Iskustvo učiteljice s Dugog otoka: 'Brodovi kasne, zadnji autobus otiđe, nekad je uspjeh ako i do ponoći dođeš u Zadar'

Učiteljica s Dugog otoka jučer je zajedno s drugim putnicima strpljivo čekala povratak u Zadar. Svoje iskustvo opisala je za portal Morski.hr.

– Plutamo ispred Ista nekih pola sata, djelatnici su nam rekli da se strpimo, da imaju nekih problema (netko je spomenuo pumpu), pa da ćemo kasniti u Zadar. Evo se pokrenuo i pokušava pristati na Ist. To je linija Lošinj-Premuda – Silba -Olib -Zadar, počinje svoje iskustvo i nastavlja:

– Stigli smo sinoć oko 23:30h. Znači, kasnio je sat i kvarat. Po plovidbenom redu on bi trebao biti u 22:15h u Zadru. Nema šanse da stigne jer gotovo uvijek kasni. Prošli ponedjeljak je isto imao neki problem na ulazu u Gaženicu. Po ure se vrtio i namještao i na kraju okrenuo da izlazimo na drugu rampu jer valjda ima problem s tim rampama. E sad kad stave Vladimira Nazora, to je još gore! Taj kasni još više i kad je taj trajekt, onda računaš da je dobro ako i do ponoći dođeš u Zadar.

Inače, ta linija vozi 3 puta tjedno i s njom se koriste većinom učitelji, škola na otocima, pa eto neka se malo zamisle kako je to biti učitelj po otocima i koliko vremena provedeš na moru da bi održao par sati za 2 ili 3 učenika.

Meni doduše valovi i more ne smetaju, ali ima drugih kojima nije svejedno. Ja živim na Dugom otoku, znači prvo odradim matičnu školu, pa brodom u Zadar, pa katamaranom na Olib, pa trajektom u Zadar, pa tek sutradan ponovo na Dugi otok, opisuje svoj tipičan dan na otoku.

Ljudi u Hrvatskoj uopće nemaju uvid u život učitelja po otocima

– Da se razumijemo, to je moj izbor, jer volim svoj posao i ja krenem i zbog jednog jedinog učenika, jer je to moj poziv. Ali većina ljudi u Hrvatskoj uopće nema uvid u život učitelja po otocima. Nije isto kao na kopnu, imaš bus, imaš auto, a ovdje si vezan uz brodove, trajekte, katamarane i ljude na otocima koji ti pomognu u slučaju da zapneš

I da, još mi je fora što iz Gaženice zadnji autobus ide u 23 sata. Dakle pokupi Prečane i Ugljance i adio, a vi se mislite, Uber, taxi, pješke… snađi se, druže! I to vam država nece platiti kao trosak. Evo i jedan banalni primjer; ja radim u Salima i Područnoj školi Božava, znači cca 40 km tamo i 40 km nazad. Država svaki mjesec plaća oko 0,15 do 0,17 centi po km… Pa to jedva pokrije gorivo, a gdje su moje gume, moj auto, održavanje, osiguranje, servis, glava u torbi hoću li pokupit koju životinju ili ne itd. Toliko o otocima i životu na otocima, zaključuje ova otočka učiteljica.