DONOSIMO RAZGOVOR Davor Lončar: Zakleo sam se prije 30 godina da ću sve dati za svoju općinu

Srcem i dušom je, kaže, vezan za svoje mjesto. I za ljude koji žive na cijelom prostoru općine koju vodi. Poznat po kontradiktorno »blagoj i svadljivoj naravi«, Davor Lončar vodi Općinu Poličnik punih 30 godina!

Bez protukandidata

– Prije nekoliko dana se navršilo 30 godina. Znam da sam uspio u onome što sam zacrtao napraviti, ali ću vam reći da još uvijek svaki dan griješim. I svaki dan ispravljam. I učim, još uvijek, kaže Lončar, karakterno nevjerojatna kombinacija strpljivosti, upornosti, čvrstine, neposlušnosti i gorljivosti.

Deveti mandat preuzeo je lani, što je raritet i u puno većim okvirima od Zadarske županije. Iako voljan govoriti i o privatnom životu, vrlo brzo se ispostavlja da su Davor Lončar i Općina Poličnik – neodvojivi.

– Što ću, punih 30 godina dišem sa svim mještanima. I istina je, kad sam izvan općine, ne predstavljam Davora, nego Općinu. To je meni u glavi tako posloženo. Od 1993. sam predsjednik Općinskog vijeća, od 1996. bez prekida načelnik. Na prošlim izborima nisam ni imao protukandidata, kaže načelnik Poličnika.

Ipak, kad priča o sebi i svom životu, kaže da ništa ne bi bio mogao započeti bez podrške obitelji. Osobito supruge Radmile, a u počecima mu je velika podrška bila i majka Milka.

– Kažu mi da sam na nju po naravi. Uvijek je bila vedra i nije znala za mržnju. Za nju su govorili, kako mi to ovdje kažemo, da je »i žena i čovjek.« Kad je preminula 2008. godine, jedva sam izgurao naredne mjesece. Velika je to bol, priča nam Lončar, najstariji od četvero djece.

Najveća radost

– Bili smo skromna obitelj. Iza mene majka je rodila još dvije sestre i brata. Na neki način sam brinuo o svima, razne bolesti nisu, nažalost, zaobišle moju obitelj. Život je baš doslovno svakodnevna borba. No, ipak moram izdvojiti podršku supruge, ona me trpi i podržava u mom poslu kroz sva ova desetljeća, a sada su i djeca već odrasla. Imam sina i dvije kćeri, svi žive u Poličniku, a nešto najposebnije su unuk i unuka, oni su apsolutno najveća radost mog života, priča nam Davor, u nekoliko mandata (i u aktualnom!) vijećnik u Županijskoj skupštini, te u jednom mandatu i saborski zastupnik.

Nije mu se svidio Sabor. Točnije, kaže da ga je zamišljao drugačije i da nije mogao shvatiti da prijedlozi za opće dobro mogu nailaziti na tako velike, apsurdne otpore.

– Nisam naivan, politika je jedna vrsta torture, ali ako na temelju iskustva ukazujem što treba u zakonima izmijeniti da bi ljudi bolje i lakše živjeli, onda ne očekujem opstrukciju. Daleko smo mi od zapadne demokracije, kaže Lončar, za kojega uski krug ljudi zna priču kako je »odbio zapovijed« od premijera. Od aktualnog premijera.

– Baš me briga kako se tko zove. Ne mogu raditi ništa u čemu ne mogu biti uzor. Mojoj obitelji, mojim mještanima. Taj strah me drži desetljećima. Strah da bih negdje pokleknuo. Jer, s tim ne bih mogao živjeti, u moralnom kontekstu, morao bih dati ostavku. Zahvalan sam Bogu i mojoj obitelji da sam izdržao u tom smislu. Jer, kako, na koji način mogu voditi, ako to nije isključivo vlastitim primjerom, objašnjava Lončar svoju nit vodilju zaključivši da tako mora biti jer ga »nitko nije tjerao« da postane načelnik.

– Pa ako sam sâm tako odlučio, onda to ima posljedice po moje ponašanje, ističe Lončar.

Jadni smo bili…

Proračun Općine, kad ju je preuzeo, iznosio je nešto više od 150.000 eura. Tada još u dinarima. Danas je izvorni proračun Općine impresivnih 6,5 milijuna eura. To je bez EU budžeta, iz kojeg je Općina u posljednjih deset godina izvukla 30 milijuna eura.

– U našoj županiji prvi smo po povlačenju EU sredstava, a sigurno među prvih 15 općina u Hrvatskoj. Ma… kad sam postao načelnik nisam imao ni stol. Od deset naselja samo dva su imala vodu. Jadni i zaostali smo bili. Razoreni ratom. Uhvatio sam se obnove, jer mi je prvi cilj bio vratiti ljude. I u samo nekoliko godina vratilo se 95 posto stanovnika. Nastavio sam sa poslovnim zonama, da bi imali radna mjesta. Danas u zonama Grabi i Murvica imamo 76 gospodarskih subjekata. Paralelno smo gradili škole, vrtić, priča Lončar i naglašava da je Poličnik prva općina u Hrvatskoj koja je sagradila stambenu zonu. Sada slijede još dvije, obje u Murvici.

Rezultat se može najbolje vidjeti po prijavama za upis djece u vrtić koje su tijeku: prijavljeno je 30 djece više nego lani!

– U mojoj općini tko hoće raditi može raditi odmah, naglašava Lončar.

Općina je po broju stanovnika u samo pet godina narasla za 1.100 ljudi. Radi se o cijelom području Općine Poličnik, gdje su naseljeni još Briševo, Murvica i Gornja Murvica, Rupalj, Suhovare, Dračevac Ninski, Lovinac, Visočane, Poličnik i Gornji Poličnik. Deset naselja.

Zajedništvo i razvoj

– Bilo mi je jako važno stvoriti zajedništvo među njima. To smatram jednim od mojih najvećih uspjeha. Nadao sam se to postići kroz sport, klape, kulturu, KUD-ove. Stvaramo prigode za druženje, uspjeli smo. Čujem ja komentare da se u mojoj općini stalno negdje pjeva. E, neka. Sva naselja su mi jednako u srcu i sretan sam da nema zavisti. Stalno nešto organiziramo. Da, čuo sam i komentare da bi meni trebale tri tajnice koliko toga »natovarim« za raditi. Ne trpim neposluh ni jednog službenika. Neka pogriješe, ali neka rade. Ispravit će. I ja griješim, ističe Lončar.

– Mislim da nisam svadljiv, osim kad treba. Nema veze tko je u pitanju, sklad i razvoj ove općine nitko neće narušavati. Mogao sam u mirovinu nakon Domovinskog rata. Umjesto mirovine, uzeo sam Općinu. Eto. Tada sam se zakleo da ću srce i sve što je u mojoj mogućnosti dati za ovaj kraj i nosim se s tom odlukom, ne posustajem. Ništa nije glatko niti može biti, ali je važno ostati uporan. Nikad ne odustajati. Podršku imam u obitelji, a odmor nađem baveći se malo poljoprivredom, to me opušta. Iako, i tad u glavi »vrtim« projekte…, kaže prvi čovjek Općine Poličnik, nezamjenjivi Davor Lončar, ispred kojeg su još tri godine devetog mandata.