zaleđu.

– Sve im je zanimljivo od krajolika, do bure, običaja i hrane koju jedu. Imali su priliku kušati njihove domaće likere, kao i fafarikulke, koje se ne mogu naći u Americi. Ovo je jako atraktivna niša za nas u agencijama i vjerujemo da će s godinama samo rasti, jer turisti žele autentično iskustvo.

Svako iskustvo ruralnog područja za klijentelu koja dolazi iz urbanih područja nezaboravno je iskustvo, istaknuo je Boban, koji će iz Zadra krenuti na desetodnevno putovanje prema Boki Kotorskoj.

Uime naših novih američkih prijatelja, gospođa Rebecca nam je na kraju druženja kazala kako u svom dugogodišnjem putničkom stažu nikada nije imala prilike iskusiti ovako autentičan dan u životu seljaka Ravnih kotara.

– Prilika da provedemo dan ‘u njihovim cipelama’ uistinu je nezaboravno iskustvo. Od hrane, do gostoprimstva i prijateljstva koje su naši domaćini iskazali prema nama. Imali smo slična iskustva u drugim zemljama istočne Europe. Ovo je veliki odmak od naših uobičajenih života, jer svi živimo u urbanim sredinama, poručila je Rebecca.

Ljubav prema maslini

U Polači je, pak, smještena kušaonica maslinovog ulja obitelji Zagorac. U kršovitoj ravnokotarskoj zemlji, podno ostataka nekadašnje srednjovjekovne gradine Mons Tini, obitelj Zagorac bavi se ekološkim uzgojem različitih sorti maslina. »Olea Tinia« – njihovo je višestruko nagrađivano maslinovo ulje, koje smo imali prilike kušati u njihovoj kušaonici u centru stare Polače.

– Maslinarska godina iza nas, kao i za sve ostale bila je rodna količinom ploda, ali nešto siromašnija po radmanu, tako da ove godine imamo oko tisuću litara ulja manje nego prošle godine, kazao nam je Milenko Zagorac, koji nas je ugostio sa suprugom Vesnom.

Dočekao nas je stol pun njihovih domaćih proizvoda. Osim maslinova ulja imaju i svoj pršut i domaći sir, a njihov se sin od ove godine bacio i u vinogradarske vode.

– Kroz koju godinu, kad se umirovim, možda se i okušamo u izletišnom sektoru, jer nama je sada osnovno prodati ulje, dok je kušaonica dodana vrijednost našem masliniku, dodao je Milenko, a Vesna je kazala kako su počeli surađivati s hotelom »Maškovića han« i dio su njihova degustacijska paketa.

Veliki je dio njihovog tržišta, pojasnila je Vesna, u Zagrebu, a kroz godine su stekli brojne vjerne kupce. Na 4,6 hektara imaju 1.150 stabala maslina.

Od ljeta 2023. mogu se pohvaliti suvremenom kušaonicom maslinovog ulja i različitih domaćih proizvoda, koja je nastala na starome ognjištu njihove obitelji. Konoba je restaurirana upravo na mjestu gdje su i njihovi preci brižno čuvali djela svojih ruku kako bi prehranili obitelj i odgojili naraštaje u zdravlju i snazi.

Potaknuti time, odlučili su osuvremeniti prostor u kojemu, osim skladištenja ulja mogu ugostiti četrdesetak ljudi. Bez poljoprivrede se u Ravnim kotarima, prisjetio se Milenko, nije moglo živjeti. Kao dijete od malih je nogu majci pomagao u polju, sadio, kopao i ubirao plodove njihovog rada.

Maslinik smo zasadili 2006. godine. Na prvo sam natjecanje otišao nakon kojih pet – šest godina, kada sam imao tek 70-ak litara ulja i to na poticaj prijatelja koji su pohvalili naše ulje.

Te smo se godine približili top 10 rezultatu, da bi u sljedećim godinama došli do brojnih nagrada, prisjetio se Milenko kazavši kako su ratna razaranja uvelike unazadila Ravne kotare u njihovu poljoprivrednom procvatu.

Ekološki uzgoj

Od početka su se odlučili za ekološki uzgoj maslina, što su proširili i na obiteljski vrt, odakle se domaće voće i povrće šalje cijeloj obitelji.

– Imamo i svoj domaći pršut, a nedavno sam počela i sama raditi domaći kravlji sir. Iako smo fokusirani na ulje, vidimo da gost traži potpuno iskustvo domaće proizvodnje, zasada uspijevamo sa sirom i pršutom, jer posao želimo zadržati u obitelji.

Obitelj nam se polako širi, tako da se na njih oslanjamo da nam pomognu, istaknula je Vesna pojasnivši kako se berba i prerada planiraju do najsitnijeg detalja. Njihova maslina, dodaje, odmah nakon berbe ide u preradu, ali samo u uljaru s certifikatom. Njima najbliža je ona u Nadinu. Ekološki uzgoj iziskuje više rada i veće troškove.

– I konvencionalno je maslinarstvo sve strožije, tako da se s pravom možemo nadati da će za 10-ak godina većina maslinika biti ekološka, iako ograničenja takve proizvodnje najčešće vode k manjem prinosu. No, on se isplati, jer je krajnja kvaliteta ploda veća, naglasio je Milenko, dok se Vesna nadovezala poručivši kako cijela obitelj jede isključivo ekološko.

Svoj krški maslinik maze i paze. Svaka je godina u maslinarstvu različita, rekao je Milenko, a jedino 2019. godinu pamte po rekordnom radmanu.

– Mi smo već u nekim godinama i mladima ćemo ostaviti da odluče žele li ovo što smo mi započeli u budućnosti proširiti i dodatno oplemeniti. Redovito prodamo sve ulje, a ove smo godine morali na kapaljku kupcima prodavati ulje, kako bi u skladištu nešto ostalo do nove berbe.

Iz trgovina u kojima smo prisutni čak smo povlačili ulje, kako bismo bili sigurni da imamo nešto u skladištu, kazala je Vesna, kojoj gosti dolaze sa svih strana. No, maslinovo ulje ima svoja ograničenja, tako da se Zagorci pred kraj godine moraju dobrano potruditi da osiguraju zalihe do nove berbe.

– U budućnosti nam je plan s 2.500, proizvodnju ulja dignuti na pet tisuća litara, zaključio je Milenko.