Zagovor sv. Šimuna neka nam pomogne da se ispunjamo Duhom Božjim

Svečanim koncelebriranim slavljem je ove nedjelje proslavljena svetkovina sv. Šime, jednog od četvero zaštitnika grada Zadra. Sveti Šime, poznat i kao sveti Šimun Pravednik, je biblijska figura iz Novog zavjeta. On je značajna osoba iz kršćanske tradicije zbog svoje uloge u priči o Isusovu rođenju i prikazanju u Hramu u Jeruzalemu. Najvažniji trenutak u njegovom životu bio je kada je, prema Evanđelju po Luki, primio Isusa u naručje u Hramu i prepoznao ga kao Mesiju.

Središnja točka ove proslave bila je škrinja u crkvi koja sadrži neraspadnuto tijelo sv. Šimuna. Ova škrinja, koja je izrađena 1380. godine, predstavlja izvanredno remek-djelo barokne umjetnosti. Na škrinji je natpis na latinskom jeziku koji svjedoči o povijesti tijela sv. Šimuna, uključujući i činjenicu da je tijelo preneseno u Zadar 1203. tijekom križarskih ratova.

Šimun otvoren budućnosti

Svečanu svetu misu u svetištu sv. Šime predvodio je zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić koji je održao emotivnu propovijed koja je istaknula duboko duhovno značenje ovog svetog dana.

– Šimun u svojoj starosti i čekanju nije zatvoren u prošlost, već je otvoren budućnosti. Nije umoran od života, razočaran nad prošlošću, ispunjen neizvjesnošću. Šimun je otvoren za novo, sposoban je gledati u budućnost. Šimun grli dijete koje simbolizira novo koje uvijek Bog donosi i daruje čovjeku, kazao je mons. Zgrablić te dodao da je Šimun prije svega čovjek molitve.

– Šimun je prije svega čovjek Hrama, čovjek molitve. Molitva Šimunov život osposobljava da i u trenucima slabosti, nemoći, starosti, slavi, blagoslivlja i zahvaljuje Bogu. Isus, Svjetlost svijeta, kojeg drži u rukama, nadahnjuje ga da moli s pouzdanjem i predanjem: »Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!« Riječ »otpuštati« znači »razvezati zavezano.« Šimun osjeća kako mu je Bog dao doživjeti vrhunac njegove molitve držeći u rukama Dijete, Kneza mira, spasitelja i Otkupitelja koji donosi puninu mira, razvezuje i raskida sve okove grijeha, prolaznosti i smrtnosti. Iskustvo Boga koje Šimun doživljava prihvaćajući novorođeno Dijete u ruke je oslobođenje koje donosi mir. Dijete je punina koja daje smisao životu, rekao je mons. Zgrablić.

Molitva Šimunova ima duboko značenje jer nas podsjeća na čin predanja Bogu u trenucima završetka našeg zemaljskog života, odnosno smrti.

Smrt promatra kao kontinuitet života

– Molitva Šimunova »Sad otpuštaš« koju iz životnog iskustva izgovara je molitva koja ozbiljno priprema na kraj života, na susret sa smrću. Šimun se obraća onome kojeg drži Gospodarem života i s kojim je iskusio njegovu snagu koja mu omogućuje da po smrti uđe u vječni počinak. Šimun ne bježi od smrti, već je promatra kao kontinuitet života, svjestan da će i ona biti novo iskustvo Božje objave. Šimun se uvijek pouzdavao u Boga i pouzdaje se i ovog posljednjem trenutku »po riječi njegovoj,« onako kako je i Isus izrekao na križu: Sada je došao čas, »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« Šimun je, kako o njemu kaže Sveto Pismo, doista »čovjek pravedan,« to jest u dubini duše povezan s Bogom, i »bogobojazan,« to jest ponizan pred svojim Stvoriteljem kako bi trebao biti svaki koji želi živjeti puninu vjere s Bogom, izjavio je mons. Zgrablić te završio svoju propovijed zagovorom sv. Šimuna.

– Zagovor sv. Šimuna neka nam pomogne da se ispunjamo Duhom Božjim kako bi u svakom trenutku mogli prepoznati Isusa u našem životu kao svjetlost na prosvjetljenje tmina našega života i Isusa koji se i po svakoj euharistiji stavlja u naše ruke da bismo ga mogli ljubiti sve do trenutka potpunog zagrljaja u vječnosti.