Bibinjka humanitarka Đana Lučić ne prestaje pomagati! Mark dobio na dar ljetovanje za pamćenje

Mladić iz Međimurja, 20-godišnji Mark Srpak koji je u ožujku 2024. godine kao putnik u osobnom automobilu sudjelovao u teškoj prometnoj nesreći, pri čemu je zadobio teške tjelesne ozljede koje su prouzročile njegov trajni invaliditet, u već 15-mjesečnoj rehabilitaciji dobio je nedavno ruku pomoći od njemu i njegovoj obitelji dotad nepoznate osobe. Ovu četveročlanu obitelj je za petodnevno ljetovanje u apartmanu prilagođenom osobama s invaliditetom u Bibinjama odabrala poznata humanitarka iz tog mjesta Đana Lučić.

Pomoć oboljelima

– Moja prijateljica je vidjela oglas koji je u Facebook grupi koja okuplja osobe s invaliditetom objavila Đana Lučić i rekla mi da se prijavimo. Napisala sam kako sam Markova mama, opisala sam joj kako se dogodila nesreća. Đana mi je odgovorila kako je natječaj još otvoren, pa će odabrati kome će darovati ljetovanje. Javila nam se nakon tjedan dana i rekla kako je izabrala Marka i odlučila njemu darovati ljetovanje. Rekla nam je kako je apartman prilagođen osobama s invaliditetom, kaže nam Danijela Srpak, Markova majka koja je još jednom na svemu zahvalila humanitarki iz Bibinja.

Zadarski list već je pisao o Đani Lučić koja u svojem studiju za žene ugrađuje besplatne trepavice ženama oboljelima od karcinoma. I ovom prigodom otkriva kako cijelog svojeg života ima potrebu pomoći drugome, pružiti ruke.

– To mi je kao droga, kada krenete činiti osmijehe i kada vidite osmijeh na licu koje je bilo tužno, ispaćeno, razočarano, iznemoglo, onda vas to vuče dalje. Imamo turistički apartman u Bibinjama koji iznajmljujemo, prilagodili smo ga najviše što možemo osobama s invaliditetom u kolicima. Vidjeli smo kako imamo popunjenu sezonu, a u lipnju imamo slobodnih pet dana. Znala sam kako ću biti sretnija ako nekog iznenadim besplatnim boravkom kod nas, priča Đana dodajući kako joj je najteži dio bilo odabrati osobu kojoj će darovati ovaj boravak.

– Prepustila sam to svojoj intuiciji. Privukla me Markova priča, kao i napori njegovih roditelja da se čim bolje oporavi od posljedica nesreće, osobito njegova oca koji je postao vrhunski fizioterapeut koji svakodnevno vježba sa sinom. Iako je nakon nesreće izgubio osjete u rukama, oni su se postupno vratili. Ova obitelj se u njegov oporavak upustila svojim malim resursima. Njegovi roditelji potrošili su sav novac za rehabilitaciju i takvi ljudi apsolutno ne razmišljaju o godišnjem odmoru i novcu koji im treba za provesti taj odmor, napominje humanitarka, čija obitelj je u svojem smještaju u Bibinjama, ugostila četiri člana Markove obitelji, uključujući njegovu 9-godišnju sestru, budući da ih nije htjela razdvajati znajući kako im je svima potreban odmor.

Danijela Srpak, pak, otkriva kako je Đana uoči njihova dolaska objavila javni poziv da se njihovoj obitelji daruje neka usluga.

– Đana nam je sve organizirala, obroke, vožnju brodom, sladoled, tortu, izlet u Zadar. Nemam riječi zahvale za dobrotu koju su pokazali Đana i svi ti ljudi koji su nam nešto darovali. To ćemo zauvijek pamtiti, to nam je vjetar u leđa za naš daljnji put u Markovoj rehabilitaciji. Ne predajemo se, ovo nam je snaga za dalje, poručuje Međimurka.

Nije htio u bazen

U sklopu apartmana u kojem su boravili je i bazen od 8,5 metara s plitkim i širokim stepenicama. Đana priča kako je Mark mislio da je slab u rukama, da s njima ne može ništa, pa tako ni plivati.

– Osim što sam bila domaćin, s njima sam bila i psiholog, nastojala sam da Mark postane svjestan svojih mogućnosti. Došao je sa stavom kako ne može kao invalid ići u grad, u trgovinu i da ne pliva, nije htio u bazen. Rekla sam mu da odjene kupaće gaćice za plivanje u bazenu ili da ulazi odjeven s kolicima u bazen. Bila sam mu nešto novo, pa me dočekao u kupaćim gaćicama, bojažljivo, nesigurno, sjeo je na stepenice bazena. Polako se prilagođavao, držao se uz rub, to je bio prvi ulazak, a za tri dana je plivao samostalno leđnim načinom. Istina je kako se radi o malom bazenu, no tih nekoliko metara su samo prvi koje će u životu preplivati, poručuje Bibinjka kojoj je na psihičkoj potpori zahvalna Markova majka. Kaže kako mu je Đana rekla da ne odustaje, već da prihvati to što jest i krene u novi život.

– Rekla mu je kad prihvati svoju situaciju, da će onda doći do poboljšanja njegovih mogućnosti. On nije svjestan koliko može jer se boji, a ona je radila na tome da mu odagna strah koji je osjećao, umanjila ga je. I mi radimo na tome da mu izbacimo strah, odlazak u trgovinu, odlazak među ljude, da je drugačiji. U Zadru mu je organizirala susret s muškarcem s invaliditetom, Filipom koji ga je također savjetovao. Rekao mu je da ako ne može ići putem na koji je navikao, samo zaobiđe i dođe do cilja. Da živi normalno kao da hoda. Kad ga je Mark vidio kako se vozi u kolicima po Zadru pratio ga je, gledao ga je kako prima kolica da ide brže, pa laganije, otkriva Danijela.

Poticaj drugima

Đana, pak, priča kako ima fotografiju Markova odlaska iz njihova apartmana na kojoj je s uspravnim leđima i širokim osmijehom što im je pokazatelj da su napravili jako dobru, veliku stvar i svima njima je to motiv da i dalje gledaju oko sebe.

– Neizmjerno mi je drago što se ova priča događa u Bibinjama, našem mjestu koje često zna biti u negativnoj konotaciji, ali zaista se ne mogu dobri ljudi vezati uz mjesto, regiju, a u Bibinjama ima takvih ljudi. Želim da njegova priča bude poticaj drugim ljudima da prihvate znak pažnje, ovo nije milostinja, nije sramota prihvatiti tuđu pomoć, poručuje humanitarka.

Danijela Srpak naglašava kako je Đani na odlasku rekla kako nemaju riječi za zahvaliti na svemu, a odgovorila joj je kako to ni nije potrebno. Dodaje kako njihova obitelj nije imućna, već radnička.

– Marku se nesreća dogodila nakon što je radio kao keramičar, što mu je struka i zaradio novac da si plati polaganje vozačkog ispita i nakon što je kupio automobil. Mislili smo kako će nam zbog toga krenuti, no onda je Mark nastradao, pa smo se morali boriti otpočetka. Za sve smo morali boriti, zaključuje Danijela.