[FOTO] Žive jaslice u Starigradu mještanima vratile osjećaj zajedništva i smisao Božića

Cijela Podgora okupila se ove subote na središnjem starigradskom trgu gdje su uprizorene žive jaslice, po prvi put u Starigradu, ali drugi put ovih blagdana. Naime, prvotni plan je bio da se jaslice izvedu na Stipanju, međutim, orkanska bura pomrsila je planove i već postavljenu scenu. Kad se bura smirila, 30. prosinca, na radost svih, uprizorene su jaslice, a radi interesa i volje mještana ova manifestacija koja prikazuje rođenje Isusa Krista održana je i pred blagdan Sveta Tri Kralja.

Žive jaslice plod su suradnje mještana iz župa Starigrad, Seline i Tribanj, a za ove trenutke pripremali su se još od jeseni. Trud se svakako isplatio, jer su vjerno dočarali betlehemske skromne jaslice, pastirske kolibe i bogate kostime tog vremena. Na neki način, baš u duhu blagdana, realizacija ovog projekta istaknula je ono najvažnije – zajedništvo.

Od najmlađih do najstarijih, sve generacije su se okupile na Trgu Stjepan Radića, a njih osamdesetak je sudjelovalo u izvedbi najvažnijih trenutaka koji se vežu uz Isusov dolazak.

Uz biblijski tekst kojeg je čitao don Tomislav, izvedbu su uveličali i pjevači, točnije dječji zbor osnovne škole, klapa Aria te KUD Podgorac, što je ovom događaju dalo poseban značaj i toplinu. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni na sve životinje koje su također bile na sceni, na koze, ovce, konje, magarce, krave i kokoši, a koje su također zaslužne za što vjerodostojniji ambijent.

Prekrasan prostor

Više o realizaciji ovog projekta, kazao nam je i inicijator, don Tomislav Končurat u kojem je ova ideja tinjala već tri godine.

– Ideja se rodila kad sam prvi put došao u Starigrad kao župnik. Dakle, ove kućice koje su inače kroz ljeto štandovi, zimi su zatvorene, a pomislio sam kako bi bile idealne kao jaslice. To se jednostavno moralo iskoristiti. To je bilo prije tri godine, a tek smo sad krenuli u realizaciju.

Krenuli smo se pripremati kad je počela škola, razgovarati, pripremati kostime, scene i sve ostalo. Tekst je biblijski, prati nekoliko situacija i to je to.

Osim toga, prikazani su i zanati, kamenoklesari koji su poznati na Velebitu, kovači koji su bili standard prije, a tu su i stolari jer su se Podgorci bavili izradom škipova, vretena, preslica i ostalog, čime su u biti i preživljavali, kazao je don Tomislav dodavši da su u ovom svi zajedno sudjelovali, te je ovo bio spoj svih generacija.

– Sve smo sami radili, od scene do kostima. Upravo je to i bio cilj svega. Da smo svi zajedno, da se svi družimo, jer sama riječ za-jedno govori što trebamo biti. Osobito u ovo božićno vrijeme, kao vjernici smo za Isusa, za Krista.

Ponosni mještani

Drago mi je da su se ljudi okupili, a samo to da se preko osamdeset ljudi na sceni pojavilo znači nešto, kazao je Don Tomislav, a mi smo ga upitali možemo li očekivati i sljedeće godine ovaj predivan prizor pod Velebitom, na što nam je odgovorio kratko – Ako Bog da!

Razgovarali smo i s mještanima koji su sudjelovali u izvedbi, a svoje zadovoljstvo i ponos s nama je podijelio Luka Trošelj koji je utjelovio Heroda, zatim Mirko Bušljeta koji je bio Melkior i Željko Marasović, točnije, Baltazar.

– Jako se dobro osjećamo u ovim ulogama, a ulogu mi je podario naš velečasni bez kojeg se ovo ne bi ni dogodilo. Osjećam ponos, kao i svi ljudi iz Podgorja koji su jedva ovo dočekali, da pogledaju jaslice u živo.

I djeca koju su pomalo počela zaboravljati one prošle dane, godine kad je bilo stoke i blaga u ovim krajevima.

Sad je samo turizam i sve je to uredu, ali i zimi se da osmisliti nešto ovako pozitivno i od boga dano. Tako da se osjećan ponosno, kao i svi ovi naši podvelebitski ljudi koji su u ovom sudjelovali, sve sa srcem.

Obiteljsko sudjelovanje

Ovo je radostan dan za svih nas, a rado ga dijelimo sa svima koji su nam došli i prvi, i evo, drugi put, kazao nam je Marasović, dok smo za kraj morali razgovarati i sa supružnicima Josipom i Antom, koji su utjelovili Mariju i Josipa, a koji su nam otkrili kako cijela njihova obitelj sudjeluje u prikazu.

– Ovo nam je velika čast, jer imamo troje djece od kojih svi sudjeluju. Mala Sara glumila je Isusa, a još dvije kćerke su bile anđeli, tako da smo stvarno ponosni. Sudjelovanjem u ovom srca su nam se ispunila, kao da smo se vratili u neko drugo doba, da malo bolje shvatimo i približimo se onom što Božić je.

Da vratimo taj osjećaj natrag ljudima. Mi koji smo sudjelovali smo to možda najviše osjetili, ali se nadam da su i ljudi koji su naš došli pogledati otišli s toplinom i ispunjenim srcima, kazao nam je Josip.

– Velika čast je glumiti Mariju, a još i to što su mi djeca dio svega, to me čini sretnom i ponosnom. Zbilja je poseban osjećaj, kazala nam je Josipa dok su se radosni mještani okupljali u daljnjem druženju uz božićne pjesme i uštipke koje su vrijedne domaćice pekle za svih, kao nekada.